Sigurnost je riječ koja se u Hrvatskoj često izgovara olako - gotovo kao prirodno stanje, kao nešto što "imamo", a ne kao nešto što se svakodnevno gradi, održava i, u konačnici, skupo plaća. Tek kada se dogodi incident, kada granica postane propusna ili kada se napadne policijski službenik, nakratko postanemo svjesni da sigurnost nije apstraktna vrijednost, nego konkretan sustav ljudi, odluka i resursa.

Hrvatska se danas s pravom ubraja među najsigurnije zemlje Europe. No ta činjenica nije proizvod slučajnosti, ni geografije, ni sreće. Ona je rezultat dugotrajnog institucionalnog rada, međunarodnog pozicioniranja i, prije svega, svakodnevnog operativnog angažmana ljudi koji rade u uvjetima koje javnost rijetko vidi. Policija, osobito ona na granici, funkcionira kao tihi amortizer svih onih kriza koje tek djelomično dopiru do javnog prostora - od migracijskih pritisaka do sigurnosnih izazova koji dolaze izvan naših granica, ali se prelamaju upravo ovdje.

U tom smislu sigurnost se sve više nameće kao jedan od ključnih hrvatskih resursa - možda i podcijenjen upravo zato što je dugo bila stabilna. No svaki resurs ima svoju cijenu, a pitanje je jesmo li je kao društvo spremni kontinuirano plaćati. Jer sustavi ne pucaju tamo gdje su najslabiji, nego ondje gdje ih počnemo uzimati zdravo za gotovo.

Razgovor s Dubravkom Jagićem, dugogodišnjim čelnikom Sindikata policije Hrvatske, otvara upravo ta pitanja. Ne samo o stanju sustava nego i o granicama njegove izdržljivosti, o ljudima koji ga nose i o porukama koje šaljemo kada relativiziramo njihovu ulogu. U vremenu u kojem se granice Europe redefiniraju, a sigurnost sve više postaje geopolitička valuta, Hrvatska se nalazi na prvoj liniji - i to ne samo kao država nego i kao društvo koje mora odlučiti koliko joj ta sigurnost doista vrijedi.

SIGURNE GRANICE

Sigurnost se danas često spominje kao jedan od ključnih hrvatskih resursa. Kako smo došli do toga da budemo među najsigurnijim zemljama?

- Nismo došli slučajno. Sigurnost je rezultat sustava i ljudi. I to ljudi koji rade kad drugi spavaju. Noću, vikendom, na granici, na intervencijama. Bez puno prostora za pogrešku.

Hrvatska je danas sigurna zemlja jer je Vlada shvatila koliko je bitno da sigurnosni temelj, a to su policija, vojske, sigurnosne službe, da svi budu dobro opremljeni i plaćeni. Bitne su i međunarodne suradnje i članstva u europskim i globalnim sigurnosnim okvirima. Ali ključna riječ su - ljudi, i tu još uvijek postoji puno prostora za napredak. To se gradi godinama. Ne jednim mandatom, ne jednom odlukom.

Koliko je u toj slici važna granica i pitanje migracija?

- Granica je danas prva linija sigurnosti i obrane. Policija na granici radi ozbiljan posao. I radi ga dobro. Ali taj posao ima cijenu. I ne može se raditi s manjkom ljudi i uz stalni pritisak. Tamo su ljudi koji odlučuju u sekundi, u realnim situacijama. Migracije same po sebi nisu problem. Problem je kad sustav popusti.

Također, policijski službenici, ne rade samo na granici i ne brinu samo o sigurnosti granica na šengenskom prostoru, već ujedno brinu i o sigurnosti građana u gradovima i općenito u unutrašnjosti RH. Za primjer, u glavnom gradu nedostaje 600-tinjak policajca, a grad Zagreb nažalost nije usamljeni slučaj.

Je li položaj policajaca danas na razini tog posla?

- Napravljen je pomak. To je činjenica. Ali je li dovoljno? Nije. Mi kao Sindikat policije Hrvatske za to se borimo ne godinama, nego desetljećima. I nećemo stati. Plaće su rasle, materijalna prava su se poboljšala, sustav se počeo stabilizirati, ali još uvijek nije na razini odgovornosti koju taj posao nosi. Drugim riječima, napravljen je pomak, ali posao nije završen. Od ulaganja u opremu, uvjeta rada. Još čekamo kamere za uniformirane pripadnike policije koji će ih nositi na svojim odorama. Nedostaju nam elektrošokeri, koje već godinama pokušavamo uvrstiti u obveznu policijsku opremu, ali zasad za to nema sluha.

Koji su najveći problemi sustava danas? Koja su najveća iskušenja za održavanje te razine sigurnosti u budućnosti?

- Iako imamo određenu razinu tehnologije, bilo bi bolje da imamo još veću jer se stalno razvija. Ponavljam da oprema svakako može biti bolja. Ali i dalje su najveći izazov ljudi. Sustav je opterećen. Imamo nedostatak kadra, posebno na operativnim poslovima. U našim zatvorima kronično nedostaje pravosudnih policajaca. Situacija je na rubu eskalacije. Ljudi odlaze, novi dolaze sporije nego što bi trebalo. Istovremeno, zahtjevi prema policiji rastu, od sigurnosnih izazova, migracija pa do svakodnevnih intervencija.

