Povratak Mađarske demokraciji bit će težak. Ali utjecaj odlučujuće pobjede Pétera Magyara mogao bi biti dubok, unutar zemlje i izvan nje. O trenutačnoj situaciji u Mađarskoj na panelu koji je organizirao The Guardian (theguardian.com) sudjelovali su ugledni analitičari i komentatori - Zsuzsanna Szelényi, Nathalie Tocci, Cas Mudde, Zselyke Csaky i Mujtaba Rahman, čije osvrte uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi prenosimo u cijelosti.

Zsuzsanna Szelényi

Pokazali smo da čak ni ukorijenjeni neliberalni režimi nisu nepobjedivi: Europa! Europa! Europa! To su desetci tisuća nas skandirali na obalama Dunava u nedjelju dok se Péter Magyar obraćao oduševljenom mnoštvu. S rekordnom izlaznošću od 77 %, Mađari su izazvali politički potres davši mađarskoj stranci Tisza prvu pravu priliku u 16 godina da demontira sustav koji je izgradio Viktor Orbán.

Istina je da su temelji Fidesza već neko vrijeme pucali. Politički skandal iz 2024. godine otkrio je duboki moralni slom u srži njegova režima. Također je razbio jedan od središnjih mitova njegove vladavine: da su njegovi politički instinkti nepogrešivi. Magyarov nevjerojatan uspon omogućen je sve lošijim ekonomskim rezultatima vlade i rastućim bijesom zbog njezina proruskog i antieuropskog stava. Godinama su se mađarski birači osjećali zarobljenima između autoritarne vlade i slabe, fragmentirane oporbe. Magyar je prekinuo tu pat-poziciju.

To što je učinio je izvanredno. Bio je prisiljen suočiti se s partijskom državom: sustavom koji su održavali golemi institucionalni, financijski i propagandni resursi, a branile ga neumoljive kampanje blaćenja. Znam koliko to može biti zastrašujuće jer sam se s tim i sama suočila kao oporbena političarka prije samo nekoliko godina.

Ipak, Magyar je razumio nešto bitno. Vodio je kampanju diljem zemlje s neumoljivom energijom, odlazeći u male gradove i provincijske centre za koje se dugo smatralo da su politički zatvoreni. Njegov konzervativno-populistički jezik izolirao ga je od poznatih napada na liberalne političare. Stavivši pitanje “istok ili zapad” u središte, biračima je dao jasnoću koja je dugo bila odsutna iz mađarske politike.

U svom pobjedničkom govoru Magyar je dao ambiciozna obećanja o obnovi vladavine prava i popravljanju odnosa s EU-om i NATO-om. Ta će obećanja biti izuzetno teško ispuniti. Magyar je možda osvojio vlast, ali nije naslijedio normalnu državu. Suočava se s teškim ekonomskim pritiscima, golemim javnim očekivanjima i oporbom u Fideszu, koja, čak i u porazu, zadržava opsežnu neformalnu moć i utjecaj. Orbánov sustav infiltrirao se u državu, medije, gospodarstvo i samu političku kulturu. Uklanjanje Orbána s dužnosti je jedno. Demontaža orbánizma sasvim je druga stvar.

Ipak, prijeđen je odlučujući prag. Na kraju, strategija Orbánova režima da svaki raspoloživi resurs posveti vlastitom održavanju nije dovela do trajnosti, nego do iscrpljenosti. Sustav je očvrsnuo, preopteretio se i konačno slomio. Ne mogu biti ponosnija što smo mi Mađari pokazali da čak ni ukorijenjeni neliberalni režimi nisu nepobjedivi.

Ali najteže pitanje od svih nije bilo može li se Orbán pobijediti, nego može li se politička, pravna i moralna ruševina koju ostavlja za sobom uistinu popraviti. (Zsuzsanna Szelényi programska je direktorica CEU Demokratskog instituta i autorica knjige Okaljana demokracija: Viktor Orbán i subverzija Mađarske.)

Nathalie Tocci

Ovo je pobjeda liberalizma u svijetu: Rijetko su izbori toliko značajni izvan neke zemlje kao unutar nje. Mađarska je takav slučaj. Uvjerljiva pobjeda Pétera Magyara nudi Mađarskoj priliku da se izvuče iz rupe koju je Orbán iskopao kada je 2010. preuzeo vlast. Mađarski narod golemom je većinom glasao za promjene i to je sada mogućnost - ali nije unaprijed zaključena odluka.

