Druga kvantna revolucija više nije samo civilizacijski koncept svojstven uskim znanstvenim krugovima već prerasta u jednu od ključnih tehnoloških platformi budućih društava i ekonomija. Dok je prva kvantna revolucija tijekom 20. stoljeća omogućila razvoj tranzistora, lasera, nuklearne magnetske rezonancije i moderne elektronike, druga kvantna revolucija, koja djeluje u eri 5. industrijske revolucije, ide korak dalje i pokušava aktivno upravljati pojedinačnim kvantnim stanjima tvari i energije - kaže prof. dr. sc. Ernest Vlačić, sveučilišni i veleučilišni profesor, osnivač i direktor razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA, predsjednik Tematskog inovacijskog vijeća RH za energiju i održivi okoliš, te u nastavku svoga priloga piše:

PROF. DR. SC. ERNEST VLAČIĆ, osnivač i direktor razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA, predsjednik Tematskog inovacijskog vijeća RH za energiju i održivi okoliš

- Danas smo u fazi intenzivne globalne utrke u kojoj Sjedinjene Američke Države, Kina i Europska unija ulažu milijarde dolara i eura u razvoj kvantnih tehnologija, ponajprije Quantum računala. Posebno je za Europu važna europska inicijativa Quantum Flagship, čime je uspostavljen poseban stup za kvantne tehnologije koji je u mandatu EuroHPC Joint Undertaking (EuroHPC JU), u okviru kojeg imam privilegij kako evaluirati, tako i recenzirati razvoj ključnih EU programa, kako u superračunalima - HPC, tako i u umjetnoj inteligenciji - AI. Misija te europske krovne inicijative je snažnije povezivanje kvantnih istraživanja s umjetnom inteligencijom, superačunalima i sigurnosnim sustavima. Kvantna računala više nisu samo laboratorijski eksperimenti već danas već postoje procesori sa stotinama kubita (qubit), a usporedno se razvijaju kvantne komunikacijske mreže i iznimno precizni kvantni senzori.

No izazovi su i dalje nemali, posebno zbog toga što su kvantni sustavi izrazito osjetljivi na vanjske utjecaje. Problem stabilnosti osnovnih gradivih elemenata quantum računala - kubita, tzv. dekoherencije, zatim nedostataka prikladnih aplikacija i dalje su ozbiljni tehnički izazovi. U tom su smislu potrebna golema investiranja, angažman vrhunskih i rijetkih stručnjaka te prije svega vizionarski dugoročan strateški pristup, obično nacionalno artikuliran. Upravo zato danas govorimo ne samo o tehnološkoj već i o geopolitičkoj utrci za kvantnu dominaciju.

U tom smislu male zemlje teško mogu konkurirati najvećim silama, ali mogu pronaći vlastite niše izvrsnosti kroz europske projekte, razvoj talenata, kvantnu sigurnost, AI, HPC i povezivanje znanosti s industrijom. Upravo zato smatram da se Hrvatska i cijela regija moraju proaktivno uključiti u taj proces. Najveći rizik nije da budemo mali igrač, nego da ostanemo potpuno izvan igre.

Hrvatska pritom ipak nije izvan europskog kvantnog ekosustava jer kroz inicijative poput CroQCI-ja, odnosno uključivanje u EuroQCI inicijative, već aktivno razvija kvantnu komunikacijsku infrastrukturu i sudjeluje u stvaranju buduće europske ultrasigurne mreže prijenosa podataka. Posebno je važno što su u taj proces uključeni Institut "Ruđer Bošković", Institut za fiziku, FER, SRCE i druge institucije.

Komplementarno kvantnim tehnologijama, odnosno quantum računalima, treba istaknuti danas snagom dominantna HPC računala, pa stoga iz nacionalne perspektive ne možemo a da se ne osvrnemo na projekt Pantheon u Topuskom koji predviđa gradnju AI podatkovnog i HPC centra vrijednog 50 milijardi eura, koji je sjajna vizija za pretvaranje Hrvatske u regionalno digitalno središte. Međutim, u vremenima kad SAD ne može realizirati ni 50 % svojih HPC projekata, izvjesnost realizacije Pantheon projekta je iznimno niska zbog nerealne financijske magnitude koja premašuje dvije trećine hrvatskog BDP-a, golemih energetskih zahtjeva te akutnog nedostatka stručnog kadra za upravljanje takvim megasustavom.

O SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI...

- Povijest pokazuje da najveće tehnološke promjene u početku često djeluju daleko, preskupo ili apstraktno, a zatim postupno postaju sastavni dio svakodnevnog života. Kada govorimo o budućnosti digitalne Europe, vrlo je teško zamisliti ozbiljnu tehnološku i znanstvenu autonomiju bez razvoja kvantnih tehnologija. One bi mogle postati ono što su električna energija i internet bili za prethodne industrijske epohe, infrastruktura koja mijenja gotovo sve sektore društva.

Glavni je argument za takvu tvrdnju u činjenici da kvantna računala potencijalno mogu rješavati probleme kojima današnja klasična računala praktično ne mogu ni izbliza parirati. To se odnosi na razvoj novih lijekova, simulacije kompleksnih materijala, optimizaciju energetskih sustava, logistiku, klimatske simulacije, razvoj generalne umjetne inteligencije nove generacije i drugo.

