Tijekom 45 godina hladnog rata nuklearna napetost između dviju najvećih sila, SAD-a i SSSR-a, manifestirala se i u medijskom prostoru, preko filmova (Hollywood), televizije, glazbe, knjiga, novina, radija...

ŠIRENJE NARATIVA

Koliko je taj i takav aspekt tada bio važan čimbenik međunarodne zajednice općenito, u smislu da se u komunikacijskom prostoru stalno naglašava nuklearna prijetnja, mogućnost trećeg svjetskog rata, kraja čovječanstva - pitali smo doc. dr. sc. Jagodu Poropat Darrer, docenticu na Rochester Institute of Technology Croatia.

- Retorički i medijski aspekt hladnog rata svakako je bio važan čimbenik međunarodnih odnosa kao aktivni instrument oblikovanja javnog mnijenja. Nuklearna prijetnja, rat, nesigurnost, strah od općeg uništenja, moglo bi se reći, bio je trajno prisutan komunikacijski narativ i nekakva kulturna konstanta. Ne smijemo zanemariti činjenicu da je hladni rat između SAD-a i SSSR-a bio podjednako i ideološki i propagandni rat. Mediji su imali ključnu ulogu u održavanju unutarnje društvene kohezije kroz retoriku vanjske prijetnje, oblikujući sliku protivnika kao egzistencijalne opasnosti koja prijeti samim temeljima načina života. Dok ste s jedne strane imali stvaran rat, s druge ste strane imali različite, ali jednako snažne interpretacije nuklearne stvarnosti. U tom kontekstu kultura postaje produžena ruka politike, sofisticirani oblik meke moći tzv. soft power holivudske kinematografije, glazbe i književnosti. Primjerice, film "Dr. Strangelove" Stanleyja Kubricka satirično razotkriva apsurd nuklearne logike, ogoljujući mehanizme militarističkog razmišljanja do groteske. Nasuprot tomu, apokaliptični film "The Day After" donosi gotovo dokumentaristički, realistični prikaz posljedica nuklearnog rata, ostavljajući gledatelja suočenog s brutalnošću mogućeg ishoda globalne eskalacije. Glazba je također postala prostor političke poruke. Pjesma "Russians" britanskog glazbenika Stinga izravno progovara protiv nuklearne paranoje, apelirajući na zajedničku ljudskost s obje strane željezne zavjese. U književnosti, roman "On the Beach" (i istoimeni film!), australskog pisca Nevila Shutea, prikazuje svijet nakon nuklearne katastrofe, lišen patetike, ali ispunjen egzistencijalnom prazninom. Takva djela nisu bila tek umjetničke tvorevine nego aktivni sudionici javne rasprave o smislu nuklearnog naoružanja. To su bili alati kojima su se u javnosti opravdavale utrke u naoružavanju i legitimirali vlastiti politički sustavi. Naravno da su ravnoteža snaga i ekonomski čimbenici bili ključni u hladnoratovskom nadmudrivanju, no ovakve medijske manifestacije bile su temelj oblikovanja percepcije prijetnje, ali i, poslije, popuštanja napetosti (detant). Stoga se može ustvrditi da mediji nisu bili pasivni promatrači hladnoratovske drame. Oni su je aktivno oblikovali: pojačavali strah i ideološku polarizaciju na vaše i naše, na dobre i zle, ali i poticali na dijalog i mirovne inicijative. U tom složenom komunikacijskom prostoru odvijala se paralelna bitka, bitka za publiku, odnosno percepciju koja je u konačnici bila jednako važna kao i vojna ravnoteža snaga.

Nakon uspostave detanta, nuklearnih sporazuma (SALT, START) između SAD-a i SSR-a/Rusije, tenzije su popustile i mediji su se manje bavili potencijalnim atomskim ratom i sudnjim danom, no posljednjih godina, otkako traje rat u Ukrajini, mediji su iznova počeli interpretirati opasnost od atomskog rata u rasponu od senzacionalističkog širenja panike do analitičkog upozoravanja na eskalaciju... Vaš komentar?

- Nakon sporazuma poput Strategic Arms Reduction Treaty (START I) iz 1991. te nakon raspada SSSR-a tema nuklearnog rata postupno se povukla iz medijske agende, a pomalo se počela povlačiti i iz kolektivne svijesti. U zapadnim medijima 1990-ih i 2000-ih fokus se premješta na terorizam (nakon 11. rujna), regionalne ratove, ekonomsku globalizaciju i klimatske promjene, stoga nuklearni rat iščezava kao dominantna tema. Invazijom Rusije na Ukrajinu 2022. nuklearno se pitanje vraća u sam vrh medijske pažnje, i to u različitim komunikacijskim registrima, od analitičkog do senzacionalističkog. Čak je i britanski pjevač Sting aktualizirao svoju pjesmu "Russians" iz 1985. te je krajem ožujka 2022. objavio novu verziju "Russians (Guitar/Cello Version)" na digitalnim platformama, pri čemu su netoprihodi namijenjeni pomoći Ukrajini kroz Help Ukraine Center. No danas su se, za razliku od doba hladnoga rata, stvari drastično promijenile. Današnji medijski prostor je fragmentiran, brz, viralan i algoritamski vođen, a propaganda i dezinformacije imaju globalni doseg. Hladni rat bio je stabilna bipolarna struktura između SAD-a i SSSR-a, s relativno jasnim pravilima, a ono što danas imamo je multipolarnost, što pokazuju recentni događaji na globalnoj sceni.

