Specijalno izdanje albanskog magazina Argumentum (radi se o politički neovisnom magazinu koji izlazi i na engleskom i na albanskom jeziku) donosi izbor od petnaest eseja prof. dr. sc. Zlatka Kramarića, veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Albaniji, posvećenih “europskom duhu” u novim, promijenjenim geopolitičkim odnosima u svijetu.

Riječ je o tekstovimau kojima autor pokušava povezati politički projekt europske integracije s njegovim dubljim, kulturnim, filozofskim i povijesnim, pretpostavkama. Časopis se u albanskom javnom prostoru profilirao kao platforma za dijalog politike, akademske zajednice i šire kulturne scene, pa objavljivanje ovih tekstova treba promatrati kao doprinos raspravi koja je u Albaniji danas osobito relevantna: što to, zapravo, znači pripadati Europi?!

NEDOVRŠEN PROJEKT

Puno se govori o Europi danas, posebice u okolnostima ovodobnih izazova, kad je s jedne strane teret ukrajinskog rata, a s druge teret odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. S toga, ali i ne samo toga, situacijskog aspekta, što podrazumijevate pod pojmom “europski duh”?

- U ovim tekstovima europski sam duh promišljao kao prostor trajnog dijaloga razuma i tradicije, slobode i odgovornosti, nacionalnog i univerzalnog. Europa nije samo politička tvorevina nego i način samorazumijevanja: svijest o pluralizmu, sklonost samokritici i uvjerenje da je različitost izvor snage, a nikako prijetnja identitetu, naciji... Taj su duh oblikovali u jednakoj mjeri i filozofi, i književnici, i političari, ali i sva ona povijesna iskustva političkih i inih kriza koje su Europu prisiljavale da svaki put iznova (re)definira vlastite vrijednosti, temelje...

TOMISLAV MILETIC/PIXSELL

Na tom tragu, je li europski duh više politički ili kulturni fenomen, što prevladava, recimo tako?

- Europski duh je prvenstveno kulturni fenomen, koji je tek poslije dobio politički izraz. Integracijski procesi nakon Drugoga svjetskog rata nisu nastali samo iz potrebe za mirom nego i iz svijesti o zajedničkoj kulturnoj sudbini, kršćanskoj tradiciji. Politička Europa pokušaj je institucionalizacije tog iskustva. Kada političke strukture izgube vezu s kulturnim temeljom, europski projekt postaje tehnokratski i gubi onu svoju inspirativnu snagu. Zato sam u esejima nastojao podsjetiti da se politička integracija može razumjeti samo ako se promatra kao nastavak dugotrajnog kulturnog procesa.

Ideja Europe ima svoju dugu i burnu povijest... Kako su se europski mislioci odnosili prema ideji Europe?

- Europski se duh formirao u stalnoj napetosti između (auto)kritike i nade. Filozofi kao što je Jürgen Habermas naglašavali su potrebu za postnacionalnim identitetom utemeljenim na komunikaciji i demokratskoj legitimnosti. Pisci poput Milana Kundere podsjećali su nas da je Europa prije svega kulturna sudbina, osobito za narode Srednje i Istočne Europe, koji su često morali dokazivati vlastitu pripadnost tom prostoru. U tom smislu europski duh nikada nije bio dovršen projekt, nego stalni proces reinterpretacije.

Kad sve uzmete u obzir, i prošlost, i sadašnjost, ali i budućnost, što za vas osobno znači Europa?

- Za mene je Europa prije svega iskustvo granice koja ne razdvaja, nego povezuje. Kao politički i kulturni prostor, Europa je mjesto gdje se identitet ne brani zatvaranjem, nego dijalogom. Dolazim iz srednjoeuropskog iskustva koje je oblikovano susretima različitih tradicija, pa europski duh doživljavam kao sposobnost da se vlastiti identitet očuva bez isključivanja onih drugih. Stoga bi bilo poželjno kada bismo još jednom pozorno pročitali knjigu talijanskog germanista C. Margisa “Dunav”. Srećom, prevedena je i na hrvatski jezik! Prostor “Srednje Europe” je prostor u kojem se politička pripadnost ne suprotstavlja kulturnoj raznolikosti, nego je pretpostavlja. I svaki put kada se u povijesti odstupilo od prakticiranja te premise, Česi, Mađari, Poljaci, Slovenci, Hrvati... bili su kažnjeni zbog te političke nepromišljenosti.

