Gospodarstvo pokazuje otpornost, ali i ovisnost o vanjskim ciklusima
Hrvatski ekonomski trenutak početkom 2026. obilježen je svojevrsnom ambivalencijom: s jedne strane vidljivi su pozitivni makroekonomski pokazatelji i relativna stabilnost, a s druge se sve jasnije naziru strukturne slabosti i vanjski rizici koji ograničavaju dugoročni potencijal rasta. "Nasljeđe" iz 2025. godine pritom ima važnu ulogu - kao oslonac, ali i kao izvor novih pritisaka - navodi izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te u svom prilogu za Magazin piše:
- Pozitivni pokazatelji uključuju nastavak realnog rasta BDP-a (oko 2,8 %), iako po nižoj stopi nego u postpandemijskim godinama, relativno stabilno tržište rada te fiskalnu disciplinu, koja je omogućila zadržavanje deficita (oko 2,9 % BDP-a) i javnog duga (oko 56 % BDP-a) pod kontrolom. Ulazak u europodručje i šengenski prostor i dalje donosi koristi u smislu nižih transakcijskih troškova, veće financijske predvidljivosti i investicijske percepcije zemlje. Bankarski sustav ostaje dobro kapitaliziran i likvidan, a rejting Hrvatske se posljednjih godina učvrstio u investicijskom razredu A (kod većine agencija, s pozitivnim ili stabilnim izgledima).
S druge strane, negativni elementi jednako su prisutni. Inflacija (oko 3 %), iako niža nego 2023. i 2024., i dalje opterećuje kućanstva, osobito zbog cijena hrane, stanovanja i usluga. Produktivnost raste sporo, investicije su koncentrirane u nekretninama i turizmu, a industrijska baza ostaje uska. Demografski pad, nedostatak radne snage i snažan uvoz dodatno ograničavaju održivost rasta.
U širem kontekstu europskih izazova - usporavanja najvećih gospodarstava EU-a, geopolitičkih napetosti, energetske nesigurnosti i slabljenja globalne trgovine - hrvatsko gospodarstvo pokazuje otpornost, ali i visoku ovisnost o vanjskim ciklusima. Njegove prednosti su fleksibilnost, stabilan financijski sustav i snažan sektor usluga, a slabosti su niska tehnološka intenzivnost, skromna izvozna konkurentnost i prevelika sezonalnost.
Izvoz Hrvatske i dalje se dominantno oslanja na usluge, prije svega turizam i povezane djelatnosti, a robni je izvoz koncentriran na prehrambene proizvode, farmaceutiku, električnu opremu i pojedine industrijske niše. Glavna tržišta su zemlje EU-a, osobito Njemačka, Italija, Slovenija i Austrija. Strah od mogućih novih američkih carina, u kontekstu vraćanja protekcionističke retorike u SAD-u, zasad nije izravan, jer Hrvatska nema snažnu izvoznu izloženost američkom tržištu, ali bi neizravni učinci, preko EU-a, mogli biti osjetni.
Inozemne investicije (u iznosu od 3,12 milijardi eura do kraja rujna 2025.) nisu zanemarive, ali ostavljaju dojam nedovoljno iskorištenog potencijala. Usporedno s državama srednje i istočne Europe, Hrvatska privlači relativno malo greenfield ulaganja u proizvodnju i tehnologiju. Administrativne prepreke, pravna nesigurnost i nedostatak kvalificirane radne snage i dalje su ključni ograničavajući čimbenici.
Vladina obećanja za 2026. - očuvanje stabilnosti, kontrola inflacije i kontinuirani rast BDP-a - realno su ostvariva u kratkom roku, ali zahtijevaju povoljne vanjske okolnosti i opreznu fiskalnu politiku. Bez dubljih reformi u obrazovanju, javnoj upravi i poreznom sustavu teško je očekivati snažniji i inkluzivniji rast.
Na kraju, nominacija guvernera HNB-a Borisa Vujčića za potpredsjednika Europske središnje banke, ako bude potvrđena, imala bi snažno simbolično i praktično značenje. Za Hrvatsku bi to bilo priznanje uspješne monetarne tranzicije, stabilnosti bankarskog sustava i kredibiliteta ekonomske politike u proteklom desetljeću. Istodobno, to ne bi automatski riješilo domaće strukturne probleme, ali bi ojačalo glas Hrvatske u središtu europskog monetarnog odlučivanja.
Zaključno, Hrvatska je ušla u 2026. godinu stabilna, ali ranjiva - s jasnim izborom između nastavka upravljanja krizama i ozbiljnog zaokreta prema dugoročnom razvoju.
