S konzultantom za digitalne komunikacije i brendiranje, ujedno i jednim od najpoznatijih hrvatskih digitalnih nomada Tomislavom Pancirovom, razgovarali smo prije nekih pet godina, ponajviše o digitalnom nomadstvu i poslovima vezanima uz taj moderni aspekt življenja i poslovanja. U međuvremenu puno se toga u svijetu promijenilo, uglavnom nagore, no digitalno nomadstvo i dalje je aktualna tema, pa smo se iznova odlučili o tome, ali i o nekim drugim temama, razgovarati s Tomislavom u pauzi između njegovih brojnih putovanja, poslovnih obveza i svih drugim aktivnosti kojima se bavi posljednjih godina.

Ključna je sloboda

Digitalno nomadstvo obilježilo je vaš poslovni, društveni i životni razvoj proteklih deset godina. Kada napravite neku “inventuru”, koliko ste zadovoljni postignutim, je li bilo više plusova ili minusa?

- Dok vam odgovaram na ova pitanja, sjedim u kultnom Café de Oriente s pogledom na Kraljevsku palača u Madridu i razmišljam koliko sam sretan što je ovo već deset godina moj životni stil.

Kad sam počinjao, digitalno nomadstvo u Hrvatskoj bilo je gotovo nepoznat pojam. To je bio eksperiment, nešto što si morao sam osmisliti i objasniti drugima. Danas, pogotovo nakon pandemije koronavirusa, to je postalo mainstream. Razlika između ta dva razdoblja je golema. U jednom trenutku sam čak bio i citiran u Hrvatskom saboru prilikom donošenja zakona o vizi za digitalne nomade. Pomalo nadrealan trenutak koji pokazuje kako osobna odluka može postati dio šire društvene promjene.

Najveći plus za mene je uvijek bila sloboda. To je vrijednost kojoj se stalno vraćam i koju ne bih mijenjao ni za što. Uz to dolazi i raznolikost iskustava, rad s klijentima iz različitih okruženja i perspektiva koja mi danas omogućuje da, recimo, budem registriran u bazi eksperata Europske komisije i držim edukacije u Europskoj agenciji za rad na temu digitalne komunikacije i mobilnosti radne snage. Taj širi pogled je nešto što se ne može naučiti iz jedne sredine.

S druge strane, izazovi su vrlo konkretni i prizemni. Najveći je održavanje rutine, posebno kad govorimo o prehrani i fizičkoj aktivnosti. Kada stalno mijenjaš gradove, teško je zadržati kontinuitet. To je nešto na čemu i dalje radim, ali gledam na to kao proces.

Kad podvučem crtu, jasno mi je da su plusevi daleko nadmašili minuse i bez puno razmišljanja mogu reći da bih sve ponovno napravio isto.

Logika konzumacije

Da se dotaknemo i teme o kojoj se također puno priča - fenomena algoritama, bez čega gotovo da je nemoguće biti u komunikaciji sa svijetom... Je li riječ o hypeu ili stvarnoj novoj “kulturi”?

- Algoritmi danas ne oblikuju samo digitalni prostor, oni oblikuju način na koji doživljavamo stvarnost. Nalazimo se u post-follow eri društvenih mreža, gdje ljudi sve manje osjećaju potrebu da aktivno prate profile, jer očekuju da će ih algoritam sam vratiti na sadržaj koji im je relevantan. To potpuno mijenja logiku konzumacije sadržaja.

U javnom prostoru algoritam je postao gotovo mistična figura, nešto što se percipira kao nevidljiva sila koja upravlja svime. Zapravo, u svojoj srži, stvari su vrlo jednostavne - algoritam nam daje više onoga na što reagiramo. Problem nastaje u trenutku kada mu prepustimo potpunu kontrolu nad time što konzumiramo, bez vlastitog filtriranja i bez referentnih točaka izvan tog sustava.

Tada ulazimo u prostor koji se u teoriji naziva eho komora. Ako ja imam određeno uvjerenje i konzumiram sadržaj koji ga potvrđuje, algoritam će mi nastaviti servirati upravo takav sadržaj, povezivati me s istomišljenicima i stvarati dojam da svi razmišljaju isto. To, jednostavno, nije realnost.

