Od odnosa Srbije i Kosova, preko krize u Bosni i Hercegovini, do utjecaja Rusije, Turske i Europske unije, regija ulazi u opasnu fazu, u kojoj se političke krize sve teže drže pod kontrolom - piše Panorama (www.panorama.it), ugledni milanski tjedni časopis, osnovan još 1939. godine, te, između ostalog, dodaje:

Srbija će ponovo uvesti obavezni vojni rok. Najavio je to 30. prosinca prošle godine predsjednik Aleksandar Vučić, preciziravši da će se raditi o skraćenom programu, u trajanju od 75 dana, bez navođenja točnog datuma početka. Prema riječima čovjeka koji već godinama čvrsto drži vlast u Srbiji, od te mjere imat će koristi cijelo društvo, jer će, kako je rekao, "mladi učiti odgovornost". Iza retorike, međutim, odluka je izravna posljedica ponovnog rasta tenzija na Balkanu, potaknutih neriješenim regionalnim rivalstvima i sve izraženijom nestabilnošću Starog kontinenta. Najopasnija tenzija ostaje spor između Srbije i Kosova, gdje je nedavno ponovo izabran premijer Albin Kurti, također poznat po nacionalističkom političkom profilu. Spor se vrti oko dva ključna pitanja: nepriznavanja kosovske nezavisnosti, proglašene 2008. godine, od vlasti u Beogradu te neostvarene administrativne autonomije srpske manjine na Kosovu.

PROŠLOST U SADAŠNJOSTI

Tenzija u regiji, koja se u zapadnjačkom narativu neprestano navodi kao Zapadni Balkan, makoliko taj pojam bio neprecizan i površnog konteksta, nikad nije manjkalo, pa ni kad se činilo da se nakon krvavih ratova iz 90-ih situacija koliko-toliko smirila. Napetosti su poput nekakve konstante u kojoj se svako malo događaju devijacije koje graniče s ekstremima, pa i prelaze tu nekakvu granicu "nenormalne normalnosti". Naravno, međunarodnoj zajednici, napose Europskoj unijii, od interesa je da se u tom regionalnom kovitlacu održava stanje mirnog suživota susjeda i komšija, konkretno, država nastalih na ruševinama propale iluzije zvane SFRJ, pa se redovito zauzimaju za smirivanje napetosti kad one eskaliraju i deklarativno daju potporu ulasku u EU.

Problemi s potencijalno mogućim većim poremećajima stabilnosti u široj zapadnobalkanskoj regiji (Srbija, BiH, Kosvo, Crna Gora, pa i Makedonija i Albanija) počeli su se gomilati s izbijanjem ukrajinskog rata, a sad i s eskalacijom rata na Bliskom istoku. Svjetski mediji i taj aspekt međunarodnih odnosa također sve više navode, pa su se brojni analitičari, geopolitičari i stručnjaci za sigurnost posljednjih tjedana iznova raspisali u nizu dnevnika i portala Europe i svijeta. Primjerice, Karolina Skobejko s Varšavskog Instituta (warsawinstitute.org) u svojoj analizi "Zapadni Balkan i eskalacija napetosti na Bliskom istoku" između ostalog piše kako je eskalacija napetosti između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana brzo pronašla politički odjek na Zapadnom Balkanu. Reakcije vlada diljem regije pokazuju koliko je regija i dalje povezana sa širim geopolitičkim rivalstvima. Skobejko dalje navodi kako osjetljivost regije na globalne krize proizlazi iz specifične naravi njezina političkog poretka, gdje se preklapaju dva sloja napetosti: snažan utjecaj vanjskih sila i još uvijek nepotpuna postkonfliktna stabilizacija nakon ratova 1990-ih. U takvim okolnostima međunarodni događaji - uključujući one na Bliskom istoku - brzo se pretvaraju u domaće političke sporove i retoriku regionalnih čelnika. Pritom je Albanija zauzela najodlučniji stav u regiji. Premijer Edi Rama otvoreno je izrazio podršku akcijama Sjedinjenih Država i Izraela, naglasivši solidarnost Tirane s njezinim NATO partnerima. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izbjegavao je zauzimanje jasnog stava o bilo kojoj strani sukoba, umjesto toga naglašavajući potrebu za deeskalacijom i diplomatskim rješenjem. Još složenija situacija može se uočiti u Bosni i Hercegovini. Zbog složene institucionalne strukture zemlje i dubokih etničkih podjela nije se pojavio jedinstven stav o sukobu - naglašava Skobejko te dodaje da bi nestabilnost na Bliskom istoku i potencijalni porast cijena energije mogli negativno utjecati na gospodarstva regije, povećavajući pritisak na države zapadnog Balkana da usvoje jasnije geopolitičke smjerove.

