Nedavno provedena anketa Politica (politico.com) u ključnim zemljama saveznicama SAD-a sugerira znatnu eroziju povjerenja u američko vodstvo i rastuću simpatiju prema Kini. Jedni to tumače kao rani signal dublje transformacije u globalnoj ravnoteži snaga, a drugima je to tek trenutak strateške nesigurnosti unutar Zapada.

Anketa Politica zapravo ističe promjenu percepcije unutar središnjih zapadnih društava, pogotovo među onima koje je Trump najviše vrijeđao i ponižavao. Tako je u Kanadi 57 %, Njemačkoj 40 %, Francuskoj 34 % i Ujedinjenom Kraljevstvu 42 % ispitanika izjavilo da im je bolje ovisiti o Kini nego o Sjedinjenim Državama pod Donaldom Trumpom. Istovremeno, podaci otkrivaju i određeno kolebanje odnosno visoki postotak onih koji su odgovorili sa “ne znam” (na primjer 36 % u Njemačkoj, a 40 % u Francuskoj).

Prljavi igraju prljavo

Iz geopolitičke i geoekonomske perspektive nitko normalan ovo ne tumači kao “pobjedu” Kine, već kao eroziju povjerenja u SAD čije vodstvo umjesto legitimnosti, predvidljivosti i kredibiliteta NATO saveza forsira sirovu moć, trgovačko šibicarenje i druge prljave trikove. Važno je naglasiti da anketa uopće nije provedena u malim, neutjecajnim i perifernim državama, već isključivo u zemljama stupovima transatlantskog saveza. Ako javno mišljenje u tim zemljama postaje otvorenije za ekonomsko ili strateško oslanjanje na Kinu, to sugerira postupnu rekonfiguraciju poretka predvođenog Zapadom i njegovu ubrzanu fragmentaciju. Dakle, globalna ravnoteža moći možda još nije poljuljana zbog Trumpa, ali se percepcija ovakve ravnoteže izgleda mijenja neuobičajeno brzo u korist Kine.

No pitanje je što preplašeni Amerikom zapadni glasači vide i znaju o Narodnoj Republici Kini? O Kini koja je od XIX. stoljeća doživljavala velika poniženja s polukolonijalnim statusom i teritorijalnom podjelom na interesne sfere zapadnih sila. Osim povremenog oduševljenja zapadne ljevice Mao Ce Tungom nakon Drugog svjetskog rata veliki poticaj zapadnoj historiografiji dale su zapravo Sjedinjene Američke Države svojim afirmativnim politikama i normalizacijom s Narodnom Republikom Kinom nakon posjeta Kini predsjednika Nixona 1972. godine. U to je vrijeme na Harvardu kineske društvene znanosti predavao John King Fairbank, koji američkom državnom vrhu sedamdesetih godina piše oštro pismo u kojem je naglasio: “Ako nećemo poznavati kinesku povijest, napravit ćemo toliko pogrešaka da ćemo pokvariti odnose s Kinom na nekoliko desetljeća. Zato hitno moramo osposobiti prave ljude kako bi Sjedinjene Američke Države odlučile o odgovarajućem smjeru djelovanja u odnosima s Kinom.” Od tada uočavamo napredak u istraživanju demografskih kretanja, gospodarskog razvoja i drugih povijesnih okolnosti koje su utjecale na oblikovanje moderne Kine.

Da bi nam približila ovu udaljenu, tajanstvenu i nepoznatu zemlju, kojoj se od Trumpa odbačene zapadne države sada približavaju, izdavačka kuća ”Srednja Europa” iz Zagreba objavila je knjigu profesora Mitje Saje “Povijest Kine”. Tim povodom smo razgovarali s profesorom Sajeom.

Europa je počela učiti o Kini tek od putovanja Marka Pola pa dalje preko raznih fantastičnih putopisa papinskih izaslanika i drugih putnika koji su se tijekom razdoblja mongolske prevlasti u Aziji uputili u tajanstvenu Kinu. Zbog čega zapadnjaci nisu prije upoznali Kinu?

