Odnose stabilizirati, a ne ih pogoršavati
Dijalogom do dogovora: mogu li ekonomski interesi nadvladati širenje napetosti?
Kako malo treba da umjesto pesimizma prevlada optimizam, makar i privremeno, a što se ekonomskih aspekata tiče, svjetske burze najbolji su pokazatelj toga. Eto, tek što je američki predsjednik u Davosu održao još jednu lekciju o Americi i Europi, NATO savezu, Grenlandu, potpisao obznanu svog Odbora za mir i komentirao još puno toga, oglasio se i Wall Street, pohvalivši se kako su burzovni indeksi znatno porasli nakon gubitaka proteklih dana i tjedana.
Nakon višednevne napetosti zbog Trumpove prijetnje uvođenjem carina na uvoz iz osam europskih zemalja ako ne prihvate njegov plan o kupnji Grenlanda, već u Davosu DT je ublažio retoriku, te poručio da odustaje od spomenutih carina, valjda potaknut i oštrom reakcijom iz EU-a, koji je privremeno odgodio ratifikaciju prije dogovorenog carinskog sporazuma sa Sjedinjenim Državama. Nakon svega, sad ponovo teče med i mlijeko, pa će ubrzo i ratifikacija spomenutog sporazuma. Do sljedeće neprilike...
Sretni su i na Zagrebačkoj brizi, jer su i Crobexi znatno porasli, kao i na azijskim burzama, gdje su cijene dionica također naglo narasle, ali i vrijednost dolara prema košarici drugih valuta, uključujući japanski jen i kineski juan.
UBLAŽAVANJE NAPETOSTI
Sve u svemu, zahvaljujući još jednom Trumpovu "kopernikanskom obratu" splasnuo je rizik od novog carinskog rata SAD-a i Europske unije, što nas najviše i zanima, pa su ulagači na burzama odahnuli. Pitanje je, naravno, dokad će ta idila trajati, vjerojatno dok netko ili nešto ponovo ne pikne u osjetljivo mjesto "đavla na raskrižju", gdje se u stara vremena prodavala duša za tajnu bluesa, da malo literatiziram ovaj "red u neredu" ili "nered u redu" kakvom svjedočimo mjesecima, pa sad već i godinu dana, otkako su iz Washingtona zapuhali vjetrovi novog svjetskog poretka MAGA.
A u tom i takvom poretku dobra stara Europa/Europska unija, dok pokušava pronaći načine kako se prilagoditi situaciji, šokove doživljava gotovo na dnevnoj bazi, s velikim izgledima da se muke nastave gomilati i cijele 2026. godine. Naravno, ne doživljava samo Europa/EU šokove, zapravo je svijet lokalno i globalno u svjevrsnom "testnom stanju" izvjesnog realiteta (geopolitičkog, sigurnosnog) i neizvjesnog nadrealiteta (nepredvidljivost budućih Trumpovih poteza, uključujući i faktor carina), pa se doista može zaključiti da se ništa sa sigurnošću ne može predvidjeti i prognozirati što nas čeka sutra, prekosutra, do kraja godine.
I nitko nije nakon Davosa i sastanka Europskog vijeća prošlog tjedna pametniji nego prije. Ublažavanje napetosti djeluje doduše blagotvorno u sadašnjem trenutku (bravo za Trumpa, bravo za EU!), burze, kako smo naveli, cvjetaju, no većina problema i dalje svom težinom pritišće ovu i ovakvu sadašnjost, suočenu, uza sve ostalo, i s teškom dramom u Ukrajini, ratom koji ulazi u četvrtu godinu, što, sad vidimo, teško da itko više, pa ni Trump, može zaustaviti. Ukrajina je tragedija nad tragedijama ovog našeg vremena. Ukrajina je i naš mrak, ne samo ukrajinski, pa se ne treba čuditi što je Zelenski prošlog tjedna, na rubu živčanog sloma, teškim riječima prozvao Europu, nakon što je predložio da Ukrajina i Europa stvore zajedničke vojne obrambene snage sa do tri milijuna vojnika. U međuvremenu Trump je slavodobitno obznanio kako je poslao poruku Putinu da rat u Ukrajini mora završiti, nakon, kako je rekao, "dobrih" razgovora s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Davosu prošlog četvrtka.
Kad već spominjemo Davos (opet), još jedan potez više ili manje šokirao je Europu i svijet, a i neke u SAD-u, demokrate najviše, uključujući i Ujedinjene narode. Radi se o šoku s trenutačno kratkim učinkom, ali moguće i s dalekosežnim posljedicama. Jer američki predsjednik Donald Trump u Davosu je prije povratka u Washington i službeno osnovao svoj Odbor za mir, nazvavši ga "jednim od najvažnijih ikad stvorenih tijela", te najavivši suradnju s UN-om, nakon strahova da će Odbor potkopati djelovanje svjetske organizacije.