Poljski primjer pokazuje koliko je teško poništiti godine autoritarizma, posebno kada je sustav namješten kako bi osigurao vlastito samoodržanje. Magyaru neće biti lako obnoviti vladavinu prava, neovisno pravosuđe, slobodan tisak, živahno civilno društvo i zaštitu ljudskih prava. Suočit će se s oštrim protivljenjem svih onih koji su profitirali od Orbánova kronijskog kapitalizma. Magyarov izbor stoga je bio ključna bitka u onome što ostaje - dugom ratu.

Mađarski put natrag demokraciji vjerojatno će biti spor i neizvjestan, a širi politički utjecaj Orbánova poraza dubok je i neposredan. To uklanja trn iz oka EU-u, posebno u vezi s Ukrajinom.

Globalno, Orbán je bio pionir, simbol i inspiracija za nacionalističku desnicu. Došao je na vlast dok je Trump bio investitor u nekretnine, Giorgia Meloni nepoznata mlađa ministrica, Marine Le Pen i Nigel Farage marginalne političke figure, a Alice Weidel financijska konzultantica. Mađarski autokrat poslužio je kao uzor krajnje desničarskim političarima diljem Europe i SAD-a - što objašnjava zašto je njegova kampanja tražila podršku tih čelnika, uključujući službeni posjet američkog potpredsjednika J. D. Vancea samo nekoliko dana prije izbora. No Orbánov poraz ne jamči trenutni povratak demokracije u Mađarsku, ali označava pobjedu liberalizma u svijetu, čak i više nego u samoj Mađarskoj. (Nathalie Tocci stručnjakinja je za međunarodne odnose i kolumnistica Guardiana za Europu.)

Cas Mudde

Ni jedan krajnje desničarski vođa ne može ga zamijeniti. To je ono što treba slaviti: Mađarski izbori podsjetnik su da se u velikom dijelu javnog diskursa prenaglašava snaga autoritarizma i slabost demokracije. Orbánovo prihvaćanje rezultata također ponovno pokazuje koliko je Donald Trump jedinstven u odbijanju priznavanja svog izbornog poraza 2020. godine.

Rezultat će se iskoristiti za sve vrste pogrešnih tvrdnji, od toga da ovo označava kraj krajnje desnice u Europi do ideje da je Orbán izgubio zbog svoje povezanosti s toksičnošću Trumpova režima. No zapravo se radilo o specifično mađarskom događaju, koji se može objasniti specifično mađarskim čimbenicima - poput 16 godina korupcije i lošeg gospodarskog upravljanja - a ne međunarodnim, uključujući posjet J. D. Vancea Budimpešti.

Naravno, američki republikanci vjerojatno će teško izgubiti na međuizborima kasnije ove godine, a Nacionalni skup možda ponovno ne uspije osvojiti francusko predsjedništvo sljedeće godine, ali to neće biti zbog Orbánova poraza. I premda je istina da je Orbánov režim bio najvažniji financijer infrastrukture europske krajnje desnice, uključujući “think tankove” i “sveučilišta”, njegov politički utjecaj čini se u najboljem slučaju skromnim.

Ovaj rezultat ipak ima snažnu simboličnu vrijednost za europsku politiku. Orbán je zamijenio Marine Le Pen kao neslužbenog vođu još uvijek snažno podijeljene europske krajnje desnice tijekom europske “izbjegličke krize” 2015. godine. Također je krajnjoj desnici dao stalnu prisutnost u Europskom vijeću, odakle je ulagao veto ili opstruirao mnoge odluke EU-a, te u Europskoj komisiji (mađarski zastupnici pokazali su veću odanost Orbánu nego EU-u).

Orbán je zasad otišao. I premda postoje mnogi drugi krajnje desničarski političari (npr. Giorgia Meloni) i europski disruptori (poput slovačkog premijera Roberta Fica), nitko nema namjeru, moć ili resurse da popuni prazninu koju stvara Orbánov poraz. I to je ono što bismo danas trebali slaviti. (Stanley Wade Shelton aka Cas Mudde profesor je međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgia i autor knjige The Far Right Today.)

Zselyke Csáky

EU mora hitno pronaći načine za suočavanje s budućim Orbanima: Ovo je povijesni trenutak za Mađarsku i Mađare. A ishod je značajan i za ostatak Europe. Šesnaestogodišnji neliberalni, antidemokratski eksperiment je završen i ovo je vrijeme za slavlje. Ali s velikom većinom dolazi i golema odgovornost za novu vladu u Budimpešti. I Europa ima hitne lekcije koje mora naučiti.

