U ovom je dijelu Europe, pripadajućoj regiji tzv. Zapadnog Balkana, zbog trauma iz 1990-ih strah od rata kroničan, gotovo se svi regionalni akteri identificiraju s nekim od sudionika današnjih sukoba (Ukrajina, Bliski istok...), pa je i to izvor straha od njihova prelijevanja na našu regiju. No realno je utemeljenje tih strahova ipak upitno - kaže Milan Sitarski, neovisni predavač i analitičar, član Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara, te dodaje:

MILAN SITARSKI, Neovisni predavač i analitičar, član Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara

- Jednostavno, u aktualnom procesu redefiniranja geopolitičkih blokova i formiranja novih, unatoč različitim geopolitičkim preferencijama, cijela je regija tako pozicionirana da je teško zamisliti njezino učinkovito pripajanje bilo kojem od starih ili novih blokova osim onome europskom. Novija povijest jasno pokazuje da su fleksibilnost institucija i vitalnost gospodarstva EU-a unatoč čestom omalovažavanju bili u stanju odoljeti sad već više nego desetljetnim kušnjama nezamislivim u prethodnim razdobljima. Pokušaji provedbe politika izvaneuropskih aktera sa strane regionalnih su zamislivi, ali samo u smislu otežavanja ili odgode stabilizacije europskog poretka u regiji. Nije realno očekivati da bilo koji od ostalih globalnih aktera ovdje ustanovi svoju učinkovitu dominaciju. Regionalni akteri koji bi išli tim putem najveće bi probleme proizveli sebi i susjedima, što doduše ne bi bilo prvi put da interesi prostorno udaljenih elita prevagnu nad onima ovdašnjih populacija. Uspješno pristajanje uz interese i politike Rusije, Kine, SAD-a, Turske, Saudijske Arabije, Irana ili bilo koje izvaneuropske sile u ovoj je regiji mogućno samo u mjeri skladnosti odnosa te sile s EU-om i njezinim ključnim članicama. Toj se realnosti moraju prilagoditi srpske, bošnjačke, albanske i sve ostale elite u svim dijelovima regije.

S obzirom na to da živite i radite u BiH, kakvo je zapravo ondje stanje, kako funkcionira država, njezine institucije, koji su i kakvi problemi BiH danas, i kako se i da li se uopće rješavaju? Vidimo i slušamo da visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt i dalje vedri i oblači, da se tako izrazim, a tu je i kroničan problem s RS-om, Dodikom...

- Ključni problem BiH je nepostojanje temeljnog društvenog konsenzusa elita triju konstitutivnih naroda o temeljnim pitanjima poput ustroja zemlje, karaktera ustava i mjesta na geopolitičkoj karti, a kamoli o redovitom funkcioniranju ili unapređenju sustava, primjerice o izgradnji Južne plinske interkonekcije prema Hrvatskoj i ukidanju zabrane raspolaganja državnom imovinom. Takva se situacija prelama kroz institucije na državnoj razini, koje su često izložene blokadama, posebice u razdobljima predugih predizbornih kampanja. U tim okolnostima nije realno očekivati ukidanje Ureda visokog predstavnika, čija je uloga često ambivalentna, pa je amandmanima na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH iz 2022. i 2023. godine otežao nadglasavanje Hrvata pri formiranju izvršne vlasti FBiH, ali ga je olakšao pri zakonodavnom radu Parlamenta FBiH. Nepostojanje konsenzusa ogleda se u ustrajavanju gotovo svih bošnjačkih aktera na unitarističkom konceptu države, čemu kontraproduktivnu separatističku protutežu postavljaju srpske elite. U RS-u su separatističke težnje motivirane i težnjom za očuvanjem dominacije aktualne vlasti, koja traje doslovno 20 godina, bez premca u cijeloj regiji, a slična motivacija postoji i kod bošnjačkog unitarizma. Na političkim scenama Bošnjaka i Srba svako se odstupanje od unitarizma, tj. separatizma, te bilo kakav kompromis s elitama drugih naroda percipiraju kao znak slabosti i izdaja nacionalnih interesa. U tim okolnostima elite Hrvata nemaju izbora osim dosljedne obrane federalizma, koji je jedini utemeljen u Ustavu BiH, te građenja odnosa s elitama drugih naroda prema njihovoj volji da prihvate ključne elemente federalnog poretka.

