Energetska sigurnost danas je nerazdvojiva od sigurnosne i geopolitičke stabilnosti Europe
IRANSKI REŽIM NE DESTABILIZIRA SAMO VLASTITU ZEMLJU, ON DESETLJEĆIMA DESTABILIZIRA CIJELU REGIJU...
U Europskom parlamentu već godinama radimo na rezolucijama kojima osuđujemo sustavna kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Iranu. I sama sam sudjelovala u pripremi i donošenju niza takvih rezolucija. Nedavno smo u Strasbourgu ponovno raspravljali o eskalaciji povezanoj s iranskim režimom i u svom govoru sam naglasila nešto što često pokušavamo izbjeći izgovoriti jasno: riječ je o režimu koji desetljećima brutalno ratuje protiv vlastitog naroda - kaže Željana Zovko, zastupnica (HDZ/HPP) u Europskom parlamentu, te dodaje:
- Iranski režim godinama brutalno guši prosvjede, zatvara i muči vlastite građane i prema vlastitom stanovništvu postupa kao prema neprijatelju. Kada su mladi ljudi izišli na ulice tražeći slobodu, dostojanstvo i pravo da žive u demokratskom društvu, odgovor režima bila je brutalna represija. Više od 17.000 ljudi ubijeno je dok je režim pokušavao zadržati vlast. Među njima je bio veliki broj mladih ljudi i žena koji su se usudili tražiti osnovna prava. Posebno je šokantno što su mnoge djevojke i žene ubijene ili zatvarane samo zato što su se usprotivile prisilnim pravilima poput obveznog nošenja pokrivala.
Zato sam u raspravi jasno rekla: terorizam se ne može braniti, a pogotovo režim koji mjesecima ubija vlastitu mladost - mlade koji su željeli živjeti u slobodi i demokraciji. Takav režim ne destabilizira samo vlastitu zemlju. On desetljećima destabilizira cijelu regiju kroz podršku organizacijama poput Hezbollaha, kroz mreže utjecaja i kroz aktivnosti koje se osjećaju i na europskom tlu. Istovremeno, taj režim pruža i konkretnu potporu ruskoj agresiji na Ukrajinu.
PODJELE OKO IRANA
Kako se EU postavlja prema novoj bliskoistočnoj krizi i svjedočimo li novim podjelama unutar EU?
- Ono što je u toj raspravi bilo posebno zanimljivo jest reakcija dijela političke ljevice i socijalista u Europskom parlamentu. Upravo su oni bili među onima koji su osuđivali napade na režim koji već gotovo pola stoljeća sustavno progoni, zatvara i ubija vlastite građane. To je paradoks koji ne možemo ignorirati. Govorimo o političkim skupinama koje se inače vrlo glasno pozivaju na zaštitu ženskih prava, demokracije i sloboda, ali nikada nisu stali u obranu tisuća mladih ljudi i žena u Iranu koji su upravo za ta ista prava prosvjedovali i zbog toga izgubili život.
Iskustvo iz rada u Parlamentu pokazuje da je svaku rezoluciju koja je osuđivala represiju iranskog režima bilo izuzetno teško donijeti upravo zbog otpora tih političkih skupina. U trenucima kada su mlade djevojke ubijane zbog nenošenja pokrivala ili kada su tisuće mladih ljudi završavale u zatvorima, tada im pitanje ženskih prava i sloboda očito nije bilo jednako važno kao u drugim političkim raspravama. Zbog toga je legitimno postaviti pitanje političkog utjecaja koji iranski režim pokušava ostvariti u Europi. Posljednjih godina svjedočili smo i konkretnim aferama koje su pokazale pokušaje financiranja i političkog utjecaja na pojedine europske političke strukture. Kada se uz to vidi politička šutnja ili relativiziranje brutalnosti režima, onda takvo ponašanje postaje još problematičnije. Nije slučajno da isti politički akteri danas često vrlo selektivno pozivaju na međunarodno pravo i međunarodni poredak. Utjecaj islamističkih režima i njihovih mreža u Europi nije nov fenomen. Takvi režimi godinama grade političke i ideološke veze i pokušavaju širiti svoj utjecaj kroz različite organizacije i strukture.
To su ozbiljna pitanja koja zahtijevaju ozbiljan pristup. Ne možemo govoriti o ljudskim pravima selektivno niti zatvarati oči pred represijom samo zato što se uklapa u određene političke narative. Europska unija mora biti jasna i dosljedna kada je riječ o obrani demokracije, slobode i vladavine prava.
Ako rat potraje, kako bi se to moglo odraziti na Europu, osobito kroz sigurnost, terorizam i migracije?
- Ako bi sukob na Bliskom istoku potrajao mjesecima ili se dodatno proširio, posljedice bi se neizbježno osjetile i u Europi, kroz sigurnosne, migracijske i gospodarske izazove. Upravo zato Hrvatska, zajedno sa saveznicima i partnerima u Europskoj uniji i NATO-u, pomno prati razvoj situacije i zauzima se za sprječavanje daljnje eskalacije te povratak diplomatskim rješenjima.