Zanimljivo je da paralelno s tim vidimo sve veći povratni impuls, svojevrsni vapaj za analognim iskustvima. Ljudi romantiziraju knjige, glazbu izvan mobitela, svjesno biranje sadržaja. Ali u praksi rijetko tko doista izlazi iz tog sustava. Svi pričamo o digitalnom detoxu, ali malo tko stvarno izlazi iz matrice.

U tom kontekstu nije slučajno da Europska komisija trenutno provodi istrage protiv platformi poput TikToka zbog sumnje da su dizajnirane na način koji potiče ovisničko ponašanje. To otvara važno pitanje odgovornosti, ne samo platformi nego i nas kao korisnika.

Možemo li reći da je sadržaj koji nam servira algoritam danas postao nova vrsta kulture? Nisam siguran. Jer, za razliku od tradicionalnog razumijevanja kulture kao sustava vrijednosti i zajedničkih iskustava, ovdje se radi o fragmentiranom prostoru mikrokultura koje često nemaju dodir s realnošću izvan vlastitog digitalnog balona.

Alat za inspiraciju

Kako algoritmi konkretno utječu na vaš život i rad, pomažu li ili odmažu?

- Ako promatramo digitalno okruženje u kojem djeluju algoritmi, jedna od njihovih najvećih prednosti je to što omogućuju demokratizaciju dosega. Drugim riječima, sadržaj danas više ne ovisi isključivo o broju pratitelja, nego o tome koliko rezonira s publikom. To je nešto što je TikTok posebno dobro postavio, a zatim su i druge platforme slijedile taj model.

Zbog toga danas vidimo zanimljiv zaokret, sve više se cijeni sadržaj koji nije savršeno produciran, koji nije ušminkan, nego djeluje autentično. Ljudi žele direktnost, žele osjećaj da se mogu poistovjetiti s osobom ili temom. U tom kontekstu, meni je kao nekome tko dio svog poslovanja temelji na sadržaju za društvene mreže, algoritam definitivno pomogao. On je otvorio prostor da kvaliteta ideje pobijedi kvantitetu produkcije.

Istovremeno, društvene mreže su dobro okruženje samo ako ih koristimo svjesno. U privatnom životu vidim i drugu stranu, koliko algoritam može obogatiti svakodnevicu. Recimo, u slobodno vrijeme volim se opustiti kroz crtanje. Nedavno sam počeo gledati sadržaj vezan uz uljne pastele jer me privukla njihova tekstura. U vrlo kratkom vremenu algoritam mi je počeo servirati niz inspirativnih radova i ideja do te mjere da jedva čekam i sam to isprobati. U tom smislu algoritam može biti alat za inspiraciju gotovo kao personalizirani kustos našeg kreativnog interesa.

No postoji i druga, važnija razina. Kada danas vidim neku informaciju ili video koji tvrdi da nešto dokazuje, moj prvi instinkt je nepovjerenje. Ako ne mogu pronaći izvor, ako ne mogu verificirati informaciju, ne uzimam je zdravo za gotovo. Mislim da je to ključna vještina današnjice. U svijetu algoritama kritičko razmišljanje postaje važnije od same informacije jer nikada ne znamo s kojom je namjerom sadržaj kreiran ni zašto nam je baš taj sadržaj prikazan. Zato je možda najvažnije pitanje: koristimo li mi algoritam kao alat ili netko kroz njega koristi nas?

Stalno na putu

Što trenutno radite i koji su planovi za dalje? I kako danas gledate na digitalni nomadizam?

- Uvijek radim više različitih projekata, trenutno finaliziram nekoliko videoprodukcija, pripremam digitalnu strategiju za jednog klijenta i imam niz predavanja, uključujući ona za Europsku agenciju za rad i Ekonomski fakultet u Rijeci.

Sada iz Madrida idem u Veneciju, zatim u Zagreb, a potom i u New York, kojem se uvijek rado vraćam. Za kraj godine istražujem tropske destinacije s jakom nomadskom zajednicom koje još nisam posjetio.

Za mene osobno, ovaj način života i dalje ima smisla i donosi mi ono što mi je važno. Zanimljivo je da danas sve više ljudi, bez obzira na godine, mijenja svoje životne stilove. Sve više stranaca dolazi u Hrvatsku i dijeli svoje priče o tome zašto je baš ovdje pronašlo svoj ritam, a možda je to najzanimljiviji paradoks cijele priče - dok mi gledamo prema svijetu tražeći slobodu, sve češće se pokazuje da je ona ponekad već tu, bliže nego što mislimo.