Zapad ne postaje puno divljiji nego Fallout. Radnja serije odvija se 200 godina nakon nuklearne apokalipse, kada većina ljudi preživljava u opasnoj pustoši Kalifornije, punoj pješčanih dina, odmetničkih bandi i mutiranih čudovišta. Resursi su oskudni. Život je okrutan. Smrt je konstanta. Trebala bi biti zastrašujuća. Umjesto toga, često je urnebesna - piše Graeme Virtue, čiji prilog za The Guardian (theguardian.com), uz neznatne prilagodbe, prenosimo u cijelosti.

Bljeskovi satire

Zločesti smisao za humor uzdigao je prvu Fallout sezonu do razine dobro prihvaćene i beskompromisne adaptacije dugotrajne franšize videoigara tvrtke Prime Video. Jedna rana epizoda počela je jednom frakcijom koja je bacala novorođene štence u spalionicu - ako ste se pitali tko su negativci - i ti bljeskovi satiričnog veselja dali su Falloutu prednost pred tmurnijim postapokaliptičnim serijama poput The Walking Dead ili The Last of Us.

Iako je okruženje bilo neobično, a nasilje često izvanredno, glavni likovi su odigrali divno izravnu igru. Lucy (Ella Purnell) bila je naivna djevojka širom otvorenih očiju koja je odrasla u doslovno zaštićenom prostoru, u podzemnom trezoru. Gledati kako se njezin, Bože moj, samouvjereni stav sudara s bezakonjem površine dok traži svog otetog oca Hanka (Kyle MacLachlan) bilo je urnebesno. Slično naivni Maximus (Aaron Moten) bio je siroče odgojeno u militarističkom vjerskom kultu koje je naslijedilo zveckajuće mehaničko borbeno odijelo nakon što se njegov neugodni nadređeni sukobio s ozračenim medvjedom.

Umorni kontrast tim mladim nevinim bio je Ghoul, kojeg glumi Walton Goggins, sa zaprepašćujućom CGI preobrazbom koja mu je uvjerljivo odsjekla nos. Taj izdržljivi mutant s kaubojskim šeširom, poderanim kaputom i bisagama bio je u svakom smislu razorni, sarkastični revolveraš. Ali flashbackovi prije kataklizme upućivali su na Ghoulovo prethodno postojanje kao filmske zvijezde i odanog obiteljskog čovjeka Coopera Howarda, koji se snalazi u "crvenom strahu" u Falloutovoj pojačanoj verziji 1950-ih.

Druga sezona nastavlja priču o neobičnom paru koji se udružuje, Lucy i Ghoul, dok progoni diskreditiranog Hanka, koji je posljednji put viđen kako trči prema Las Vegasu u debelom energetskom oklopu kako bi skovao užasan, neodređeni plan. Lucy i dalje govori "fudge" umjesto da psuje, ali je brža u izvlačenju oružja nego što je prije bila. Njezin suputnik ostaje ravnodušan dok pokušava biti manje otrcan i ponovno probuditi vlastiti osjećaj za čovječnost. ("Empatija je kao blato: izgubiš čizme u tome", gunđa Ghoul kada požuri pomoći strancu.)

Također ima puno više Gogginsa u pomodnim trenutcima otmjene matinejske idile, a zbivanja iz 1950-ih dublje zalaze u to tko je mogao biti odgovoran za izvornu atomsku katastrofu. Cooperov napet odnos sa suprugom Barb (Frances Turner), direktoricom u bezlično zlokobnoj korporaciji Vault-Tec, daje mu nešto materijala za istraživanje, čak i ako retrofuturistički produkcijski dizajn flashbackova - svi poželjni zaobljeni automobili i robotski moderni automobili u stilu Jetsona - odvlači pažnju.

Možda je ostavila svoj život u trezoru daleko iza sebe, ali druga sezona često se skraćuje kako bismo vidjeli kako se snalazi Lucyna stara i tek pomalo incestirana podzemna ekipa, posebno njezin brat Norm (Moisés Arias), koji je zarobljen u "bitci volje" s mozgom u staklenci. I na kraju ponovno sustižemo Maximusa, koji se vratio u krilo svog starog bratstva i mjesečari izmjence obavljajući svoje dužnosti i sanjareći o vremenu provedenom na putu s Lucy.

To je puno tanjura za vrtjeti, ali Fallout je oduvijek imao narativnu strukturu koja se lako mijenja, uvjeren da publika može pratiti njegovu stalnu paradu čudaka i splet zapleta. Druga sezona izravnije se oslanja na izvorni materijal iz igara - posebno na hvaljeni Fallout: New Vegas iz 2010. - ali ostaje ugodno bogata šalama, grimasama i slapstickom.

Novi likovi

U novim epizodama Macaulay Culkin će ugostiti Kumaila Nanjianija. Nanjiani, posebno, uživa u prilici da glumi bahatog teškaša. Ali najznačajniji dodatak glumačkoj postavi je Justin Theroux kao besprijekorno brkati Robert House, povučeni osnivač robotskog carstva u stilu Howarda Hughesa i budući oblikovatelj budućnosti. Therouxova jedva suzdržana strast i prepoznatljiv naglasak - pretvarajući svako "w" u dahtavo milovanje - izdvajaju ga u glumačkoj postavi kojoj ne nedostaje likova većih od života, čak i ako su njegovi nastupi prilično škrto ograničeni.

Prva sezona pokrenuta je prošlog travnja kao box-set za maratonsko gledanje, ali ovaj put nove epizode izlaze tjedno. To bi moglo biti namijenjeno stvaranju prostora za opsesivne obožavatelje da razmjenjuju teorije o raznim Falloutovim urotama koje se razvijaju. Ali to je možda pogrešno shvaćanje njegove visceralnije privlačnosti. Srećom, za svaki sjenoviti korporativni misterij u drugoj sezoni postoje bar tri eksplodirajuće glave i prilika da se čuje Purnell kako vješto pronalazi još jedan intonaciju za svoju preslatku frazu: "Okey-dokey!"