Ne bih rekao da je svjetski turizam danas u krizi poput one iz pandemijskog razdoblja - kaže prof. dr. sc. Josip Mikulić, redoviti profesor na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- COVID-19 značio je gotovo administrativno zaustavljanje putovanja na globalnoj razini, i takav se šok teško može uspoređivati s današnjom situacijom. Ljudi tada jednostavno nisu mogli neometano putovati, jedno vrijeme uopće, jer su bili zatvoreni u svojim domovima, pa jedno vrijeme nisu mogli putovati izvan zemlje, a mnoge daleke destinacije su dugo vrijeme bile odrezane od potražnje zbog poremećaja u zračnom prometu. Danas turisti mogu i žele putovati, ali su oprezniji, racionalniji i osjetljiviji na sigurnost, cijene i ukupnu vrijednost za novac.

Zato se aktualna nestabilnost ne manifestira toliko kroz dramatičan pad potražnje, koliko kroz promjene ponašanja i preusmjeravanja turističkih tokova. Više je kasnih rezervacija, kraćih boravaka, pažljivijeg trošenja u destinaciji i većeg uspoređivanja među zemljama. Putuje se, ali se više promišlja kamo, koliko dugo i po kojoj cijeni.

Istodobno, geopolitički rizici, energetska neizvjesnost i inflacija povećavaju troškove poslovanja gotovo cijelom turističkom sektoru. To dodatno pojačava pritisak na cijene, a onda dolazimo do ključnog pitanja - smatra li gost da ono što je platio doista i vrijedi toliko? Tu će se ove godine lomiti velik dio priče, ne samo u Hrvatskoj nego i na Mediteranu općenito.

Hrvatske prednosti

Da se još malo zadržimo na aktualnim napetostima, konkretno posljedicama američko-izraelskog rata s Iranom, odnosno rata na Bliskom istoku, u kojem je energetski aspekt ključan. Koliko će se situacija negativno odraziti i na turizam, napose mediteransku turističku sezonu, ali i globalnu kartu putovanja...?

- Ključno je koliko će dugo trajati sadašnja eskalacija i hoće li se sukob širiti ili stabilizirati. Vidimo iz tjedna u tjedan kako se situacija mijenja, a tako se mijenja i sentiment turista. Općenito, turističko tržište drukčije reagira na kratkotrajni šok nego na dugotrajnu neizvjesnost. Da se situacija kojim slučajem relativno brzo smiri, vjerojatno bi mnogi putnici već za mjesec-dva zaboravili da je sukoba i bilo. Slično je bilo u pandemiji, između dva zatvaranja granica. Takvi smo kao potrošači na turističkom tržištu.

No kada se nestabilnost produži, tada su posljedice ozbiljnije i dugotrajnije, i ne samo za žarišno područje. Prije svega kroz energente i troškove prijevoza, osobito zračnog. Veći troškovi goriva i poremećaji zračnih ruta poskupljuju putovanja i povećavaju nepredvidivost. Tada dio ljudi počinje birati bliže i sigurnije destinacije, raste važnost automobilski dostupnih tržišta - a Hrvatska je apsolutno autodestinacija - i pojačava se tzv. staycation efekt, odnosno sindrom blizine doma, tj. sklonost ostanku bliže domu ili odmoru u vlastitoj zemlji.

U takvim okolnostima zapadni Mediteran sigurno ima znatnu prednost zbog percepcije udaljenosti od kriznog prostora. Španjolska će tu prema mom mišljenju najviše profitirati, dijelom zbog snažnog hotelskog i paketaranžmanskog modela. Uz to su velika turistička zemlja, prostorom i kapacitetima, koja može apsorbirati znatnije turističke tokove koji se preusmjeravaju zbog krize. Hrvatska pak ima prednost kod individualnih i automobilskih gostiju koji traže sigurnu i poznatu destinaciju. Dakle, vjerojatno neće svi jednako profitirati od eventualnog "preslagivanja" turističkih tokova.

Uzimajući sve okolnosti u obzir, u kakvoj je situaciji hrvatski turizam u odnosu prema nekim drugim zemljama EU-a/Europe, kakva je sadašnja situacija prije početka nove sezone, imamo li razloga za optimizam ili baš i nemamo? Premijer Plenković kaže da je razumno formiranje cijena ključno za ovu turističku sezonu...

- Hrvatska i dalje ima niz značajnih, objektivnih snaga i prednosti kao turistička zemlja, tj. sigurnost, blizinu važnih emitivnih tržišta, kvalitetnu automobilsku dostupnost i vrlo snažan ljetni proizvod. To nije mala stvar i zbog toga mislim da ne treba širiti pesimizam ili govoriti o nekakvom "slomu" sezone, a što znamo često slušati, pogotovo u vrijeme predsezone.

