Premda još nije objavljeno stanje za 2025., prema izvještaju Europske komisije za 2024. Hrvatska je bila na začelju među 27 država članica Europske unije po neovisnosti sudaca i državnih odvjetnika. Kako to komentira, koji su uzroci takvog stanja, i je li se ono makar malo popravilo u prošloj godini, pitali smo prof. dr. sc. Ivana Padjena, umirovljenog redovitog profesora prava u trajnom zvanju, znanstvenog savjetnika u području politologije, vanjskog suradnika Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Rijeci.

IVAN PADJEN

telegram.hr

- U međuvremenu je objavljeno izvješće Europske komisije Vladavina zakona 2025. Pogleda li se dio izvješća o osobitostima ustavnog i zakonskog uređenja pojedinih država, moguće je zaključiti samo jedno, a to je da je na toj razini hrvatsko uređenje uzorno. Naše suce bira Državno sudbeno vijeće, koje čine uglavnom suci, baš kako to preporučuje Venecijanska komisija. Državno odvjetničko vijeće sastavljeno je uglavnom od državnih odvjetnika. Suci i državni odvjetnici su neovisni. Europska komisija ocjenjuje provedbu toga ustavnog i zakonskog uređenja u 2025. ovako: uvedena su objektivna mjerila prilagodbe plaća sudaca i državnih odvjetnika, nastoji se održati i unaprijediti njihov integritet (ukinuta je periodična sigurnosna provjera državnih odvjetnika), Državno sudbeno vijeće pozvalo je predsjednike sudova da raspoređuju predmete sucima nasumično, povećana je elektronička komunikacija među sudionicima sudskih postupaka. Nije navedeno najvažnije, a to je da se počelo objavljivati gotovo sve sudske presude, uključivo i prvostupanjske. Zaključak Komisije vrijedi citirati: "Razina utisaka sudske neovisnosti nastavlja rasti, iako ostaje niskom. Broj neriješenih predmeta je smanjen, ali je dužina postupaka u većini slučajeva produljena."

Zašto je taj zaključak važan?

- Prvo, pokazuje glavnu slabost većine EK-ovih ocjena pravosuđa, a to je da se mjerodavnim uzima percepcija, tj. utisak građana, a ne stanje prema nekim objektiviziranim mjerilima. Drugo, samorazumljivo je da je utisak na građane loš, ako sudovi sporove koje su im građani podnijeli rješavaju sporo. Treće, ako nitko ne može suce navesti da brže rješavaju predmete, to može biti znak da su bar u nečem neovisni. Četvrto, kad smo razgovarali prije gotovo tri godine o tome zašto je hrvatsko pravosuđe sporo, citirao sam Radovana Dobronića, još prije nego što je postao predsjednik Vrhovnog suda, da najveći dio sporova proizvodi izvršna vlast. Citirao sam i anonimnog kolegu odvjetnika koji je tu ocjenu razradio.

Kakvo je danas stanje hrvatskog pravosuđa, bolje ili lošije nego prije, koji su pozitivni, a koji negativni aspekti?

- Pravosuđe je takvo kakvi su država i društvo. U Austro-Ugarskoj Dalmacija, pa i Hrvatska i Slavonija, bila je ekonomski najzaostalija pokrajina. Povijest je dugog trajanja. Zaostalost nije grijeh, ali je peh. Grijeh je kad joj se prepustimo kao hirovitoj i nesavladivoj sudbini.

Koja bi to bila objektivizirana mjerila za imenovanje, napredovanje i discipliniranje pravosudnih dužnosnika?

- Ona koja su usredotočena na to što ti dužnosnici čine dobro. Objava sudskih spisa omogućava stručnjacima, prvenstveno nastavnicima prava, da zajedničkim istraživanjima sa studentima ocijene kako suci sude u pojedinim vrstama predmeta. Nalazi takvih istraživanja omogućuju da se lakše uoči kad neki sudac odstupa od prakse i postavi javno pitanje: Zašto?; Zbog nemara, neznanja, korupcije ili možda izvrsnosti? Autoceste koje smo izgradili omogućavaju da odvjetnik ne smije zastupati pred sudom u kojemu je njegova supruga sutkinja itd.

Zašto i dalje izostaje cjelovita reforma u skladu s takvim mjerilima? Je li ona uopće moguća u okolnostima kakve vladaju na hrvatskoj političkoj sceni posljednjih godina, pa i desetljeća?