MARKO LUKUNIC/PIXSELL

Destabilizacija Bliskog istoka još je jedan test sposobnosti Europske unije da oblikuje politiku prema Zapadnom Balkanu. Različite reakcije država u regiji sugeriraju da se u kriznim vremenima političke elite na Balkanu često više orijentiraju prema globalnim akterima - poput Sjedinjenih Država, Turske ili Kine - nego prema koherentnom europskom političkom okviru. Ako napetosti na Bliskom istoku potraju, geopolitički pritisak na države zapadnog Balkana vjerojatno će rasti, što će dodatno produbiti političke podjele u regiji - zaključuje Karolina Skobejko.

Ako se pak vratimo koju godinu unatrag, prije početka ruske invazije na Ukrajinu i daljnje ratne eskalacija tijekom četiri godine, strahovi od širenja sukoba na Zapadni Balkan izazvali su dodatnu uzbunu - piše ugledni The International Institute for Strategic Studies (www.iiss.org) te između ostalog navodi kako je u tom konteksu "poremećene sigurnosti" Europska unija revitalizirala svoju agendu proširenja kako bi stabilizirala regiju. No iako je najgori scenarij - povratak ratovima u stilu 1990-ih - izbjegnut, temeljni sigurnosni izazovi ostaju. Drugim riječima, unatoč koracima naprijed koje EU čini oko integracije Zapadnog Balkana u EU i NATO, politička dinamika u regiji i dalje je razlog za zabrinutost.

Završit ćemo navodima Blerima Vele, bivšeg šefa kabineta predsjednika Kosova, od 2021. do 2023., koji u svojoj analizi iz veljače za portal War on the Rocks (warontherocks.com), pišući o implikacijama politike i strateškim izborima u regiji, navodi sljedeće:

- Iako je utrka u naoružavanju na Zapadnom Balkanu u punom jeku, ona odražava pripremu, a ne paniku. Rana militarizacija Srbije zadala je tempo. Susjedi izvan NATO-a, poput Bosne i Kosova, reagirali su oprezno kako bi upravljali regionalnim rizikom, a članice NATO-a su se modernizirale prema različitim savezničkim mjerilima i standardima interoperabilnosti.

Politika suzdržanosti potrebna je kako bi se prekinuo ciklus vojnog gomilanja i smanjio rizik od pogrešnih procjena i eskalacije. Konkretne mjere izgradnje povjerenja, uključujući proširenu komunikaciju između vojski - posebno prethodnu najavu velikih vježbi, sudjelovanje u mehanizmima transparentnosti i veću transparentnost planova nabave - mogle bi pomoći. Štoviše, NATO može igrati ulogu jačanjem normi dekonflikcije s državama nečlanicama, a Europska unija može iskoristiti uvjete pristupanja kako bi potaknula transparentnost i suzdržanost. Bez takvih mjera modernizacija vojske, ma koliko obrambene namjere bila, mogla bi nastaviti stvarati međusobno sumnjičenje i rizike od eskalacije u regiji.

Zapadni Balkan održat će stabilnost samo uz discipliniranu transparentnost i odmjerenu vojnu modernizaciju. U suprotnom, pogrešne procjene i pogrešna tumačenja mogli bi stvoriti nove krize među starim susjedima koje bi se mogle brzo oteti kontroli, zaključuje Blerim Vela.

MUDRO I OPREZNO

Sve u svemu, zaključak se može svesti na konstataciju da u sadašnjoj, izrazito kompleksnoj geopolitičkoj i sigurnosnoj situaciji, krcatoj brojnim opasnostima (energetska kriza zbog rata u Iranu svakako je jedna od najvećih!), regija s kojom graničimo ili se na nju oslanjamo u širem smislu ostaje teren nepredidvljivosti i neizvjesnosti. Panici, međutim, nema mjesta, ali oprezu itekako ima. Na ozbiljnost situacije upozorio je i hrvatski premijer Plenković kad je predsjedniku RH Milanoviću predložio sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu.

I kad se sve uzme u obzir, Hrvatska sigurnosno dobro balansira između regionalnih napetosti i vlastite stabilnosti. Uz neizbježna ulaganja u jačanje i opremanje Oružanih snaga RH, s obzirom na sigurnosne prioritete, tomu pridonose i ekonomska stabilnost, rekordno visok (A) investicijski rejting, gospodarstvo u dobrom stanju te Vladine zaštitne mjere (cijene goriva, energije...). Za Hrvatsku je to najvažnije, pa zato treba voditi računa o vlastitim interesima, a ratnohuškačku retoriku s one strane Dunava i prijetnje nekakvim dalekometnim raketama koje Srbija kupuje od Kine treba uzeti na znanje, ali ne tako da se od svega što dolazi iz Beograda pravi drama i uznemiruje javnost. Naravno, oprez je majka mudrosti, i to stoji i kad se radi o "bačvi baruta", kakva je regija sa susjedima oliti komšijama, blizu ili podalje od našeg dvorišta.