Televizijski serijal From (MGM+/HBO) vraća se s četvrtom sezonom horora koji se neprestano okreće samom sebi, zbog čega gledatelji zaboravljaju da nisu zarobljeni likovima. Tri sezone umovi iza serije, uključujući tvorca Johna Griffina, showrunnera Jeffa Pinknera i redatelja Jacka Bendera, stvarali su bezbrojne priče koje se križaju poput niti na istražiteljskoj ploči od pluta. Horor-serija ostala je na stabilnoj putanji prema potpuno ludom kaosu i zamršenim misterijima, ali četvrta sezona čini zasluženi korak unatrag i zadržava se na podsjetniku za koga navijamo između noćnih mora - piše Jasneet Singh, čiji prilog za collider.com prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbe u opremi.

FACEBOOK.COM

Iz treće sezone ostalo je mnogo neodređenih i gorućih pitanja. Finale te sezone donijelo je razornu scenu kratko ošišane Julie (Hannah Cheramy) koja putuje kroz vrijeme i trči kroz šumu kako bi spasila svog oca Jima (Eion Bailey) od Čovjeka u žutom (Douglas E. Hughes), ali stiže tek nekoliko sekundi prekasno. Nakon ponovnog pregledavanja te bolne scene četvrta sezona potvrđuje da situacija u gradu nije puno bolja. Boyd (Harold Perrineau), kao i obično, jedva sve drži pod kontrolom, pogotovo kada mora objaviti vijest da se nasmijano čudovište koje je ubio ponovno rodilo s Fatiminom (Pegah Ghafoori) čudnom trudnoćom.

Uza sve to, Tabitha (Catalina Sandino Moreno) i Jade (David Alpay) još se uvijek oporavljaju od otkrića o svojim prošlim životima. Konačno, uvlače Boyda u svoje improvizirane istrage, koje su ove sezone još više u fokusu. Ukupno, serijal "Iz" (From) u četvrtoj sezoni vraća se osnovama. Prvih nekoliko epizoda temeljito objašnjava i analizira ono što su gledatelji do sada naučili, ali, što je još važnije, odražava emocionalne posljedice tih otkrića. Kao da smo se vratili u prvu sezonu, gdje se ponovno proživljavaju strah od nepoznatog i ideje o tome kako preživjeti, ustrajati i čvrsto se držati nade. Kao što kaže novi zli lik: "To je moj omiljeni dio..., gdje se sami rastrgaju." Postoje dvije strane ove medalje: poduzimanje koraka unatrag nužan je strateški predah, ali može biti i repetitivan.

Koliko smo puta svjedočili tomu kako netko juri kroz grad jedva vjerujući užasu koji je doživio i propitujući postojeću strategiju preživljavanja? Ponovno proživljavanje istih razgovora i narativnih ritmova ne mora nužno biti zabavno; ove sezone Acosta (Samantha Brown) gubi živce - i tko to nije očekivao? Dijalozi i teme koji okružuju tu sporednu radnju doista su samo ponovljeni iz prethodnih sezona. S jedne strane, tematski ima smisla za serijal i bolno cikličnu narav limba u kojem su likovi zarobljeni, ali i dalje remeti ukupni tempo.

IMDB.COM

Međutim, Sofijin uvod baca svjetlo na to zašto je ovaj izbor nužan i, u konačnici, učinkovit za ovu točku u Fromu. Njezina religijska perspektiva pomiče fokus s čudovišta u mraku na poljuljanu vjeru ljudi, što dovodi do nekih provokativnih interakcija. Svakodnevna razmišljanja o gumenim bombonima ili kipovima inspiriranim folklorom prikazana su dirljivim scenama o održavanju čovječanstva u ekstremnim vremenima, nešto što sada ne može biti relevantnije. Poput samih likova, ovo je sezona u kojoj se From diže iz paklenih jama i obnavlja se kako bi nastavio. Ova sezona možda usporava, ali tako From osigurava dugovječnost.

Važno je napomenuti kako tempo serijala From ne znači da priča stagnira; serijal se i dalje kreće prema naizgled konačnom cilju. Svaka epizoda nudi novo jezivo pitanje ili još jeziviji odgovor, a istovremeno čini velike korake u razotkrivanju većeg misterija, a okolno pripovijedanje pomno i promišljeno secira dinamiku grada. Također, nije From ako nema naglih izljeva užasa koji izbijaju iz najneočekivanijih mjesta. Ako ništa drugo, ponavljanje uljuljkuje gledatelje u lažni osjećaj pasivnosti, pretvarajući ih u lutke zbog fundamentalno nepredvidljive naravi serijala. Pritom je najjači element ove sezone razvoj likova, kojima se daje mnogo veća težina nego prije. Ako je treća sezona uronila u psihološki horor, onda je četvrta sezona o emocionalnom teretu i potencijalnom oporavku. Teret prikazivanja toga pada više nego ikad prije na glumačku postavu, i ona ga nosi impresivno, s Perrineauom, koji pruža evokativno katarzičnu izvedbu u prvoj epizodi, Ghafoorijem, koji poslije ima izvanredan, čudesan monolog, a Cheramy i Avery Konrad kao Sara dijele ekran u neočekivano lijepom trenutku. Također, bilo bi grijeh ne spomenuti Alpaya, koji nosi jednu od najluđih i najznačajnijih epizoda u serijalu do sada. Posebno je impresivna šesta epizoda, gdje mnogi razvoji kulminiraju, majstorski slikajući jeziv portret ljudske krhkosti i upornosti.

Sve u svemu, četvrta sezona serijala From možda nije toliko uzbudljiva ili burna kao prethodne sezone, ali ima vrijednost u širem kontekstu serijala. Radnje su usmjerenije na likove, a u prethodnim su izdanjima bile usmjerene na misterij, što je samo po sebi iznenađujuće; nikada nismo očekivali da će serijal From toliko usporiti i izbjeći kaos, no to čini svojom uobičajeno promišljenom izvedbom. Obožavatelji možda nisu potpuno zadovoljni tempom, ali, dugoročno gledano, to je najpametniji potez koji je ovaj serijal mogao napraviti.