Prije svega riječ je o sigurnosnoj dimenziji. Europske sigurnosne službe upozoravaju da bi eskalacija na Bliskom istoku mogla povećati rizike povezane s terorizmom, nasilnim ekstremizmom, organiziranim kriminalom i kibernetičkim prijetnjama. Takvi sukobi često stvaraju širi sigurnosni pritisak na europski prostor, zbog čega je ključno jačati koordinaciju među državama članicama i saveznicima unutar EU-a i NATO-a.
Drugi važan aspekt su migracije. Iako trenutačni podaci Frontexa pokazuju pad neregularnih prelazaka na razini Europske unije, geopolitičke krize mogu vrlo brzo promijeniti migracijske tokove. Dugotrajan sukob na Bliskom istoku mogao bi imati ozbiljne humanitarne posljedice i dovesti do novih izbjegličkih valova prema Europi. Zato je važno da Europska unija bude spremna odgovoriti i na humanitarni i na sigurnosni aspekt tog izazova.
U tom kontekstu Hrvatska jasno naglašava nekoliko ključnih prioriteta: zaštitu civilnog stanovništva, očuvanje regionalne stabilnosti, sprječavanje daljnje eskalacije i povratak diplomatskim pregovorima. Dugotrajan rat ne bi imao samo regionalne posljedice nego bi utjecao i na širu sigurnosnu i gospodarsku stabilnost Europe.
Poseban je rizik i mogućnost dugotrajnijeg zatvaranja Hormuškog tjesnaca, jedne od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta za transport energenata. U slučaju dugotrajnog poremećaja plovidbe kroz taj prolaz mogli bismo svjedočiti naglom rastu cijena nafte i plina, što bi dodatno povećalo inflatorne pritiske na globalnoj razini i posljedično utjecalo i na europska gospodarstva.
Ova kriza pokazuje da su sigurnosne prijetnje danas isprepletene, od klasičnih vojnih sukoba do hibridnih napada, sabotaža i kibernetičkih operacija. Upravo zato Europska unija sve snažnije razvija zajedničke obrambene projekte i mehanizme za zaštitu kritične infrastrukture, jer su energetske mreže, digitalni sustavi i prometni koridori u suvremenim krizama često među prvim metama destabilizacije.
ENERGETSKI PRIORITET
Koliko je važan energetski aspekt i kako gledati na pitanje Janafa, MOL-a i ruske nafte?
- Energetska dimenzija aktualne krize na Bliskom istoku posebno je važna jer upravo na području energije regionalni sukobi najbrže prelaze u gospodarske posljedice za Europu. Europska komisija trenutačno procjenjuje da nema neposredne prijetnje sigurnosti opskrbe naftom i plinom, a europske zalihe su stabilne. Međutim, jasno je da se takve procjene mogu vrlo brzo promijeniti u slučaju duljih poremećaja u regiji, primjerice zatvaranja Hormuškog tjesnaca ili dodatne eskalacije sukoba.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ovoga je tjedna upozorila na vrlo konkretne posljedice takvih kriza. Od početka sukoba cijene plina porasle su za oko 50 posto, a cijene nafte za oko 27 posto. Kada se to prevede u konkretne brojke, samo deset dana sukoba europske porezne obveznike koštalo je dodatnih tri milijarde eura za uvoz fosilnih goriva. To jasno pokazuje koliko nas energetska ovisnost o nestabilnim regijama i autoritarnim režimima čini ranjivima.
U takvim okolnostima važno je istaknuti da je hrvatska Vlada reagirala pravodobno i odgovorno. Odluka o ograničavanju cijena goriva kroz uredbe o najvišim maloprodajnim cijenama i prilagodbu trošarina ublažila je pritisak na građane i gospodarstvo te spriječila znatno veći rast cijena. U trenucima globalnih poremećaja takve mjere pokazuju odgovorno upravljanje i brigu za stabilnost gospodarstva.
Međutim, dugoročno je još važnije ono što je Hrvatska napravila na strateškoj razini. Odluka o izgradnji LNG terminala na Krku pokazala se iznimno dalekovidnom. Danas Hrvatska više nije samo potrošač energije nego postaje jedno od ključnih regionalnih energetskih čvorišta. LNG terminal omogućuje pristup ukapljenom prirodnom plinu iz različitih izvora, pri čemu velik dio dolazi upravo iz Sjedinjenih Američkih Država, čime se smanjuje ovisnost Europe o nestabilnim i autoritarnim dobavljačima.