Drugi problem su uvjeti rada. Oni su bolji nego prije, ali još uvijek nisu ujednačeni. Treći su sve češći pritisci i napadi na policijske službenike. Ako želimo zadržati sigurnost kao hrvatski resurs, moramo zaštititi našu hrvatsku policiju i sve rodove iste, kao i pravosudnu policiju, carinu, vojsku i druga državna tijela.

SLUČAJ MAROKANAC

Nedavno je donesena presuda za brutalan napad Marokanca na policijsku službenicu prošlog ljeta na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru. Osuđen je na godinu dana zatvora s uvjetnom kaznom od pet godina te je pušten iz istražnog zatvora, a sud mu je izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti... Kako to komentirate?

- Šokiran sam, razočaran i ogorčen. To nije samo presuda. To je poruka. Loša. Ako netko može pretući policajku i ne ide u zatvor, onda imamo problem. To ljudi razumiju bez objašnjenja. Policajac mora imati autoritet, ali i podršku. Ako društvo relativizira napade na policiju ili umanjuje njezinu ulogu, dugoročno slabi cijeli sustav. Policajac mora znati da država stoji iza njega. Ako to nije jasno, sve ostalo pada. Ovdje govorimo o brutalnom napadu na službenu osobu.

Što treba promijeniti da se stanje popravi, koji su vaši konkretni zahtjevi?

- Konkretno ovaj slučaj, napad na našu kolegicu, mi smo na njega prvi upozorili, još nije bio dospio u medije. I tada smo rekli što ću sada i ponoviti - to nije izoliran slučaj! Mi na to upozoravamo stalno. Svaki napad na policijskog službenika mora se tretirati kao napad na državu. Zahtijevamo hitno povećanje, odnosno pooštrenje kazni za sve oblike napada na policijske službenike, bez olakotnih okolnosti, bez izgovora.

Smatramo i da treba posebno obratiti pažnju na rizičnu skupinu migranata, recidivista te pojačati nadzor i za njih posebno postrožiti zakone. Zakon ne diskriminira, on treba vrijediti za sve! I svi se trebaju pridržavati postojećih i važećih zakona u Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska ne smije biti zemlja u kojoj su Hrvati stranci i u kojoj su hrvatski policajci mete. Mi kao sindikat koji okuplja najviše članova nećemo stati i inzistirat ćemo na promjeni zakona.

Apsolutno podržavamo najavu da će počinitelj biti deportiran iz Hrvatske te pozdravljamo najavu ministra Božinovića o poboljšanjima Zakona o strancima i mogućnosti da se na samoj granici provede ubrzani postupak i provjeri je li osoba uopće podobna za ulazak na prostor EU-a i dobivanje međunarodne zaštite.

Nedavno je potvrđena reprezentativnost Sindikata policije Hrvatske za kolektivno pregovaranje. Što to konkretno znači?

- Znači da imamo povjerenje ljudi. I odgovornost. Mi sjedimo za stolom kad se odlučuje o plaćama i pravima. I ne možemo sebi priuštiti populizam. Sindikat policije Hrvatske ponovno je potvrđen kao reprezentativan i vodeći sindikat u državnim službama. To nije samo formalna odluka, nego potvrda povjerenja članova.

Kako vidite odnose između sindikata i Vlade u ovom trenutku?

- Socijalni dijalog je dugotrajni proces. Nekad su pregovori zahtjevniji, a ponekad manje zahtjevni. Naglašavam da je suradnja s resornim ministrom Božinovićem vrlo dobra. Od Vlade u 2026. očekujemo kontinuitet, ali i iskorak u poboljšanju radnih, socijalnih i materijalnih prava. A ujedno od novog ministra rada očekujemo da vrati povjerenje u proces pregovaranja te da kroz socijalno partnerstvo sklopimo još bolji kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

OČEKIVANJA SU JASNA

Na čelu ste Sindikata policije Hrvatske gotovo četvrt stoljeća. Kako danas gledate na sustav i ono što dolazi?

- Prošao sam više vlada, više kriza i više valova nezadovoljstva. Jedna stvar se nije promijenila - policija je temelj sigurnosti države. I tako mora ostati. Pred nama su novi pregovori u svibnju. Sindikat policije Hrvatske i dalje ima najveću organiziranost u sustavu. Dok god imamo povjerenje članova, imamo i obvezu boriti se za njih. Kao sindikat ustrojeni smo u svim državnim tijelima i stojimo na raspolaganju našim članovima, kao i ostalim zaposlenicima, potencijalnim članovima u tim tijelima, da im pružimo zaštitu i da ih zastupamo jednako kvalitetno kao što smo zastupali policajce, a u međuvremenu smo počeli zastupati sve državne službenike i namještenike, a rezultat su, kao što znamo, velika povećanja plaća u posljednjih desetak godina.

Očekivanja su jasna, nastavak rasta materijalnih prava, stabilnost sustava i ozbiljan socijalni dijalog. I da se vratimo na to da sigurnost ima svoju cijenu. Cijenu koji svaki dan plaćaju ljudi koji štite sustav. I oni za to moraju biti adekvatno plaćeni. Ako želimo osigurati da taj sustav ostane stabilan, moramo osigurati da oni koji ga nose imaju uvjete dostojne posla koji rade. Mi kao Sindikat policije Hrvatske nećemo stati raditi na tome i boriti se za ljude, za naše članove i za sve one koji čuvaju, štite i služe druge.