U novom podcastu Špica s Macanom u središtu su razgovora bila zbivanja oko Irana, ali i Hrvatska i Europa u posljedičnom kolopletu svega toga, o čemu je voditelj i autor Krešimir Macan razgovarao s politologom i stručnjakom za geopolitiku Vlatkom Cvrtilom te vanjsko-političkim analitičarom i nuklearnim fizičarom, savjetnikom Instituta Ruđer Bošković, Tončijem Tadićem.

- Napad na Iran sigurno će utjecati na sigurnost naših građana, a to se prije svega odnosi na energetsku sigurnost. Vidimo da cijena nafte raste, a kada energenti idu gore onda posljedično poskupljuje i sve ostalo. Mi opet opet imamo inflaciju praktički u cijelom svijetu, kao i visoku cijenu nafte, a ono što ovaj trenutak čini još dodatno neizvjesnim je što zapravo ne znamo koliko dugo će trajati taj rat i kako će to utjecati na cijenu energenata. A jednom kada cijene odu gore, pogotovo hrane, one se više ne miču nazad, rekao je Cvrtila.

Sudar s realnošću

Tadić je kazao kako danas iz Hormuškog tjesnaca izlazi 20 posto svjetske nafte i da je on osobito bitan za Daleki istok, za Europu ne toliko.

- No, Hormuz je bitan iz još jednog razloga, a to je izvoz umjetnih gnojiva jer je 30 posto njegove svjetske proizvodnje u arapskim zemljama, u Perzijskom zaljevu. To je po mojem mišljenju jednak, ako ne i veći problem jer direktno vodi ka nestabilnosti u opskrbi hranom, kazao je Tadić, a Macan dodao "i povećanju cijena hrane".

Cvrtila smatra kako se Iran sigurno neće predati.

- Njima je u ovom trenutku ključna strategija što više produžiti rat. Naravno da trpe ogromnu štetu, ali su naprosto odlučili takvim tipom otpora, rekao bih, sramotiti napadače, prije svega SAD. Njihova je strategija eskalacija radi deeskalacije. Proširili su rat, svakome tko to prati bilo je lako predvidjeti Hormuški tjesnac te su napali arapske države u zaljevu, što je zapravo povećavanje strateškog rizika za SAD koji je ipak zaštitnik tih država u velikoj mjeri. I ne možemo tu očekivati nešto u kratkom vremenu, a može se jako zakomplicirati, rekao je.

Tadić smatra da, ako iranski režim izdrži mjesec dana napada, to može računati kao svoju pobjedu. Svi američki dužnosnici u Trumpovoj orbiti su zapravo računali na ponavljanje "slučaja Venezuela", gdje imaš jednu partijsku vertikalu, makne se predsjednika, a prije toga se dogovori sa njegovom zamjenicom i njezinim bratom koji je predsjednik parlamenta - i to je to, tumači. "No, ako su ovdje išli s tim, to pokazuje da su potpuno promašili jer je iranski sustav daleko kompleksniji", istaknuo je. On smatra da su to obavještajne službe znale i prenijele Trumpu i Bijeloj kući.

- No, svejedno se išlo u akciju zato što je on procijenio da će se Iran složiti kao kula od karata unutar tjedan dana i da neće biti problema. I to je osnovni problem ove administracije, gdje se predsjednik okružuje medijskim zvijezdama umjesto stručnjacima i "think-tankovima", koji bi mu dali prave savjete. Njegov ministar obrane nije general sa četiri zvjezdice, kao u prethodnim mandatima, nego lik koji je bio bojnik, nečasno otpušten iz vojske radi alkoholizma i koji je prije stupanja na tu dužnost na Fox Newsu procjenjivao kvalitetu pljeskavica u pečenjarnicama. Trump zasićuje medijski prostor gomilom budalaština, a onda se sudari sa realnošću, rekao je Tadić.

Nuklearni pokus

- Zapravo je državni tajnik SAD-a Rubio rekao ono što se čini najbliže istini zašto je Trump ušao u tu priču - da su oni znali da će Izrael krenuti, ali i da Izrael ne može bez njih. I zapravo ih je Izrael uvukao u veliku zamku, ne prvi put. Obama je napravio veliki korak kada je potpisao sporazum o kontroli nuklearnih kapaciteta Irana koji nije bio najsavršeniji, ali je bio u tom trenutku moguć. I tko je izašao iz tog sporazuma? Pa Trump 2018. godine. I što bi država kao što je Iran nakon toga napravila? Naravno da će upotrijebiti sve svoje moći, i legalne i ilegalne, da dođe do što više obogaćenog urana i ide prema nuklearnoj bombi, kaže Cvrtila.

​Tadić kaže kako je Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) bio sporazum na deset godina o ograničenju iranskog nuklearnog naoružanja, s jedne strane je bio Iran, s druge SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija i Njemačka, sve pod nadzorom Međunarodne agencija za atomsku energiju (IAEA), podsjeća. Kaže da je plan bio realan, ali sve je palo u vodu kada, pod vodstvom Trumpa, SAD istupa. I 2019. Iran kaže da se sporazum na njih više ne odnosi, a 2020. da su prekoračili granice obogaćivanja urana.

