Stara hladnoratovska priča o nuklearnoj opasnosti posljednjih je godina iznova postala aktualna otkako je počeo rat u Ukrajini s potencijalnim prijetnjama i nuklearnih udara od Rusije, a tu je i stalna priča o potencijalnoj nuklearnoj opasnosti od Irana, koju sad Amerika i Izrael nastoje eliminirati...

Koliko je nuklearni aspekt ugroze svjetskog mira danas izraženiji nego što je to bio u doba hladnoratovskih napetosti - pitali smo dr. sc. Nevena Anđelića, voditelja studija međunarodnih odnosa na Regent's sveučilištu u Londonu.

Ustupljeno

- Ratovi su u razdoblju nakon završetka hladnog rata uglavnom bili interni sukobi s uključenim vanjskim faktorom koji, podržavajući jednu od strana, istovremeno negira involviranost. Ruska agresija jedan je od rijetkih primjera, kada je započela, da jedna od moćnih nuklearnih sila vrši otvorenu invaziju bez pokušaja pravdanja humanitarnim razlozima. Dodatna je novost da je ruska strana uključila retoriku o mogućoj upotrebi nuklearnih udara ograničenog dometa. Znači, vidimo dvije bitne promjene u jednom slučaju.

Prema izvještaju Stockholmskog instituta za istraživanje međunarodnog mira (SIPR) devet država posjeduju nuklearno oružje i gotovo sve su tijekom 2024. nastavile intenzivne programe modernizacije, unaprjeđujući postojeće oružje i dodajući novije verzije. Je li krenula nova nuklearna utrka u naoružavanju i kamo sve to vodi?

- Moderniziranje nuklearnih arsenala nije ograničeno samo na taj kapacitet već je to nastavak općeg trenda moderniziranja vojnih kapaciteta oslonjen na tehnološki napredak. Primjer je američko-izraelska intervencija u Iranu. U prvom danu eliminirali su duhovnog vođu Ali Hameneija, nanijeli znatne štete iranskim vojnim kapacitetima, počinili ratne zločine ubojstvom civila (150 djevojčica u nekoj školi), ali na to se oni, kao ni Rusi, ne obaziru, i pokazali da mogu ozbiljno uzdrmati, a možda i promijeniti režim. Vratimo li se u 1979. godinu i početak islamske revolucije u Iranu, kada je, protivno svim diplomatskim normama, okupirano američko veleposlanstvo u Teheranu i brojni Amerikanci postali taoci, SAD je poslao vrhunsku jedinicu marinaca da ih oslobode. Operacija je bila neuspješna. Danas tehnologija omogućava dalekometne uspjehe. Opravdano je strahovati koliko su mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja napredovale.

U kontekstu sadašnjih nuklearnih prijetnji veliku je pozornost izazvao i nedavni istek sporazuma "Novi START" o smanjenju nuklearnog oružja između SAD-a i Rusije. Putin sad naglašava da je Rusiji razvoj nuklearnih snaga apsolutni prioritet, a Trump predlaže poboljšani i modernizirani sporazumu koji bi uključivao i Kinu... Je li istek sporazuma ozbiljan trenutak za svjetsku sigurnost?

- To je strahovito važan trenutak, a posljedice mogu biti uništenje čovječanstva. Rusija prijetnjama o upotrebi i znatnom razvoju nuklearnih kapaciteta zapravo upotrebljava doktrinu Sjeverne Koreje. Od svih diktatora u svijetu Zapad je uklanjao one koji mu nisu odgovarali preko "humanitarnih intervencija", ali Sjeverna Koreja nikada nije razmatrana za takvu akciju. Osnovna razlika u odnosu prema ostalim diktaturama je korejsko posjedovanje nuklearnog oružja. Ruski vokabular u tome podsjeća na sjevernokorejske prijetnje. Trumpova sugestija o novom sporazumu u koji bi i Kina bila uključena oslikava realnost. Kina je globalna sila broj dva. Rusija ima golem nuklearni kapacitet, ali nije moćna kao Kina. Rusija i SAD imaju približno jednak broj nuklearnog oružja spremnog za upotrebu, s tim što je rusko oružje u pripravnosti znatno brojnije. Bez obzira na to, Trump prijetnju vidi u Kini, ekonomski, politički i vojno, iako ona ima tri puta manje spremnih nuklearnih kapaciteta.

Oko nuklearnih prijetnji vruća je tema i sadašnja napetost između SAD-a i Irana. Amerika je već bombardirala nuklearna postrojenja u Iranu, ali ih nije uništila. Mogu li novi američki udari na Iran dovršiti posao, i kakve bi to posljedice izazvalo za šire područje Bliskog istoka, ali i za buduće nuklearne prijetnje (Sjevera Koreja, primjerice)?

- Sjeverna Koreja, za razliku od Irana, ima razvijene i završene nuklearne projektile. Zbog toga, te naslanjanja na Kinu, njih nitko ne dira. Čak ni Trump. Njegova opsesija Iranom dovela je ne samo do udara tijekom prošle godine već i nedavne asasinacije iranskog vjerskog vođe. Namjere su jasne. Nepoznanica je istinska snaga iranskog režima. Takve vlasti izgledaju jako, moćno, ali onda odjednom padnu. Sjetimo se Istočne Njemačke.

Zaključno, uzimajući u obzir sve što se zbiva posljednjih mjeseci i godina, u kojoj je mjeri narušena nuklearna sigurnosna arhitektura koja se gradila više od 80 godina? Drugim riječima, jesmo li danas-sutra bliže nuklearnoj katastrofi nego što smo to bili jučer, pojednostavljeno rečeno?

- Nažalost, moram reći da jesmo. Moja knjiga, koja treba izići iz tiska za mjesec dana, naslovljena je "Interbellum" i, pripremajući je, ustanovio sam osobni pesimizam izazvan nekompetentnim vođama ili pak sposobnim, ali beskrupuloznim liderima. Neke potencijalno dobre, progresivne snage, liberalno-demokratske, imaju pogrešna vodstva poput Europske unije.