Diljem glavnih gradova EU-a i u Bruxellesu pobjeda Pétera Magyara izazvala je ogromne uzdahe olakšanja. No zadržani dah prije glasovanja i činjenica da su se mnogi čelnici EU-a jednostavno nadali kako će “Orbanov problem” nestati nakon ovih izbora otkrivaju dublji problem: EU-u još uvijek nedostaje koherentna strategija za rješavanje demokratskog nazadovanja unutar svojih redova. To bi se moglo vratiti i ponovno ugristi Uniju, prije nego što bi se očekivalo.

Postojeća pravila EU kluba ne dopuštaju izbacivanje država članica čak i ako prestanu podržavati vladavinu prava. No 2018. godine, kao odgovor na Orbánova kršenja vladavine prava, Bruxelles je pokrenuo proces prema članku 7 i zamrznuo više od 30 milijardi eura sredstava EU-a Budimpešti. Ali nikada nije uspio osigurati podršku svih država članica potrebnih da se djelovanje pretvori u stvarni učinak. I mnoge zemlje EU-a smatrale su prikladnim skrivati ​​se iza nekih Orbánovih opstrukcija; njegova glasnog protivljenja kada je riječ o migracijama ili drugim kontroverznim temama. Pouka je da se EU mora bolje opremiti za suočavanje s takvim situacijama: ne samo s budućim mini-Orbanima nego i s ne tako mini-Marine Le Penovima ili Jordanom Bardellom u Francuskoj.

Magyarova pobjeda nudi Europi priliku da iziđe jača i suoči se sa svojim temeljnim problemima. Ovo je prilika da se Ukrajini konačno pruži podrška koja joj je potrebna, da se osigura ambiciozan sedmogodišnji proračun EU-a, ubrza proširenje i da se ukine zahtjev za jednoglasnošću u vanjskoj politici, koji je pojedinim državama članicama omogućio da drže kontinent kao taoca.

S približavanjem izbora 2027. godine EU mora brzo djelovati. Ono što će Europa učiniti u nadolazećim mjesecima odredit će hoće li Magyarova pobjeda označiti istinsku prekretnicu ili samo privremeni predah. (Zselyke Csáky viša je istraživačka suradnica u Centru za europske reforme.)

Mujtaba Rahman

Mađarska pod Magyarom podržat će Ukrajinu: Riječ “povijesni” bila bi preblaga. Tisza, stranka Pétera Magyara, svojom uvjerljivom pobjedom osigurala je dvotrećinsku parlamentarnu većinu potrebnu za početak raspada Orbánova pritiska na Mađarsku, koji se proteže na vladu, pravosuđe, medije i šire. Golemi dijelovi zemlje - uporišta Fidesza posljednjih 16 i više godina - pali su pod Tiszu.

Razmjeri pobjede ostavili su Orbána bez ikakve nade da će osporiti parlamentarnu aritmetiku. To znači da će vlada vjerojatno prisegnuti 12. svibnja, bez ikakvih većih problema.

Magyar će brzo poraditi na oslobađanju milijardi eura blokiranih nepovratnih sredstava i kredita EU-a, nadajući se da će Bruxelles popustiti svojim zahtjevima i ponuditi određenu fleksibilnost, što je vjerojatno. Poništit će Orbánov veto na pomoć Ukrajini i pristati utrti put za protok 90 milijardi eura u Ukrajinu. Magyar je bio izuzetno oprezan oko toga, ali bez potrebe da sada pokušava umiriti birače Fidesza, Mađarska će se postupno uključiti u europski mainstream u većini tema.

Kod kuće će Maygar vjerojatno demontirati Fideszov PR aparat i razna javna tijela, poput Ureda za zaštitu suvereniteta, koji je Orbán stvorio kako bi uznemiravao nevladine organizacije i druge kritičare i percipirane neprijatelje. Dolazeći premijer uživat će ​​u razdoblju nakon pobjede, ali će biti pod ogromnim pritiskom da ukine mjere poput ograničenja maloprodajnih cijena, koje je Orbán uveo kako bi promovirao svoju politiku “zaštite obitelji”.

Naziru se i drugi problemi. Magyarov tim ima malo upravljačkog ili izvršnog iskustva, a očekivanja od njih bit će golema. Izdašna državna potrošnja u prva tri mjeseca godine također će ograničiti Magyarovu proračunsku slobodu. Razdoblje odgode reformi moglo bi biti kratkotrajno. (Mujtaba Rahman generalni je direktor Eurasia grupe za Europu.)+