Uz LNG terminal, važnu ulogu ima i Jadranski naftovod (JANAF), koji omogućuje dopremu neruske sirove nafte prema državama srednje Europe poput Mađarske i Slovačke. U trenutku kada su pojedini tradicionalni pravci opskrbe suočeni s poremećajima, takvi alternativni pravci postaju ključni za stabilnost opskrbe u regiji. Hrvatska tako ne pridonosi samo vlastitoj energetskoj sigurnosti nego i sigurnosti svojih europskih partnera. Razvoj novih plinovoda i interkonekcija dodatno će ojačati tu ulogu Hrvatske. Projekti poput Južne plinske interkonekcije između Hrvatske i Bosne i Hercegovine omogućit će pristup diversificiranim izvorima plina i doprinijeti stabilnosti opskrbe u cijeloj regiji. Energetska sigurnost ujedno je i pitanje geopolitike i trgovinske politike. Kao izvjestiteljica Kluba zastupnika Europske pučke stranke za trgovinske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama aktivno radim na jačanju transatlantske energetske i gospodarske suradnje. U tom kontekstu važna je i zajednička izjava predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i predsjednika Donalda Trumpa potpisana u Škotskoj prošlog ljeta, kojom se Europska unija obvezala na dodatnu kupnju američkog LNG-a u vrijednosti do 750 milijardi eura.
Suradnja s demokratskim i pouzdanim partnerima ključna je za dugoročnu sigurnost Europe. Energetska kriza posljednjih godina pokazala je koliko je rizično oslanjati se na autoritarne režime kao glavne dobavljače energenata. Zato je važno jačati partnerstva sa zemljama koje dijele naše vrijednosti i s kojima možemo graditi stabilne i predvidljive odnose. Sjedinjene Američke Države u tom su kontekstu jedan od najvažnijih partnera, a slično vrijedi i za Norvešku, koja je danas jedan od ključnih i najpouzdanijih dobavljača plina za europsko tržište.
Možda se takva partnerstva ponekad čine skupljima na prvi pogled, ali dugoročno ona donose sigurnost, stabilnost i političku pouzdanost. Upravo zato Europa mora nastaviti s politikom diverzifikacije izvora energije i jačanjem suradnje s demokratskim državama. Energetska sigurnost danas je nerazdvojiva od sigurnosne i geopolitičke stabilnosti Europe.
POGLED U BUDUĆNOST
Koje su ključne odrednice o kojima ovisi sudbina Europe, završni komentar?
- Sudbina Europe danas ovisi o nekoliko međusobno povezanih čimbenika koji zajedno određuju njezinu sposobnost da ostane stabilan i relevantan geopolitički akter.
Prije svega riječ je o sigurnosti. Europa mora jačati vlastite obrambene sposobnosti i otpornost, uz NATO kao temelj kolektivne obrane, ali i kroz snažnija ulaganja u europsku obrambenu spremnost i industriju.
Europski parlament je upravo na posljednjoj plenarnoj sjednici usvojio izvješće o vodećim europskim obrambenim projektima od zajedničkog interesa koje naglašava potrebu snažnije europske suradnje u razvoju velikih obrambenih kapaciteta i zaštiti kritične infrastrukture. U konačni tekst uključeni su i moji amandmani koji ističu važnost ravnomjerne uključenosti industrija iz svih država članica u razvoj tih projekata, kako bi europska obrambena industrija bila tehnološki snažnija, otpornija i konkurentnija.
Istodobno, europska obrana i dalje se suočava s ozbiljnim izazovom fragmentacije. Obrambeno tržište u Europi i dalje je podijeljeno među državama članicama, s različitim pravilima i standardima koji otežavaju zajedničku proizvodnju i interoperabilnost. Upravo zato sve se snažnije potiče razvoj velikih paneuropskih projekata, poput sustava obrane od dronova, nadzora istočnog krila Europe, europskog zračnog štita i svemirskog nadzora. Takvi projekti omogućuju učinkovitiju potrošnju sredstava, jačaju industrijsku bazu i povećavaju sigurnost cijelog kontinenta. U tom kontekstu politika proširenja dobiva novu stratešku dimenziju. Proširenje danas nije samo administrativni ili politički proces nego i važan instrument europske sigurnosti.
Jednako je važna i energetska sigurnost. Bez stabilne, diversificirane i cjenovno održive opskrbe energijom nema ni gospodarske stabilnosti ni društvene sigurnosti. Uz to dolazi i pitanje gospodarske snage i konkurentnosti. Geopolitička slabost često počinje kao industrijska i tehnološka slabost.
Europa mora prestati reagirati isključivo krizno i početi dugoročno planirati vlastitu sigurnost, energetsku otpornost, gospodarsku konkurentnost i stabilnost svojeg susjedstva. Ako Europa ne izgradi kapacitete da se sama zaštiti, osigura energiju, očuva gospodarsku snagu i stabilizira svoje okruženje, drugi će neizbježno utjecati na njezinu sigurnost i političku slobodu u vremenu kada se međunarodni poredak mijenja brže nego ikada prije.
