Da je većina svijeta postala arena spektakla u kojem su sukobi, ratovi i krize sami po sebi medijski show bez obzira na gorčinu sadržaja, u to više nitko ne sumnja jer se argumenti u korist takvog konteksta gomilaju na dnevnoj bazi. U tom i takvom spektaklu istine i laži, razuma i bezumlja, moći i nemoći, američki predsjednik Donald Trump apsolutno je šef parade kakva nije zabilježena u proteklih više od 200 godina povijesti Sjedinjenih Država.

To je činjenica, koju svednevice potvrđuju konkretni primjeri, ali ne samo od strane DT-a nego i od njegovih oponenata kojih je sve više otkad traje rat s Iranom. Evo nekih znakovitih, smiješnih koliko i tragičnih primjera iz aktualnog američkog propagando-političkog trenutaka.

Trumpova parada

Tako se između ostalog na Nacionalnom trgu (National Mall) u Washingtonu vodi propagandni rat između Trumpove administracije i njezinih kritičara. Administracija je na nekoliko saveznih zgrada objesila divovske transparente s likom predsjednika Trumpa. Njegovo ime sada krasi i Centar za scenske umjetnosti John F. Kennedy i Američki institut za mir - piše za NPR (npr.org) Frank Langfitt, te dodaje:

- U međuvremenu, anonimna grupa pod nazivom Tajni stisak ruke postavila je satirične kipove Trumpa i umjetnička djela koja naglašavaju sve, od predsjednikova prijateljstva s pokojnim osuđenim seksualnim prijestupnikom Jeffreyjem Epsteinom do Trumpove sklonosti mramoru i zlatnim listićima. Druga skupina, Pokret za spašavanje Amerike (Spasimo Ameriku), postavila je plakate na ograde i zidove ismijavajući članove Trumpova kabineta. Jedan prikazuje fotografiju zamjenika šefa osoblja Bijele kuće Stephena Millera i natpis "Fašizam nije lijep". Druga prikazuje državnu odvjetnicu Pam Bondi (odnedavno bivšu, Trump ju je smijenio, nap. D. J.) i natpis "Epstein kraljica". "Mislimo da je ismijavanje doista važan alat u setu alata oporbe za borbu protiv autoritarizma", rekla je Mary Corcoran, koja vodi neprofitnu organizaciju Save America Movement.

Bijela kuća odbacuje kritike da predsjednik preoblikuje Nacionalni trg po svojoj slici i koristi savezne zgrade za vlastito uzdizanje. "Predsjednik Trump usredotočen je na spašavanje naše zemlje, a ne na stjecanje priznanja", rekao je glasnogovornik Bijele kuće Davis Ingle za NPR preko e-pošte, te dodao: "Razne organizacije mogu slobodno javno dijeliti svoja mišljenja, čak i kada nemaju nikakvu osnovu u stvarnosti."

Inače, Nacionalni trgovački centar poznat je kao američko "prednje dvorište" i uključuje spomenike i muzeje osmišljene kako bi ujedinili naciju i slavili demokraciju. Prošlog mjeseca, zlatom obojeni kip koji prikazuje Trumpa kako drži Epsteinove ispružene ruke na pramcu broda kao da su Jack i Rose na Titanicu privukao je mase ljudi koji su se smijali i pozirali ispred njega za fotografije. Ali nisu se svi zabavljali. "To je gruba interpretacija našeg predsjednika", rekla je Andi Lynn Helmy, maturantica iz Jacksonvillea na Floridi, te dodala: "Čak i ako se ne slažete s njegovom politikom". "Imam osjećaj kao da se on na neki način predstavlja kao kralj Amerike", rekao je Luke Price, brucoš na Sveučilištu u Vermontu. "Jednostavno ne mislim da je to ono što mi želimo reći. Amerika je demokracija, a ne diktatura", zaključuje Price.

I drugi se komentatori i analitičari drže tog aspekta, pa tako David Smith za The Guardian piše kako je u tijeku najveća propagandna operacija u povijesti - Trumpovo preoblikovanje američke kulture evocira prošle antidemokratske režime. Smith se zaprave referira na Taru Setmayer, bivšu direktoricu komunikacija Republikanske stranke na Capitol Hillu, koje je rekla da je "ponovni izbor Donalda Trumpa najveća i najuspješnija propagandna operacija u povijesti. Propaganda je razlog zašto je Donald Trump ponovno predsjednik i oni to znaju, zbog čega su potkopali tisak, stručnost i znanost."