Posebno je zanimljivo što se kvantna revolucija sve snažnije povezuje s održivošću. Primjerice, jedan od velikih izazova budućnosti jest kako učinkovitije proizvoditi energiju i hranu uz manje opterećenje okoliša. Kvantna računala potencijalno mogu simulirati procese poput fotosinteze na razini koju klasična računala teško mogu dosegnuti. To otvara mogućnost razvoja novih načina proizvodnje energije i bioloških procesa koji bi mogli dramatično povećati učinkovitost pretvorbe Sunčeve energije u korisne oblike energije i biomase, uključujući proizvodnju šećera i drugih energetskih spojeva.

Jednako je važna primjena u medicini. Kvantne simulacije mogle bi revolucionirati razvoj novih lijekova jer omogućuju preciznije razumijevanje molekularnih interakcija i bioloških procesa. Time bi razvoj terapija mogao postati brži, jeftiniji i učinkovitiji. Drugim riječima, kvantne tehnologije mogu postati snažan alat ne samo tehnološkog nego i humanog napretka.

Europa pritom ima dodatni motiv. U svijetu u kojem se tehnološka moć sve više koncentrira, kvantne tehnologije postaju pitanje suvereniteta, sigurnosti i konkurentnosti. Ako Europa želi ostati relevantan globalni akter, mora razvijati vlastite kapacitete i ekosustave znanja.

Naravno, postoje i ozbiljne opasnosti. Najčešće se spominje mogućnost da buduća kvantna računala mogu razbiti današnje metode enkripcije, zbog čega se već sada razvija tzv. postkvantna kriptografija. Također postoji rizik daljnje koncentracije tehnološke moći i produbljivanja globalnih nejednakosti između zemalja koje ovladaju kvantnim tehnologijama i onih koje ostanu na periferiji tehnološkog razvoja.

O RIZICIMA NAPRETKA...

- Čovječanstvo danas ulazi u razdoblje u kojem se umjetna inteligencija, kvantne tehnologije, biotehnologija i napredna robotika počinju međusobno povezivati. Upravo ta konvergencija tehnologija mogla bi obilježiti 21. stoljeće snažnije nego bilo koja pojedinačna inovacija.

Pitanje nije hoće li tehnologija napredovati - to je praktički sigurno. Pravo pitanje glasi: hoće li društvo, institucije i etika uspjeti pratiti brzinu tog razvoja? Mislim da danas ne živimo samo tranziciju iz industrijskog u digitalno društvo nego ulazimo u svojevrsnu postkvantnu civilizaciju. U takvom svijetu granice između čovjeka, stroja, podataka i inteligencije postaju sve fluidnije. Upravo zato pitanje etike više nije "meko" filozofsko pitanje, nego pitanje opstanka društvene ravnoteže.

Tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša. Ona je pojačivač ljudskih namjera. Može omogućiti duži, zdraviji i kvalitetniji život, održivije ekonomije i učinkovitije društvo. Ali može proizvesti i nove oblike nadzora, manipulacije, digitalne nejednakosti i koncentracije moći.

Upravo zato smatram da razvoj kvantnih tehnologija treba posebno povezivati s konceptima healthy livinga, healthy longevityja i evergreen economy paradigme. U društvima koja stare tehnologija više nije luksuz, nego alat očuvanja kvalitete života, produktivnosti i društvene stabilnosti. Ako nam AI, kvantna računala i napredna medicina mogu pomoći da ljudi duže ostanu zdravi, aktivni i funkcionalni, tada tehnologija postaje saveznik humanijeg i održivijeg društva.

Healthy living tako prestaje biti samo individualni lifestyle koncept i postaje razvojna i ekonomska strategija. Evergreen economy promatra zrelu populaciju ne kao trošak, nego kao vrijedan resurs znanja, iskustva, potrošnje i društvene stabilnosti. Buduće ekonomije možda se više neće natjecati samo u količini proizvodnje, nego u sposobnosti da svojim građanima omoguće kvalitetan, zdrav i dug život uz očuvanje produktivnosti i društvene kohezije.

ZAVRŠNA PORUKA….

- Vjerujem da se nalazimo na početku jedne od najvećih transformacija u povijesti čovječanstva. Kvantna revolucija neće promijeniti samo računala nego način na koji razumijemo energiju, medicinu, sigurnost, ekonomiju, pa čak i samu ljudsku dugovječnost. Međutim, prava vrijednost tehnologije neće se mjeriti samo brzinom procesora ili količinom podataka nego njezinom sposobnošću da čovjeku omogući kvalitetniji, zdraviji i dostojanstveniji život.

Zato smatram da Europa, ali i Hrvatska i cijela regija, moraju razvijati vlastite ekosustave znanja i proaktivno sudjelovati u toj transformaciji. Ne možemo konkurirati najvećima samo količinom kapitala, ali možemo agilnošću, interdisciplinarnošću, povezivanjem i fokusom na niše u kojima možemo biti relevantni. Budućnost neće pripadati samo tehnološki najmoćnijima nego onima koji će tehnologiju uspjeti povezati s humanim, uključivim i održivim razvojem društva. n