- Nakon objave presuda, dijelom ovisi upravo o pravnim fakultetima. Većim dijelom o hrvatskim političarima. Ponajviše o 1,5 milijuna onih koji su se od 1962. iselili iz Hrvatske. Neven Vidaković kaže da je od Račana nadalje Hrvatska najuspješnija zemlja svijeta, jer je ostvarila sve svoje ciljeve, a to je da joj je glavna grana turizam, da izvozi ljude i da od EU-a dobiva socijalnu pomoć. Pritom mi preostali parazitski trošimo dobra koja su nam predci namrli. Da li zbog moje neukosti ili Vidakovićeve mladosti nedostaje spomen škegronomije od prije Račana?

I dalje je aktualna rasprava oko HDZ-ova modela vezanog imenovanja sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda. Protiv toga je i Udruga hrvatskih sudaca. Je li Milanović u pravu kad galami da se time krši Ustav? Što je u tom modelu sporno, ili nije ništa?

- Redoviti sud vodi računa prvenstveno o tom potpadaju li radnje pod pravila, uprava o tom koji su im učinci, Državno odvjetništvo više o učincima, ali u granicama pravila, ustavni sud i o pravilima, ali više o učincima, a te ocjenjuje ustavnim vrijednostima. Zbog toga je svaki od navedenih organa poseban ustavni organ. Prijedlog vezanog imenovanja potkopava ustavni poredak.

Prijedlog je uzrujao parlamentarnu ljevicu i desnicu, Plenković kaže da ne postoji namjera oporbe da se izabere potpuni sastav Ustavnog suda... Vaš komentar?

- Jedini je način da se ustavnost poveća, a ne smanji, taj da se poštuje Ustav. Propisuje da Ustavni sud ima neparni broj sudaca. To je zato da se stranke dogovore izabrati najmanje jednog ustavnog suca, a po mogućnosti i veći neparni broj, iz reda stručno i moralno kvalificiranih kandidata koji nisu bliski ni jednoj stranci.

Kad smo kod biranja sudaca, kako se to radi u svijetu, koji su poučni primjeri izbora predsjednika vrhovnih sudova u SAD-u, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Australiji..., ima li i tamo tako burnih sporenja, nepomirljivih stavova kao kod nas?

- Predsjednika i Saveznog suda Njemačke i Kasacijskog (vrhovnog) suda Francuske imenuje predsjednik republike. U Francuskoj na prijedlog organa koji bira suce, što ne izaziva političke sporove. U Njemačkoj na prijedlog ministra pravosuđa, što izaziva. Izbor sudaca ustavnog suda redovito je rezultat političkih sporova i trgovine. Pogotovo u SAD-u, u kojemu Vrhovni sud djeluje prvenstveno kao ustavni. Ne mora biti letalno, jer je funkcija ustavnog suda više to da održava poredak s kojim je suglasna velika većina nego da provodi zakonsku pravdu.

Što ako model koji je predložio HDZ/Plenković ne prođe u Saboru? Ako do kompromisa ne dođe, hoćemo li imati novu pravosudnu/ustavnu krizu? S druge strane, je li kompromis ipak moguć?

- I moguć je i vjerojatan. Do sada u stranke koje su imale dvije trećine saborskih zastupnika, a to su HDZ i SDP te njihovi koalicijski partneri - potonji su se mijenjali - redovito pristajale na to da većinu sudaca Ustavnog suda izabere stranka koja ima Vladu. Nakon izbora, uključujući nedavne, SDP-ovi kandidati prebjegli bi na stranu HDZ-ovih izabranika u Ustavnom sudu. SDP i Možemo! temeljito su se osramotili javnim skupom pred Saborom da se Turudić ne izabere za glavnog DORH-a. Čemu skup kad je za izbor dovoljna obična većina, koju nemaju? Nisu iskoristili ni tu priliku ni istodobni Milanovićev prijedlog da se uspostavi Treća republika, pa da traže ispitivanje DORH-a, Državne revizije, inspekcija Ministarstva financija, Državnog inspektorata, HANFA-e, HNB-a itd. kao organa te njihovu ustavnu i zakonsku promjenu.

SDP nije napravio javni skup kad je HDZ-ov ministar financija smijenio šest inspektora poreznog USKOK-a, koji su ustanovljeni da budu nedodirljivi, a bio ih je ustanovio SDP-ov ministar financija, Lalovac. Od takve oporbe, koja ne razumije u državi ni to što je sama bila dobro stvorila, nije moguće očekivati nešto bolje od diletantske galame i trulih kompromisa. Plenković to zna pa čeka. (Portret: Telegram.hr)