Trenutačni rat SAD-a (i Izraela) protiv Irana dodatno proširuje nuklearni narativ. Politički stručnjaci diljem zemlje nagađaju ima li Iran ili nema nuklearno oružje, kakvo je ono i je li Iran spreman koristiti ga u obrani svoga režima. Presudno je u komunikacijskom smislu ne samo da se o temi govori nego kako se govori. Teorija framinga ("okvir") govori u prilog postojanja tri dominantna okvira tematiziranja trenutačne nuklearne opasnosti. Prvi je eskalacijski okvir koji svaki potez tumači kao korak prema trećem svjetskom ratu, zatim drugi, odvraćajući okvir, nuklearnu retoriku percipira kao instrument zastrašivanja i, na kraju, treći, normalizacijski okvir, koji prijetnje podrazumijeva kao dio strateške komunikacije bez stvarne namjere. Javni diskurs danas oscilira između senzacionalističke i manipulativne interpretacije izjava političara s ciljem clickbait logike današnjih digitalnih platformi i analitičkog upozoravanja o stvarnoj nuklearnoj opasnosti.

NAJBLIŽE KATASTROFI

Uzimajući u obzir sve što se zbiva posljednjih mjeseci i godina, s narušenom nuklearnom sigurnosnom arhitekturom koja se gradila više od 80 godina, možemo li govoriti da su i crni scenariji kraja svijeta iznova u modi, da strah od nuklearnog rata iznova postaje isplativa medijska roba koja prodaje novine i skuplja klikove, da već živimo u nekom pretkatastrofičnom razdoblju u kojem je "sat sudnjeg dana" (Doomsday Clock) pomaknut, vidimo, na rekordnih 85 sekundi do ponoći, što upozorava na ekstremnu opasnost od globalne katastrofe.... Vaš završni komentar?

- Kataklizmičke su teme uvijek u modi jer evociraju jake emocije poput straha, čime izazivaju velik interes publike, što je uvijek dobra stvar za medije u tržišnoj borbi za klikovima. Tema apokalipse i sudnjeg dana ispunjava sve kriterije glavne, odnosno najvažnije vijesti. Zbog toga posebice digitalni mediji imaju potrebu naglašavati apokaliptične scenarije. To ne znači uvijek i nužno manipulaciju, nego posljedicu medijske ekonomije pažnje. Današnji je komunikacijski prostor fragmentiran i multipolaran. Analizirajući retoriku aktualnog sukoba između SAD-a i Irana, jasno se očituje njezina multipolarnost. S jedne strane američki dužnosnici, pa čak i Donald Trump, nastoje minimizirati opseg rata, predstavljajući ga kao nužnu obranu američkog naroda i saveznika od iranskih balističkih prijetnji. Također, uvjeravaju javnost da će sukob biti kratak, i to samo četiri-pet tjedana. S druge strane iranski lideri šalju poruke odlučnosti: spremni su na dugotrajnu borbu, demonstriraju snagu svog naoružanja i ističu kako se nalaze u obrambenom ratu. Pritom optužuju SAD i Izrael za kršenje međunarodnog prava i agresiju na suverenu državu.

U međunarodnoj areni zemlje poput Kine, Rusije i Turske pozivaju na deeskalaciju sukoba, na povratak za pregovarački stol te na poštovanje međunarodnog prava. Ni retorika unutar samog Irana nije homogena. Postoje različiti pogledi na to kakav bi ustroj države trebao biti i kakve politike bi trebalo voditi, što dodatno komplicira sliku konflikta. Ono što postaje jasno jest da se ni ovaj sukob ne vodi samo na bojištima, on se odvija i na razinama retorike, percepcije i međunarodnih vrijednosti, gdje svaka strana oblikuje svoju verziju stvarnosti i nastoji pridobiti podršku globalne javnosti.

Trenutačno stanje na Bliskom istoku i dalje izgleda zabrinjavajuće, pa su posljedično mediji preplavljeni ratnom retorikom: naslovi redom spominju kaos, smrt, sukob, rat, strah, napad, udare, nuklearno naoružavanje, a u američkim se medijima čita Cuba is next ("Kuba je sljedeća"). Bulletin of the Atomic Scientists pomaknuo je 2023. svoj simbolički sat sudnjeg dana (engl. Doomsday Clock) na 90 sekundi do ponoći, a potom na 85 sekundi, najbliže "katastrofi" u povijesti sata. Tko zna, možda smo joj od danas još i bliži.