Krimići su stalno u modi: Novi roman britanske spisateljice B. A. Paris - od prošlosti nije moguće pobjeći
Romanom "Kad te ubijem" (Mozaik knjiga, 2026.) autorica Bernadette Anne MacDougall (B. A. Paris), britanska spisateljica fikcije, uglavnom u podžanru psihološkog trilera, vraća se temama koje su je proslavile: nepouzdanom identitetu, skrivenoj prošlosti, manipulaciji i strahu koji polako nagriza svakodnevicu. No, za razliku od nekih njezinih ranijih romana, ovdje je naglasak manje na zatvorenom prostoru obiteljskog ili partnerskog odnosa, a više na pitanju može li čovjek ikada pobjeći vlastitoj prošlosti.
Središnja junakinja Nell Masters živi pod teretom starog identiteta. Nekadašnja Elle Nugent bila je opsjednuta slučajem ubojstva mlade Bryony Sanders i uvjerena da zna tko je krivac. Četrnaest godina poslije ona je druga osoba, s novim imenom, novim životom i novim partnerom Alexom. Međutim, osjećaj da je netko promatra postupno razara tu prividnu sigurnost. Upravo iz te napetosti između prošlog i sadašnjeg identiteta roman crpi najveći dio svoje energije.
Posebno je zanimljiva struktura prvog dijela romana. B. A. Paris usporedno vodi dvije vremenske linije: prošlost u kojoj pratimo Elleinu opsesiju neriješenim zločinom i sadašnjost u kojoj Nell pokušava otkriti tko je prati i zašto to čini. Ta dvostruka naracija nije samo tehnički postupak za stvaranje napetosti; ona pokazuje kako prošlost neprestano utječe na sadašnjost. Čitatelj postupno shvaća da između dviju priča ne postoji jasna granica. Svaka nova epizoda iz prošlosti mijenja naše, čitateljsko razumijevanje sadašnjih događaja, a svako novo otkriće iz sadašnjosti baca drukčije svjetlo na prošlost, na sve one tragične događaje koji su se odigrali prije četvrte godine.
Odnosi među likovima izgrađeni su na nepovjerenju. Gotovo nitko nije onakav kakvim se predstavlja. Alex, koji bi trebao predstavljati sigurnost i emocionalno utočište, i sam skriva tajne iz svoje prošlosti. Nell ne može biti potpuno iskrena prema njemu, jer bi time morala otkriti vlastitu prošlost od koje želi pobjeći. Njihov odnos zato nije klasična ljubavna priča nego svojevrsna igra ogledala u kojoj oboje neprestano skrivaju dijelove svoje prošlosti. Upravo u tim odnosima roman postaje psihološki zanimljiviji od običnog trilera: pitanje nije samo tko je kriv, nego koliko zapravo poznajemo osobu s kojom živimo.
Tema promjene identiteta jedna je od najuspjelijih sastavnica romana. Nell nije samo žena koja koristi drugo ime. Ona pokušava konstruirati novi život, novu verziju sebe. Čitateljima B. A. Paris sugerira da identitet nije nešto što se može jednostavno odbaciti poput stare odjeće. Traume, krivnje, opsesije i ozljede iz prethodnog života ostaju prisutne bez obzira na promijenjeno ime ili adresu. U tom smislu roman govori o granicama samozavaravanja: možemo li doista postati netko drugi ili se samo učimo kako bolje sakriti ono što oduvijek jesmo?
U usporedbi s njezinim najpoznatijim romanom "Iza zatvorenih vrata", gdje je napetost proizlazila iz klaustrofobičnog odnosa između supružnika, izdanje "Kad te ubijem" ima širu strukturu i snažniji kriminalistički sloj. Dok je u "Iza zatvorenih vrata" (i ovaj roman moguće čitati na hrvatskom jeziku u izdanju zagrebačke izdavačke kuće Mozaik knjiga) fokus bio na psihološkom zatočeništvu, ovdje je naglasak na istrazi prošlosti i posljedicama davno donesenih (pogrešnih) odluka.
U odnosu prema romanu "Slom" vidljiva je slična fascinacija paranojom i osjećajem da protagonistika više ne može vjerovati vlastitoj percepciji stvarnosti. Međutim, u romanu "Kad te ubijem" taj osjećaj proizlazi manje iz psihološke nestabilnosti, a više iz objektivne prijetnje koja (navodno) dolazi iz prošlosti. I te prijetnje, kratki zapisi "Iz bilježnice 4", prema mome sudu, predstavljaju možda i najbolji dio romana - riječ je o zapisima u kojima progonitelj kratko komentira ponašanje progonitelja Elle /Nell baš toga dana!
U romanima poput "Terapeutkinja" ili "Zatočenica" B. A. Paris je često gradila zaplet oko tajni skrivenih unutar određenog prostora ili zajednice. Ovdje prostor postaje manje važan od vremena. Prošlost je pravi antagonist romana; ona je sila koja neumoljivo sustiže likove.
Možda najveća vrijednost romana nije u samom razrješenju, nego u načinu na koji B. A. Paris prikazuje opsesiju. Elleina želja pronaći krivca postupno briše granicu između potrage za pravdom i osobne destrukcije. Upravo zato roman otvara zanimljivo pitanje: koliko daleko čovjek smije otići u uvjerenje da zna istinu?
Kao cjelina, "Kad te ubijem" nije revolucionaran odmak od autoričina prepoznatljivog stila, ali je njegovo zrelo proširenje. Manje se oslanja na šokantne obrate, a više na postupno stvaranje nelagode i na psihološku složenost identiteta. Roman potvrđuje da je B. A. Paris i dalje najuspješnija onda kada istražuje pukotine između onoga što ljudi jesu i onoga što žele da drugi vjeruju da jesu. Ovaj roman svakako treba pročitati!