Međutim, isto tako mislim da više ne možemo računati na automatizam rasta uz rastuće cijene kakav smo imali nakon pandemije. Tada je postojala golema akumulirana potražnja i tržište je bilo spremno tolerirati gotovo sve. Uz to je izbor destinacija bio sužen zbog poremećaja u zračnom prometu i dužeg oporavka do pretpandemijskih razina. Danas više nije tako. Svi naši konkurentni već su dvije godine ponovno "u punoj snazi", i jasno, i oni prate situaciju na tržištu, pa i nas, i prilagođavaju svoju poslovnu politiku, dok su gosti sve osjetljiviji i na cijene i na kvalitetu nego prije nekoliko godina.

Zato se slažem da je razumno formiranje cijena ključno pitanje. S ovim modelom turizma čini se da smo dosegnuli plafon, ili smo mu bar vrlo blizu. Već posljednje dvije godine smo imali stagnaciju, čak blagi pad u špici sezone, koja određuje uspjeh cijele godine, i to mjereno fizičkim i realnim financijskim pokazateljima. Sigurno je takav razvoj znatno povezan s vrlo snažnim rastom cijena u našem turizmu, ali i cijena, "skupoće", općenito.

No, generalno, problem nije u tome je li nešto skupo ili nije, nego smatra li gost da je dobio odgovarajuću kvalitetu za ono što je platio. Kada taj omjer više nije toliko povoljan, ili nekima više nije prihvatljiv jer drugdje može dobiti isto za nižu cijenu, ili čak bolje, tada ne dolazi nužno do potopa, nego do postupnih promjena ponašanja, kraćih boravaka, manje potrošnje u destinaciji, i usporavanja potražnje. Te efekte već osjećamo posljednjih nekoliko godina. Pritom oni najkvalitetniji uspijevaju možda postići još i više cijene bez pada potražnje.

U pojedinim analizama navodi se kako u sadašnjim neizvjesnim i nesigurnim okolnostima europski putnici ciljaju prema Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Malti, kao mirnim destinacijama... Što još uvijek, ako nije kasno, možemo poduzeti kako bismo preduhitrili negativne trendove i osigurali popunjenost u uvjetima globalne nestabilnosti?

- Mislim da Hrvatska i dalje ima dobru poziciju upravo zbog percepcije sigurnosti i relativne blizine tržištima srednje Europe. No sigurnost sama po sebi neće biti dovoljna ako istodobno izgubimo osjećaj mjere u cijenama ili kvaliteti usluge.

Ono što još možemo i moramo napraviti jest prije svega zadržati stabilnost i racionalnost. U ovakvim okolnostima tržište vrlo brzo kažnjava pretjerivanja. Gost danas uspoređuje puno više nego prije i informiraniji je nego ikada dosad. Zato možda više nije ni presudno imati najnižu cijenu, nego izbjeći osjećaj da nešto "ne vrijedi toliko".

Presudna je kvaliteta izvedbe u samoj špici sezone. Hrvatski turizam izrazito je koncentriran na nekoliko ljetnih tjedana i tada se zapravo formira ukupni dojam godine. Ako u tom razdoblju sustav funkcionira stabilno, ako nema pretjerivanja i ako usluga ostane korektna, Hrvatska će sigurno dobiti svoj dio potražnje.

Rastući troškovi

Kad se sagleda šira slika, što očekivati od predstojeće turističke sezone, prije svega na Jadranu, ali i u kontinentalnim odredištima? Vaš završni komentar?

- Mislim da je najvažnije ostati realan i izbjeći krajnosti. Ne očekujem ni spektakularni kolaps ni nekakvu euforičnu rekordnu godinu. Hrvatska će vrlo vjerojatno imati solidnu sezonu, osobito u glavnom dijelu ljeta, jer i dalje imamo vrlo atraktivan proizvod koji se ljeti najviše traži - sunce i more.

Otegotna okolnost za turistički sektor su svakako rastući ulazni troškovi poslovanja zbog visoke inflacije koja traje, dok su zbog kratke sezone u kojoj ostvarujemo glavninu prometa, pritisak, ali i iskušenje dizanja cijena, još veći. No takav je naš specifičan hrvatski sustav turizma - trebamo oprezno balansirati, izgrađivati njegovu otpornost i paziti da zbog kratkoročnih ciljeva ne narušimo dugoročnu konkurentnost i koristi od našeg turizma za buduće generacije.

Općenito, mislim da smo kao zrela destinacija ušli u razdoblje u kojem će uspjeh sve manje ovisiti o samoj činjenici da smo mediteranska destinacija, a sve više o kvaliteti izvedbe i osjećaju vrijednosti za novac. Drugim riječima, tržište postaje zahtjevnije i više nema puno prostora za improvizaciju.

Kontinentalni dio Hrvatske pritom ima priliku dodatno jačati upravo kroz izlete i kraće boravke, autentičnost i određenu percepciju mirnijeg i održivijeg odmora. Ali i tu vrijedi isto pravilo, konkurentnost se ne podrazumijeva, nego se mora sustavno graditi i stalno potvrđivati.

Ako budemo korektni prema gostu, stabilni u usluzi i racionalni u svojim očekivanjima, vjerujem da će Hrvatska ostati vrlo konkurentna i u ovako neizvjesnim okolnostima.