Zašto su ovi eseji objavljeni upravo u Albaniji? Je li, između ostalog, razlog i to što je Albanija buduća članica Europske unije...?

- Albanija je danas u procesu koji nije samo politički nego je istovremeno i duboko civilizacijski. Rasprava o Europi u takvom kontekstu ne može se svesti isključivo na tehnička pitanja pregovora o budućem članstvu u EU-u! Ta rasprava nužno uključuje pitanje kulturnog samorazumijevanja: što to zapravo znači postati dijelom zajednice koja počiva na vrijednostima pluralizma, vladavine prava i otvorenosti/uključivosti. Objavljivanje eseja u Tirani shvaćam kao moj skromni doprinos toj raspravi, ali i kao oblik dijaloga dviju europskih periferija koje dijele iskustvo nedavne političke tranzicije, koja očito još uvijek traje!

DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Kad se pogleda širi i dublji kontekst, može li europski duh preživjeti današnje krize?

- Upravo su krize sudjelovale u formiranju europskog duha. Stoga i jest pogrešno njegovu snagu vidjeti u stabilnosti, jer se snaga eu-duha očituje u njegovoj trajnoj sposobnosti samopreispitivanja. Današnji izazovi - geopolitički, ekonomski i identitetski - podsjećaju nas da Europa nije gotov projekt, nego proces. Ako Europa ostane vjerna vlastitoj tradiciji kritičkog mišljenja i otvorenog društva, krize mogu postati samo novi dodatni poticaj obnove. U suprotnom, postoji velika opasnost da se politička struktura odvoji od kulturnog temelja, koji joj jedini daje neki zadovoljavajući smisao. U tom kontekstu ohrabrujuće je djelovao nedavni govor Marca Rubija u Muenchenu, na ovogodišnjoj sigurnosnoj konferenciji, kada je morao priznati da je “Amerika dijete Europe”!

NASLJEĐE ŠUFFLAYA

Kao autor koji u svojim esejima o europskom duhu često priziva intelektualno nasljeđe Milana Šufflaya i kao hrvatski veleposlanik u Albaniji, kako vidite poveznicu između Šufflayeva razumijevanja albanskog povijesnog identiteta i današnje europske perspektive Albanije? Može li se reći da upravo taj “europski duh” čini most između povijesne samosvijesti i suvremenog procesa pristupanja Europskoj uniji?

- Nasljeđe Milana Šufflaya iznimno je važno jer je on među prvima sustavno pokazao da je povijesni identitet Albanije nerazdvojivo vezan uz europski kulturni i politički prostor. Šufflay je razumio Albaniju kao dio šire europske civilizacije, ali i kao društvo koje vlastitu posebnost ne ostvaruje izvan Europe, nego upravo unutar nje.

U tom smislu, ono što u svojim esejima nazivam “europskim duhom” nije samo institucionalni okvir ili politički projekt nego i način mišljenja koji spaja povijesnu svijest, pluralizam i odgovornost za zajedničku budućnost. Za Albaniju danas taj duh znači kontinuitet - prijelaz od povijesne samosvijesti prema punom sudjelovanju u vrijednosnoj zajednici kakva je Europska unija.

Zato smatram da Šufflayeva interpretacija albanske povijesti nije samo znanstvena činjenica nego i kulturna poruka: europska perspektiva Albanije nije prekid s vlastitom tradicijom, nego se njezino prirodno ispunjenje europskih integracija razumije kao proces kulturnog prepoznavanja, a ne samo pukog političko-tehničkog približavanja.

I za kraj, što je s novom knjigom, jesu li ovi eseji o kojima govorimo zapravo dio vaše buduće knjige, i kad bi ona, knjiga, mogla biti objavljena...?

- Ovi eseji u Argumentumu tek su manji dio moje buduće knjige o europskom duhu, koja bi ove godine trebala izići i na hrvatskom jeziku. n