Postoje trenuci u kojima se osjeti da se nešto uistinu pomiče, ne deklarativno, ne protokolarno, nego stvarno. European Industry Summit 2026, održan 11. veljače u povijesnom i simbolički snažnom Antwerp Handelsbeurs ambijentu, bio je upravo takav trenutak. Zahvaljujući prof. dr. sc. Ernestu Vlačiću, sveučilišnom i veleučilišnom profesoru koji je na licu mjesta pratio taj važan događaj, donosimo komentar svega što se na skupu u Belgiji zbivalo.

Već sama organizacija događaja, stroge sigurnosne mjere, zatvorene ulice i jasno strukturiran protokol davali su do znanja da se ne radi o "još jednom europskom sastanku", nego o okupljanju koje nosi težinu političke i industrijske prekretnice. U istoj dvorani našli su se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, Emmanuel Macron, Friedrich Merz, Alexander De Croo, Mark Rutte, Karl Nehammer, europski povjerenici i čelnici više od dvadeset i pet ključnih industrijskih sektora Europe. No važnija od imena bila je atmosfera u prostoru: osjećaj hitnosti, ozbiljnosti i neuobičajenog zajedništva.

Gotovo svi govornici, iz politike i industrije, složili su se oko jedne temeljne poruke: vrijeme za dijagnozu je prošlo! Europa je godinama raspravljala, analizirala, odgađala i često sama sebi postavljala prepreke, dok je ostatak svijeta donosio brze i koordinirane odluke. Unatoč inicijativama pokrenutim još 2024., ključni strukturni problemi ostali su neriješeni. Investicije su padale, europska industrijska imovina prodavala se globalnim konkurentima, a radna mjesta su se gasila. Nije se tražio vanjski krivac. Više je puta jasno rečeno da uzrok problema nije ni SAD ni Kina, nego europski institucionalni i regulatorni okvir koji je postao prespor, prekompliciran i fragmentiran.

JONAS ROOSENS/BELGA/PIXSELL

Posebno snažan naglasak stavljen je na energiju, jer bez konkurentne energije nema konkurentne industrije. Visoke cijene energije i ugljika danas su jedan od glavnih razloga zašto europska industrija gubi utrku. Ursula von der Leyen jasno je govorila o potrebi brzine, razmjera i otvaranja novih tržišta, o ubrzanju trgovinskih sporazuma s ključnim partnerima, o izgradnji europskih energetskih koridora i slobodnom protoku čiste energije preko granica. Energetsko oporezivanje mora se modernizirati, a ETS sustav, iako ostaje važan alat klimatske politike, mora se prilagoditi tako da ne guši industrijsku bazu koju bi trebao transformirati, a ne uništiti.

Industrijski lideri bili su još izravniji. U kemijskoj, čeličnoj, cementnoj, farmaceutskoj i energetskoj industriji uvjeti poslovanja opisani su kao jedva održivi. Energija je višestruko skuplja nego u SAD-u, a mehanizmi poput CBAM-a još uvijek ne pružaju stvarnu zaštitu od nelojalne konkurencije. Poruka nije bila odbacivanje klimatskih ciljeva, nego upozorenje da se klimatska tranzicija ne može provoditi na štetu industrijske i socijalne stabilnosti Europe. Bez industrije nema ni zelenog prijelaza, ni kvalitetnih radnih mjesta, ni strateške autonomije.

U raspravama se često vraćala ideja jedinstvenog tržišta koje u praksi još uvijek nije jedinstveno. Unutarnje barijere, administrativne prepreke i nacionalni "gold-plating" europskih propisa danas nanose veću štetu nego vanjske carine. Kritične sirovine, rijetki metali, kemikalije i energija moraju se slobodno kretati unutar Unije. Simbolična, ali snažna poruka belgijskog premijera da se Europa mora kretati od "Made in Europe" prema "Made with Europe" nije bila retorička figura, nego poziv na stvarnu integraciju industrijskih lanaca vrijednosti.

EXXONMOBIL.COM

Posebno je naglašena uloga inovacija i investicija. Danas Europa zadržava tek mali dio globalnog rizičnog kapitala, dok strateški projekti i scale-upovi odlaze tamo gdje su odluke brže, a uvjeti predvidljiviji. Ideja industrijskog akceleratora, u kojem bi se strateški projekti odobravali u tjednima ili mjesecima, a ne godinama, pojavila se kao nužan odgovor na stanje koje je sve više opisivano kao "emergency mode". Ako Europa želi ostati relevantna u područjima poput umjetne inteligencije, kvantnih tehnologija, cleantecha, biotehnologije i čipova, mora dramatično ubrzati i pojednostaviti vlastite procese.

Emmanuel Macron dodatno je pojačao poruku naglašavajući da bez integriranog energetskog tržišta, masivnih ulaganja u interkonekcije i tehnološke neutralnosti nema industrijske budućnosti Europe. CBAM je nužan, ali samo ako funkcionira u praksi. Prekomjerna regulacija i loše dizajnirana dekarbonizacija, upozorio je, mogu postati ozbiljan ubojica industrije.

Summit u Antwerpenu nije donio čarobna rješenja, ali je donio nešto možda još važnije: promjenu mentaliteta. Umjesto defenzivnog tona, čuo se poziv na odlučnost. Umjesto fragmentacije naglašavalo se zajedništvo. Umjesto novih radnih skupina i dodatnih propisa tražila se akcija, brzina i hrabrost. Ako Europa želi razgovarati o svojoj budućnosti, mora ponovno povjerovati da industrija ima budućnost, jer bez snažne industrijske baze nema ni gospodarskog rasta, ni socijalne države, ni političke autonomije.

Eppur si muove! Europa se pokrenula! Pitanje koje ostaje otvoreno nije više zna li što treba učiniti, nego hoće li ovaj put imati dovoljno brzine, odlučnosti i političke snage da to doista i provede.