- Više nema nadzora, a uranijske se bombe za razliku od plutonijskih ne moraju testirati i možeš imati cijeli arsenal nuklearnih bombi, a da to nitko ne zna. No, sada znamo da Iran nema tu bombu jer ovo su bile situacije u kojima se ona koristi, kaže Tadić, koji je posve siguran da obavještajne službe SAD-a i Izraela znaju da Iran nema bombu, jer da znaju kako je ima - ovog rata ne bi bilo, ističe. On kaže kako taj rat dugoročno ima dva ishoda. Jedan je stvaranje nekakvog "mekšeg" vodstva Irana sklonog kompromisu, koje će pristati na pregovore sa SAD-om i europskim partnerima radi ograničavanja svog nuklearnog programa. Drugi mogući ishod je opstanak sadašnjeg režima, ali s radikalnijom ekipom na čelu i iranski nuklearni pokus. On je skloniji vjerovati da je ovaj drugi ishod izgledniji.

Na Macanov upit čime Izrael drži Trumpa ovako "ucjenjenog", Cvrtila kaže da ne mora nužno držati njega izravno.

- Ono što je u pismu ostavke njegovog direktora Nacionalnog centra za protuterorizam jasno napisano jest da je Izrael zaslužan za intervenciju u Iranu. I to ne samo Izrael izravno, nego i izraelski lobi u SAD-u. Tu bih pridodao i vojno-industrijski kompleks koji ima velike koristi od bilo kakvog rata, bilo gdje, a najbolje im je kad to radi SAD, jer onda su i velike vojne narudžbe, podvlači Cvrtila. Mislim da taj "svjetionik demokracije", kako se SAD predstavljalo, sada ima veliki deficit u demokraciji, rekao je.

Macan je spomenuo i apsurd da sve to u stvari pomaže Rusima i otežava poziciju Ukrajine, jer cijena ruske nafte ide gore i "oni će dobiti novca više nego ikad". Tadić je rekao i kako više nema medijskog interesa za praćenje Ukrajine pa se o velikoj ukrajinskoj kontraofenzivi u Zaporižju, praktično na čitavoj bojišnici, ništa ne piše. Cvrtila je dodao kako Rusi i dalje svoje narative šire kako oni pobjeđuju, a zapravo je došlo do preokreta kada je Mask blokirao Rusima neovlaštenu upotrebu Starlinka.

- Mislim da su Ukrajinci jako zabrinuti s obzirom na to da Amerikanci troše jako puno patriota, koji su njima ključni za protuzračnu obranu. Problem je tamo što nemamo konačno rješenje, nešto što bi prvo vodilo barem prema primirju, pa se onda dogovara nekakav suvisli mirovni sporazum, kaže. On ističe kako je SAD ovim prije svega izgubio jako puno imidža države koja je svojom snagom pridonosila globalnoj stabilnosti. "Izađe li iz ovog rata iranski režim čitav, makar s puno poginulih, to je velika mrlja na imidžu SAD-a kao nepobjedive sile", dodao je pak Tadić.

Ponižavanje Europe

- Čitavu prošlog godinu Trump i MAGA pokret, dakle cijela ekipa oko njega i svi "trumpofili" u Hrvatskoj i ostatku Europe su nas uvjeravali da je najveći ideal međunarodne politike. izostanak bilo koje empatije - suosjećanja, bilo koje solidarnosti. I sada ta ekipa inzistira da EU, odnosno Japan, Južna Koreja i Australija i Kanada iskažu solidarnost s Trumpom. No, Europa je očito naučila lekciju i ne pokazuje nikakvo suosjećanje i empatiju za Trumpa i njegovu političku karijeru, rekao je Tadić.

- Kad gledamo u Trumpovim govorima i u prvom mandatu, a nije se puno promijenilo ni kod Bidena, tek malo retorika, EU nije neki strateški faktor koji bi SAD respektirao. Više respektiraju Veliku Britaniju. EU je zadnjih godinu dana "glavinjao" - hoćemo li oštro prema Trumpu ili ćemo, recimo tako, slijediti njegove interese. I to je nešto što je jako bilo kritizirano kod europskih čelnika kada mu se ulizuju. Europa već dugo sanja stratešku autonomiju, da bude sposobna odgovoriti na određene izazove u najbližem okruženju, ali i da može na određen način utjecati na neke procese u svijetu. Sad je prava prilika da se to razvije. No, EU ima jednu vrstu nejedinstva, što vidimo i na slučaju ruske agresije na Ukrajinu. U strateški je nezavidnom polažaju, no to ne znači da nema šanse - one se polako otvaraju. Jedino je europski prostor, odnosno EU, taj gdje nema toga da se "mora slušati, inače se dobije po glavi" i gdje su države ravnopravne bez obzira na veličinu, snagu itd. Tako da je čuvati EU zapravo ključna stvar za ono što želimo u budućnosti i sve ono što Europa želi biti, istaknuo je Cvrtila. Kaže da je sada drukčija situacija jer zadnjih godinu dana svjedočimo ponižavanju Europe.

- Koliko god možemo biti popustljivi, teško je ipak neke stvari progutati. I sada smo u situaciji da nema tog političara u Europi koji bi priskočio Trumpu i pomogao mu oko Hormuškog tjesnaca. Orban bi, ali on sad ima izbore pa nema vremena, a nema ni mornaricu pa mu tu ne može pomoći, kaže Cvrtila. Dodaje i kako Iran u Hormuškom tjesnacu sada namjerno polako propušta brodove sve više država, kako bi pokazao svoju moć da mogu što žele, rekao je. "I to je suština cijele priče. Tko kontrolira ovaj rat? Pa Iran, ne SAD", dodao je Tadić.​