Ruth Ben-Ghiat, profesorica povijesti i talijanskih studija na Sveučilištu u New Yorku i autorica knjige Strongmen: Mussolini to the Present, opisuje Trumpa kao "jednog od najuspješnijih propagandista u cijeloj povijesti", vještog poput bivšeg talijanskog diktatora Benita Mussolinija u korištenju slika, simbola i ponavljanja. "Smisao kulta ličnosti je da morate biti svemoćni, ali ste i sveprisutni, posvuda ste. Nisu to samo diktature stare škole poput Sjeverne Koreje danas ili komunističke Kine gdje je lice vođe posvuda. Danas je, na primjer, Modi u Indiji najpraćeniji vođa na svijetu. On je genijalac na Instagramu. Kad se kandidirao za dužnost 2014., koristio je holograme kako bi mogao biti na stotinu mjesta u isto vrijeme. Biti svagdje i neizbježan dio je toga da stanovništvo ovisi o vama i ni o kome drugom", zaključuje Ben-Ghiat.

Općenito uzevši, kao što između ostalih navodi Propastop (propastop.org), popularni estonski blog i informativna platforma osnovana 2016. godine, politička propaganda često se povezuje s izravnim laganjem. No u stvarnosti politička propaganda obično djeluje mnogo suptilnije. Ne pokušava uvjeriti ljude, već pretpostavlja da njihov svjetonazor već postoji i na tome gradi svoju poruku. Pritom se politička propaganda obično ne otkriva kroz jednu laž. Postaje vidljiva kao obrazac. Kada se složene situacije dosljedno objašnjavaju jednim uzrokom ili jednom skupinom, vrijedi zastati. Kada se odgovornost rasprši i odluke nestanu, vrijedi se zapitati čijim se interesima služi. Kada se činjenica čini točnom, ali zaključak brzo kreće u određenom smjeru, vrijedi ispitati što je izostavljeno između.

Jason Stanley, pak, u svojoj knjizi "Kako funkcionira propaganda", piše da propaganda iskorištava već postojeće moralne i društvene pretpostavke. Ne napada nečiji identitet, već ga pojačava. Poruka ne izaziva otpor jer se ne čini stranom - osjeća se poznatom. Uobičajena je zabluda da propaganda nužno znači širenje lažnih informacija. U stvarnosti, propaganda može djelovati koristeći potpuno točne činjenice. Nije važno je li broj ili citat istinit, već kako se koristi. Ako se pažnja usmjeri na jedan detalj, a širi kontekst se izostavi, zaključak može biti pristran - čak i kada je sama izvorna informacija točna.

Peter Pomerantsev opisuje ovaj fenomen u svojoj knjizi "Ništa nije istina i sve je moguće", gdje analizira moderne medijske prostore i operacije utjecaja. Prema njemu, cilj nije uvijek natjerati ljude da povjeruju u određenu laž, već stvoriti okruženje u kojem istina postaje sporedna, a narativ ima prednost. Kada se činjenice koriste selektivno, problem nije njihova točnost, već kako su uokvirene u određenom kontekstu. Takva propaganda ne djeluje agresivno. Djeluje analitički. Nudi interpretaciju, a ne slogane.

Jan-Werner Müller analizira mehanizme populističke političke komunikacije u svojoj knjizi "Što je populizam?", pa konstatira kako politička propaganda funkcionira jer odgovara na ljudsku potrebu za jasnoćom. Jednostavno i nedvosmisleno objašnjenje čini se pouzdanijim od složene i kontradiktorne stvarnosti. Prepoznavanje ovoga ne znači da osoba postaje nepogrešiva. To znači da uči ispitati ne samo samu tvrdnju već i kako je konstruirana.

Svjesna manipulacija

U svom radu "Politička propaganda i lažne vijesti: trendovi na društvenim mrežama" Matea Topić Crnoja i Mirko Palić zaključuju kako politička propaganda u današnjem svijetu društvenih mreža i masovnih medija predstavlja zanimljivo i aktualno područje istraživanja te će ona i dalje ostati zanimljivom temom s obzirom na to da se s njom susrećemo svakodnevno. Smanjena etičnost i propadanje modela klasičnog novinarstva, borba za klik ili prvu objavu pod upitnik stavljaju vjerodostojnost informacija koje prenose masovni mediji. Dodajmo da pritom danas sve važniju ulogu ima nezaobilazna umjetna inteligencija...

Sve u svemu, živimo u vremenu sveopće političke propagande bilo da je ona dominantni Trumpov narativ, bilo da je KGB-ovsko nasljeđe koje u praksi provodi Putin, bilo da su autokratske metode modernizirane sukladno s modernim vremenima, bilo da se radi o svemu tome povezanome u širu i dublju propagadnu sliku u kakvoj se politika danas zrcali, prezentira i promovira. Edward Bernays je prije skoro stotinu godina pišući svoju knjigu "Propaganda" (1928.) naglasio kako je "svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i razmišljanja masa važan element demokratskih društava". I ako se referiramo na Hannah Arendt, njezino slavno djelo "Podrijetlo totalitarizma", zaključak je jednostavan: "Dok je stvarnost kontradiktorna i višestruka, propaganda nudi jasnoću". Ili da parafraziramo Trumpa: Making propaganda great again!