Odboru se, osim SAD-a, zasad nije pridružila ni jedna članica Vijeća sigurnosti. Rusija i Kina suzdržane su prema toj Trumpovoj inicijativi, Francuska je objavila da neće sudjelovati, a zasad neće ni Velika Britanija. Općenito se ni jedna zapadna zemlja dosad nije pridružila inicijativi, ali jesu, recimo, Mađarska i Bugarska. Trumpa to nije moglo poremetiti u još jednom izrazu trijumfalizma pred svjetskom javnosti, pa je ponosno pred novinarima mahao uokvirenim dokumentom s njegovim divovskim potpisom!
Kao zanimljivost glede Trumpova Odbora za mir spomenimo da je poziv za pridruživanje dobio i papa Lav XIV., što je medijima potvrdio prošlog tjedna kardinal Pietro Parolin, visoki diplomatski dužnosnik Vatikana. Robert Francis Prevost, prvi američki papa i kritičar nekih Trumpovih politika, još razmatra poziv. "Vjerujem da će nam trebati malo vremena za razmatranje prije nego što odgovorimo", kazao je Parolin.
U međuvremenu Trump je povukao poziv Kanadi da se priključi Odboru za mir, što je, naravno, objavio na svojoj platformi Truth Social. Razlog: kanadski premijer Mark Carney na Svjetskom gospodarskom forumu održao je govor u kojem je otvoreno osudio velike sile koje ekonomske integracije upotrebljavaju kao oružje, a carine kao instrument moći. Trumpovi kritičari odmah su se osovili na noge i još jednom upozorili na staru tezu da se "Trumpagedon" nastavlja i da "ludilo kralja Donalda" ne poznaje granice...
Bilo kako god, nakon predstave u Davosu (bez Macrona, von der Leyen, Merza...) te hitnog sastanka na vrhu Vijeća EU-a u Bruxellesu istog tjedna (dan je poticaj i drugom važnom trgovinskom sporazumu, koji je na čekanju, onom EU-a i zemalja Mercosura) nastupila je privremena relaksacija, svojevrsni detant u kontekstu odnosa SAD-a i EU-a. Ugledni Politico pak tjedan zaključuje konstatacijom da se EU konačno probudio iz višegodišnjeg sna, te prvotni šok prekinuo zaključkom kako više "nema povratka na staro". To pak znači, navodi Politico, da je postignut prešutni konsenzus o situaciji, odnosno došlo je do povijesnog raskida između starog poretka i onoga što tek dolazi. "Ovo je trenutak Rubikona, Europa se više ne može vratiti na ono što je bila prije", kazao je diplomat iz jedne istočne članice EU-a.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz, dvojica najutjecajnijih europskih čelnika, upozorili su da je transatlantska kriza gurnula Europsku uniju u novu, znatno okrutniju, realnost - onu u kojoj ovisnost o SAD-u više nije održiva opcija. "Znamo da moramo djelovati kao neovisna Europa", naglasila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nakon petosatnog sastanka. Kako će točno izgledati nova europska strategija, još je otvoreno pitanje. No prvi obrisi već su se pojavili. Reakcija na grenlandsku krizu - od zamrzavanja trgovinskog sporazuma sa SAD-om, preko razmatranja slanja vojnika na Grenland, do prijetnji snažnim trgovinskim protumjerama - bila je svojevrsna najava onoga što bi moglo slijediti.
KRITIČNA BUDUĆNOST
Sve u svemu, u nastavku godine izazova neće manjkati, naprotiv, moglo bi ih biti još više. Puno toga ovisi i o nepredvidljivom Trumpu, ali i o, možda još i više, odlučnosti i spremnosti Europe/EU-a da krene smjerom koji je napokon bez rukavica i diplomatskih fraza najavila prošlog tjedna. A što se tiče odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Europe, hrvatski je premijer Plenković, među ostalima, u intervjuu za CNN bio jasan: "Partnerstvo SAD-a i Europe jedino je dugoročno rješenje!" Sve ostalo su nijanse, možemo dodati. Drugim riječima, pred nama je teška godina kako za politiku tako i za ekonomiju i gospodarstvo, a tu je i stalni problem europske sigurnosti. Hoće li prevladati razum ili bezumlje, teško je pretpostaviti, ali da smo i dalje u kritičnoj fazi međunarodne suradnje, oko toga ne treba imati nikakve dvojbe. U svakom slučaju, odnose treba stabilizirati, a ne ih pogoršavati.