Da se malo zadržimo na sigurnosnom aspektu... Koliko je BiH posljednjih godina općenito sigurna zemlja za posjetitelje, turiste, za same tamošnje stanovnike, koje su i kakve ugroze sigurnosti?

- Trenutno nema ozbiljnije ugroze sigurnosti stanovnika i posjetitelja BiH. To je čudno s obzirom na spomenuto nepostojanje konsenzusa, koje je bilo među bitnim uzrocima prijašnjih sukoba, ali je ovdje još od rata na snazi svojevrsna “ravnoteža nemoći”, oličena u nepostojanju efektivnih domaćih kapaciteta i motivacije većeg dijela populacije za vođenje novog rata. To ne sprječava prodor u javnu sferu protuustavne radikalne retorike, koja se s unutarnje politike širi na odnos prema zaoštravajućim geopolitičkim tenzijama i ratovima u širem okruženju. Ponovit ću da su šanse za pobjedu bilo koje geopolitičke orijentacije BiH osim europske izrazito malene, čega su unatoč retorici vjerojatno svjesni i njihovi zastupnici. Znakovit je zato faktični (ne i retorički) preokret u politici Dodika, koji je prihvatio odluke Suda BiH, povukao protuzakonite odluke Narodne skupštine, te unatoč najavama održavanja referenduma o poštivanju sudskih odluka i bojkota prijevremenih entitetskih predsjedničkih izbora ipak odlučio referendum ne raspisati, a na izbore izići. Rezultat izbora koje je SNSD dobio s manjom razlikom nego ikada od 2014. godine budi nadu da opada atraktivnost radikalne retorike, a takve su procjene vjerojatno među ključnim motivima za pojačani realizam pri donošenju odluka. Još snažniji motiv za to je geopolitički, jer Putin ni nakon četiri godine rata nije zauzeo više od petine Ukrajine, pa se Dodik sad retorički mnogo više veže uz Trumpa i Izrael, što može biti korisno isključivo bez ponavljanja epizoda poput grenlandske i uz ublažavanje transatlantskog spora oko carina i iranskog rata. U tome Dodik donekle prati strategiju Orbana, pa čak i Vučića, koji prema nekim naznakama kao da shvaća nestanak prostora za ignoriranje politika EU-a i vezanje uz izvaneuropske centre moći bez njihova uvažavanja europskih interesa. To je izbor koji će se vjerojatno uskoro nametnuti i samima Orbanu i Dodiku, koji će također morati shvatiti limite ne samo Putinova nego i Trumpova utjecaja u Europi, neovisno o problemima koje svoj trojici prihvaćanje politika i standarda EU-a može izazvati u održavanju dugotrajne gotovo potpune vlasti.

BiH i međunarodna suradnja, prije svega odnosi s EU-om, kako tu stoje stvari, s obzirom na aspiracije za članstvo u Uniji? BiH i revizija Daytona, provlači se i dalje takva mogućnost?

- U BiH se mora najprije ustanoviti kronično nepostojeći konsenzus o poštovanju njezina federalnog ustroja, a potom i oko europske geopolitičke pripadnosti i nužnosti razvijanja najboljih mogućih odnosa sa svim susjedima. Pokušaji izmjene Ustava BiH mimo procedure koju on sam propisuje kontraproduktivni su i štetni, a i osuđeni na neuspjeh.

Zaključno, može li BiH opstati kao država u sadašnjem formatu, modelu, kakva joj je budućnost ne samo u regiji nego i u Europskoj uniji? Vaš završni komentar?

- BiH može opstati kao funkcionalna država jedino ustanovljenjem spomenutog federalističkog konsenzusa, a onda može očekivati i uspješnu budućnost kao članica EU-a, čiji ekonomski i kulturni regionalni utjecaj u tom slučaju, u skladu s položajem, može biti usporediv s onime Hrvatske i Srbije.