Politička pozornica u Hrvatskoj u ovom je trenutku vrlo dinamična, s puno buke, konfrontacije, a teme nisu sadašnjost, još manje budućnost, nego prošlost, teme koje više pripadaju u povijesne udžbenike nego u potrebu javne rasprave. Povijest je važna, ne ponavljamo bez temelja još od Cicerona kako je "učiteljica života". Međutim, problem je kada te udžbenike nikako da odložimo i primimo se i onih drugih iz te školske torbe - kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:.

- Vlada je ona koja nema izbora i mora se baviti našom svakodnevicom, planiranjem budućnosti, donošenjem odluka. Oporba, kako bi bila izazivač, mora upravo na toj razini parirati, kritizirati, predlagati i izlagati vlastite politike. No već smo mnogo puta razgovarali kako je upravo tu više nego očit izostanak. Znamo, primjerice, stav SDP-a i Možemo!, stav SDP-ovih izbornih manjih partnera o NDH, znamo njihov stav i o HDZ-u, ali ne znamo kakvu će voditi vanjsku politiku, ne znamo kakvu će voditi europsku politiku, ne znamo hoće li mijenjati socijalnu ili sigurnosnu politiku, kako bi i bi li bi mijenjali što u zdravstvu, kako bi preraspodijelili proračun, vodili energetsku politiku. Bi li zatvarali LNG terminal na Krku, jesu li za male nuklearne elektrane ili protiv njih. Nerijetko od oporbenih zastupnika čujemo samo protivljenja vlasti, HDZ-u i Plenkoviću. Ako ćemo to proglasiti predizbornom retorikom, onda ću reći kako je to kalibrirana oporbena kampanja u kojoj nitko ne želi odgovornost za upravljanje, nego zadržati svoje statuse saborskih državnih dužnosnika u polariziranoj i naelektriziranoj politici.

PRIVATNI ALBUM

Prema sadašnjim procjenama, ima li ofenziva ljevice, da se tako izrazim, realne šanse pobijediti HDZ na idućim izborima, premda se za dvije godine može puno toga promijeniti? Govori se i o koalicijskim potencijalima pojedinih stranaka...

- Vodimo praktično identične rasprave kao i pred prošle izbore. Koalicijski potencijal aktualan je pred izbore, kada se sklapaju one predizborne, a ponovo se sagledava nakon izbora, kada je pitanje skupljanja većine. To su dva različita politička trenutka, tako je i u drugim zemljama, ne samo u Hrvatskoj. Zato bih vrlo oprezno pristupio tezama o tomu tko ima ili nema veći koalicijski potencijal. Pitanje je i tko je mandatar, nakon izborne utakmice, jer potencijal se u tom smislu kreće i preko osobe. Pitat ću zato tko je takozvani šef oporbe u ovom trenutku. Ako je teško reći, odlučiti se, onda svakome tko se o tomu zapita to daje odgovor kakve su izborne šanse, i oporbe i vladajućih.

Na pitanje kako komentira nagađanja da će na iduće parlamentarne izbore izići sa svojom nezavisnom listom, Milanović je kratko poručio da to treba pitati one koji o tome špekuliraju... Vaš komentar?

- Očito se ozbiljno poigravaju tom idejom, a kako bi se zagrabilo što više u prostor centra, s obzirom na to da bi predizborna koalicija SDP-Možemo! otišla previše ulijevo s upitnim kumulativnim faktorom. Pitanje je bi li predsjednik Milanović dao ostavku i doista poveo svoju listu ili su sve čiste špekulacije, pitanje je i koji plan i tko je potencijalni mandatar, kakva će biti postizborna koalicija, itd. Takvi izbori pretvorili bi se u svojevrsni referendum, žele li građani Milanovića za premijera. Dakle ne predsjednika, nego premijera. Kako ne znamo bi li to pratio i koherentan i jasan politički program, teško je procjenjivati uspješnost, ali jednu stvar ipak znamo, a to je, da odgovorim i na ono moje prethodno postavljeno pitanje, tko se zapravo percipira kao šef oporbe - iako je na funkciji takozvanog šefa države, to je, naravno, Zoran Milanović.

Što s desnicom, koliko je ona danas jak politički faktor? Mario Radić, predsjednik stranke DOMiNO, krajem prošle godine predstavio je novu desnu koaliciju, a sad se nudi HDZ-u kao novi koalicijski partner...

- Oporbena desnica ima sličan problem, pitanje svog frontmena i nikakvo ujedinjenje ne pomaže, ako nemaju osobu koja će ujedno predstavljati takvu koaliciju. To im je ključna slabost. Ponuda ulaska u Vladu, o kojoj priča Mario Radić, može biti i ozbiljna, ali većina u Saboru stvar je jednostavne matematike, zbrajanja i oduzimanja, brojke su ono što daje vjerodostojnost i ozbiljnost bilo koje ponude. Ako netko želi presložiti većinu, treba samo prezentirati brojke i odgovori će doći brzo.

Ponovo se govori i o mogućnosti formiranja nove liberalne koalicije, za što se posebno zalaže IDS. No već smo imali jedan takav liberalni savez ("Rijeke pravde") za izbore 2024., koji, međutim, nije uspio pobijediti HDZ...

- Ovo je nešto drukčija priča, pokušaja okrupnjavanja liberalne opcije koja bi onda bila i ozbiljniji igrač u postizbornom slaganju većine, a i dionicima koji su uglavnom lokalno pozicionirani pomogla da ostvare bolje rezultate u svojim izbornim jedinicama. Pitanje je tko će sve u tomu sudjelovati i mogu li naći svoj zajednički jezik. Njihova je prednost što nemaju pritisak iznalaženja jednog lidera, ali problem je što se postavlja pitanje daje li to ujedinjavanje ikakav kumulativan faktor.

Kad se sve uzme u obzir, bez obzira na to što sadašnja koalicija ima saborsku većinu, koliko je realna mogućnost prijevremenih izbora?

- Izbori mi se ne čine previše realnim u ovom trenutku. Više je onih kojima ne odgovaraju, tako da je sve na HDZ-u i Andreju Plenkoviću.