- Kina zauzima teritorij kontinentalnih razmjera, koji je radi teško prohodnih planina na zapadu i pustinja na sjeverozapadu zamjetno odvojen od drugih dijelova azijskog prostora. Stepe su zbog sušne klime oduvijek bile razdjelnica dokle je sezalo trajno poljoprivredno naseljavanje, zbog čega se tu uobličila kulturna granica između poljoprivredne Kine i nomadskog načina života. Doticaj ovih dviju kultura bio je stalno žarište političkih napetosti, jer su nomadi povremeno zauzimali kineski teritorij, a u drugim je slučajevima Kina širila svoju vlast nad dijelovima njihovog teritorija, što se, na primjer, također odnosi na trenutnu situaciju.

Dakle, Kina je bila relativno daleka i nepristupačna zbog navedenih prirodnih prepreka poput pustinja i oceana, pa nije bilo izravnih informacija sve dok nomadski Mongoli ratovima nisu otvorili put za protok ljudi i informacija.

Burna povijest

Kakav je zapravo odnos Kine prema vlastitoj povijesti i koliko su mitovi i legende utjecali na to?

- Zbog svoje povijesti i visoke kulture Kina je bila svojevrsno “Carstvo sredine”. Okrenuto prema sebi, to je carstvo vjerovalo da je samodostatno i najbolje u svemu. Službena kineska povijest još uvijek navodi pekinškog čovjeka kao praoca kineskog naroda. U udžbeniku stare kineske povijesti Sveučilišta u Nanjingu iz 1979. na uvodnim stranicama piše: “Slavna nam je domovina od davnina jedno od područja gdje se razvijala ljudska vrsta, a Mao Zedong rekao je da su preci kineskog naroda radili, rađali se i živjeli na nepreglednim kineskim prostranstvima od pamtivijeka.”

Rodovske i krvne veze velikih obitelji koje su se odvojile od puka postale su temelj strogih hijerarhijskih odnosa. Jesu li ti strogi odnosi utjecali da kineska civilizacija održi jak kontinuitet do danas?

- Jake rodovske i krvne veze održale su snažnu društvenu strukturu, koja je omogućila Kini održavanje jakih vlastitih značajki i dugi kontinuitet. Za kinesku civilizaciju dakle ne možemo reći da je jedna od najstarijih, ali ima jako dug kontinuitet, što se često krivo brka sa starošću.

Unatoč nedostacima, u Kini se kronologija događaja tradicionalno povezivala s razdobljem vladavine pojedinih vladara ili dinastija. Koja je po vama najizuzetnija kineska dinastija i zašto?

- Prema mom mišljenju najizuzetnija je dinastija Song, jer je Kina tada bila najrazvijenija zemlja na svijetu i mnogo naprednija od svih zemalja svijeta. Tada je došlo i do brzog znanstvenog i kulturnog napretka, koji u mnogočemu sliči na početak modernog doba. Država Južni Song postala je moćna pomorska sila. U njezinim brodogradilištima sagrađene su stotine riječnih i morskih brodova, što je vrhunac tadašnje tehnologije brodogradnje. Neki od njih bili su stvarni divovi kojima su kontrolirali trgovačke putove prema otocima južnog Pacifika i kroz južna mora do Indijskog oceana. Povoljnom razvoju znatno su pridonijeli i vladari jer su vrlo sposobnog utemeljitelja slijedili prosvijećeni nasljednici. U ozračju gospodarskog blagostanja dužnosnici Južnog Songa nisu na vrijeme prepoznali novu opasnost koju su na sjeveru, nakon razaranja država Xixia i Jin, predstavljali Mongoli.

Kakva je Kina bila pod Mongolima?

- Unatoč činjenici da su Mongoli bili strani osvajači, Kinezi su prihvatili to razdoblje kao legitimnu dinastiju u svojoj povijesti. Prema konfucijanskom tumačenju, oni su zaslužili nebeski mandat ujedinivši Kinu, pa su im Kinezi kao poslušni podanici vjerno služili, to više što su Mongoli kao prosvijećeni barbari uvidjeli superiornost kineske kulture i počeli je oponašati. Iako su Mongoli zapravo stvorili kozmopolitsku atmosferu kakva u Kini nije viđena od dinastije Tang, zanimljivo je da ona nije imala puno utjecaja na obrazovane Kineze. U tom su procesu Kinezi došli do spoznaje da je njihova kultura preživjela i da su oni zapravo trijumfirali nad vojnim osvajačima.

