Godišnja procjena prijetnji za 2026., javni izvještaj Obavještajne zajednice SAD-a, navodi kako Rusija potiče nestabilnost između Srbije i Kosova te podržava odvajanje srpskog entiteta od Bosne i Hercegovine - kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

DENIS AVDAGIĆ

Geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija)

- Također se navodi kako se Rusija koristi nevladinim subjektima koje sponzorira za usmjeravanje kampanja s ciljem opstrukcije NATO-a i EU-a, isticanja srpske žrtve i promicanja veza s Rusijom, posebno u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, a preko Srba koji žive u tim zemljama. Sama Srbija nastavlja istim putem, a usred energetske krize razvlači se i pitanje NIS-a, najveće naftne kompanije u Srbiji, i dalje u vlasništvu ruskog Gazprom Nefta.

Ofenzivno oružje koje Srbija kupuje pokazuje narav naoružavanja, a česte izjave političara, pa i bliskih suradnika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, o "srpskom svetu", pa i potrebi da svi Srbi žive u jednoj zemlji, zvuče vrlo zabrinjavajuće i podsjećaju na Miloševićev krvavi pohod 90-ih, koji je završio tek nakon 76-dnevnih zračnih napada NATO-a. Hrvatska je faktor stabilnosti, ali ne može više zanemarivati opasnu retoriku. Potrebno je pripremiti se na sve moguće ishode.

Kod nas se očekuje sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koji je inicirao premijer Plenković, a predsjednik Milanović se složio, ali je rekao da ne treba žurit... Vaš komentar?

- Morate uzeti u obzir kako čelnici imaju informacije i od obavještajnog sektora koje nisu javne, saveznici dijele informacije, radi se obavještajna analiza. Sastanci ove sigurnosne razine važni su radi dogovora i zapravo je prema građanima nedopustivo što se opstruira takva priča. Postavlja se pitanje zašto se ne želi što brži sastanak u ovakvoj situaciji, kada se nalazimo u blizini dva vrlo opasna rata koja prijete sigurnosti općenito, energetskoj, ali i ključnim multilateralnim organizacijama kojih je Hrvatska članica, a pridodajmo i već spomenutu regionalnu sigurnost.

Kupnja francuskih Refalea nije bila dvojbena, no raspravlja se o opravdanosti kupnje tenkova Leopard, suradnji s Izraelom, izostanku ulaganja u protuzračnu obranu, kibernetičkoj sigurnosti...?

- To su sve pitanja koja se prije svega trebaju raspravljati na spomenutim vijećima uz podršku struke, analize dostupnosti oružja, ali i prijetnji. Smatram izuzetno važnim što se napokon čine ozbiljni iskoraci u obnovi mornarice i to svakako mora biti jedan od prioriteta. Posebno je važno naći kvalitetne partnere, a prezentirana mogućnost suradnje sa SAD-om u brodogradnji, zemlje s najmoćnijom mornaricom, prilika je koju, mislim, treba ugrabiti jer nudi mogućnost i vraćanja te namjenske brodogradnje. Da ponovim, prilika koja se ne smije propustiti, jer hrvatska obala jedan je od ključnih hrvatskih resursa. Preuzimanje brodogradilišta 3. maj od Iskre možda je ta simbolična iskra koja može zapaliti industriju koju smo već smatrali ugašenom.

U provedbi je i obvezatni vojni rok, no treba li, i može li se, povećati broj ročnika, kojih je zasad ipak premalo s obzirom na potrebe oružanih snaga? S tim u vezi, kakvo je stanje s obvezatnim vojnim rokom u susjedstvu, Sloveniji, Srbiji, BiH... ?

- To je stvar procjene, suradnje svih sigurnosnih tijela u Hrvatskoj. Zato je donesena odluka i o uspostavljanju temeljne vojne obuke, nažalost, uz mnoštvo političkih prepucavanja iako su mladi obveznici pokazali kako razumiju globalni i regionalni geopolitički trenutak te se postigao iznimno malen udio prigovora savjesti. To je poruka i odgovornima na svim razinama, da mladi žele sigurnost, za što su spremni dati svoj obol. Uostalom, sigurnost je sve, zahvaljujući njoj netko se odlučuje ulagati, otvarati radna mjesta, zasnovati obitelj i povećavati ju, a bez sigurnosti sve staje. Inače, osim Hrvatske s temeljnom vojnom obukom, vojni rok vjerojatno ove godine vraća i Srbija, u trajanju od 75 dana, ostali susjedi su svi odreda i dalje u varijantama dobrovoljnog i profesionalnog služenja.

Kad se sve uzme u obzir, u kontekstu brojnih izazova može li se zaključiti da Hrvatska ipak sigurnosno dobro balansira između regionalnih napetosti i vlastite stabilnosti? Koliko tomu pridonose i ekonomska stabilnost, rekordno visok (A) investicijski rejting, gospodarstvo u dobrom stanju, Vladine zaštitne mjere (cijene goriva, energije...)?

- Mi smo nerijetko nezadovoljni načinom na koji djeluju hrvatske institucije, politika, odnosi, a naravno i standardom života. Međutim, kada se pogleda povijest posljednjih 30-ak godina vidi se jedna uspješna priča. Kad pogledate istočno od Hrvatske, vidite niz zemalja s kojima se dijelilo i državu, a koje su zapele, posebno na europskom putu, i danas imaju daleko veće probleme sa standardom, da ne govorimo kako im je Hrvatska postala atraktivna kao tržište rada.

Ovdje se zapravo nikad nije bolje živjelo i ovo je posve sigurno najbolji trenutak u ukupnoj hrvatskoj povijesti. To treba očuvati i unapređivati, a na nadnacionalnoj razini ulagati istovremeno napore da Europska unija i NATO također opstaju, da ih se jača te da se Hrvatsku u tim okvirima gleda kao vjerodostojnog i pouzdanog saveznika i partnera. To uglavnom postižemo, a oni koji na bilo koji način odmažu, ne čine dobro Hrvatskoj.