Pokretač seoba

Kinu su oduvijek pritiskali stranci sa zapada i ona je kao odgovor nekoliko puta pokrenula seobe srednjoazijskih naroda dublje na zapad. Za vrijeme dinastije Han na zapad su se preselili Huni, a za vrijeme dinastije Tang Turci. No zanima nas kada su i zašto započeli kineski problemi i napetosti s europskim narodima, koji praktički traju do danas?

- Napetosti sa zapadnim zemljama počele su za vrijeme Opijumskih ratova, kada je Zapad krenuo putem industrijske revolucije. I prije toga je bilo međusobnog nerazumijevanja, ali za britanske trgovce opijum je bio zanimljiv jer je bio jedina roba kojom su bili u mogućnosti smanjiti trgovinski deficit Velike Britanije s Kinom. Poslije je to dovelo do kineskog trgovinskog deficita, poremećaja u poljoprivredi, bolesti ovisnosti, uključivanje tajnih društava u trgovinu i u konačnici do Opijumskih ratova, nakon kojih prvo Velika Britanija, a zatim Francuska i Sjedinjene Američke Države uzimaju razne povlastice od Kine.

Kakav je odnos države i vjere u Kini i kako je on doveo do komunizma?

- Vjere su u Kini uvijek bile pod utjecajem jake državne vlasti. Pod dinastijom Han prevladao je konfucijanizam. Budizam je prodro u Kinu u IV. stoljeću, ali ga je recimo car Wuzong iz dinastije Tang nemilosrdno progonio. Poslije je na primjer dvor za vrijeme cara Taizonga bio otvoren i strancima s novim razmišljanjima i idejama. Tijekom njegove vladavine štovatelji Zaratustrina učenja iz Perzije pobjegli su u Kinu, s Bliskog istoka nestorijanski kršćani, a na otvorena vrata je naišlo i manihejstvo, gnostička religija prilično popularna u središnjoj Aziji, koja je bila progonjena i u Perziji i u kršćanskom svijetu.

Zatim, kako je situacija u Kini pod utjecajem kolonijalnih vladara postajala sve teža, napredne snage su se okrenule kroz komunizam traženju rješenja.

Kina pojasa i puta

Koje su dobrobiti, a koje posljedice Velikog skoka i Kulturne revolucije?

- Dobrobiti i posljedice Velikog skoka i Kulturne revolucije bile su usmjerene oslobađanju od nekih starih kulturnih obrazaca i predrasuda te preuzimanju novih shvaćanja o društvenim nepravdama i gospodarskom razvoju.

Deng Xiaoping proveo je politike ekonomskih reformi koje su dovele do globalizacijskih procesa i izazova s kojima se suočava trenutni predsjednik Xi Jiping. Može li se Kina s obzirom na neoklasne podjele i tromu državu nositi s “mladim” nacijama poput Amerike?

- Dengove ekonomske reforme sasvim su otvorile put modernom razvoju i stavile Kinu na prvu liniju u globalnom smislu. Sve veća povezanost sa svijetom i sve veća ovisnost o globalnim tržištima odlučujući su čimbenici koji utječu na dinamiku njenih gospodarskih kretanja. Pri tome se ne isključuje mogućnost da izbijanje velike političke krize može snažno pogoršati gospodarsku situaciju u zemlji, ili obrnuto iznenadno izbijanje gospodarske krize u Kini može izazvati nepredvidive političke posljedice.

Nama se čini da se u svijetlu globalne krize trenutačno političko vodstvo Kine na čelu s XI Jinpingom suočava s vrlo složenim sigurnosnim pitanjima projekta “Pojas-put” koji može dovesti do šire destabilizacije i visokih ekonomskih troškova. Hoće li se onda glomazni kineski politički sustav uopće htjeti baviti trivijalnim stvarima poput ankete Politica ili će pustiti da odmetnuti Zapad proguta čudovišni Trump, koji vjeruje da je za to dobio nebeski mandat, sami ćete zaključiti ako pročitate “Povijest Kine”.