Dalje istim putem: Hrvatski ekonomski model nastavlja po starom, bez otpornosti i bez promjena
Iako se za 2026. najavljuju posebne promjene te se strahuje od vanjskih i unutarnjih šokova, kako stvari stoje, ništa posebno neće se dogoditi u ovoj godini. Mogli bismo reći da se sve nastavlja po starom - navodi dr. sc. Neven Vidaković, neovisni ekonomski analitičar, te u nastavku svog priloga piše:
- Također je savršeno jasno da nas Nacionalni plan oporavka i otpornosti nije učinio otpornima. Euro nije donio povećanje konkurentnosti i smanjenje inflacije. Iako podatci govore o podbačaju velikih planova i očekivanja, nitko se od znanstvenika ili instituta time ne bavi. Sve to nije problem, niti je potrebno da bi postojeća struktura ekonomije bila uspješna. Navedeni su problemi samo problemi iz teorijske perspektive onih koji su zabrinuti za budućnost i nisu u stanju uživati u blaženoj sadašnjosti neopterećeni rokom trajanja. U realnosti ekonomski model koji smo odabrali nastavit će funkcionirati i u 2026. godini. Funkcionirat će kao i sve ostalo, dok ne završi. Idemo redom.
SVI NAŠI STRAHOVI
Prvi strah je da će s krajem NPOO-a doći do nekoga kolapsa ekonomije. To jednostavno nije točno. Sredstava iz EU fondova ugovaraju se postupno kroz vrijeme i isto tako se isplaćuju. Kraj programa samo znači kraj ugovaranja, a ne i kraj isplaćivanja i utjecaja na ekonomiju. Ekonomski je nemoguće da ekonomija na samo jedan dan počne padati. Zbog multiplikativnih procesa u ekonomiji nedostatak EU sredstava počet će se osjećati tek 2027. godine. Znači, ne ove godine.
Drugi strah je inflacija. Ne razumijem zašto se stalno poziva na to da se treba nešto poduzeti protiv inflacije. Da Vlada želi smanjiti inflaciju, vodila bi drukčiju politiku. U stvarnosti hrvatski ekonomski model ne može funkcionirati bez inflacije. Krajnje je vrijeme da se jasno kaže da nam je inflacija potrebna za naše ekonomsko stanje i da je sastavni dio našega ekonomskoga modela.
HNB je glavna institucija zadužena za borbu protiv inflacije. Sada već bivši guverner jasno je rekao da se neće boriti protiv inflacije. Od novoga guvernera ili guvernerke treba očekivati isto. Jasno je da se institucije ne žele boriti protiv inflacije. Razlog za to je jednostavan: da bi se mogle dizati plaće i mirovine, potrebno je puniti proračun. To je moguće samo s visokim stopama inflacije. Prema tome, oni koji zagovaraju smanjenje inflacije ili predstavljaju inflaciju kao problem ili su demagozi, ili ništa ne razumiju, ili žele ekonomske probleme.
Treći strah je pad turizma i usporavanje ekonomije. Taj strah također nije opravdan. Guverner HNB-a jasno je rekao da gubimo konkurentnost u turizmu, ali konkurentnost je proces koji ima polagan učinak na ekonomiju. Vlada je već odgovorila da se moramo okrenuti održivom turizmu. Ako trebamo održivi turizam, znači da ga sada nemamo. Kako se naš turizam temelji na malim, ne ekskluzivnim iznajmljivačima, jasno je poručeno da se hrvatski turizam mora riješiti malih iznajmljivača u korist velikih turističkih lanaca. Taj proces je već započeo i trajat će neko vrijeme. Isti proces povećanja održivosti i konkurentnosti već je i proveden u poljoprivredi, gdje je znatno smanjen broj malih poljoprivrednika vrlo jasnim programom Vlade i EU politika. Tako da je vrlo jasno kako će se stvari odvijati i u turizmu.
Četvrti strah proizlazi iz geopolitičkih problema. Tu treba biti objektivan - Hrvatsku nitko ništa ne pita. Robna razmjena sa SAD-om i izvan EU-a nije nam ključna stavka, posebno u izvozu, a uvoz možemo uvijek supstituirati uvozom s nekoga drugoga globalnoga područja. Za osjetljivim tehnologijama kao što su čipovi nemamo ni potreba, a od velike priče o "privlačenju stranih investicija" davno smo odustali, tako da se ne moramo brinuti oko toga. Sada smo u procesu da uvozimo socijalnu pomoć iz EU-a, a izvozimo dividende koju povlače strani vlasnici. Proces koji ide nesmetano i koji nije pod našom kontrolom. Prema tome, globalni problemi nas se ne tiču i jedino se koriste za političko napredovanje i trgovinu male skupine ljudi u Hrvatskoj. Isto kao s inflacijom, ni ovdje nema neke posebne želje i potrebe za promjenom.
Budućnost je, prema tome, jednostavna i jasna. Kada se potroše EU sredstva, 2027. godine doći će do zastoja u ekonomskom rastu. Kako bi se zadržao postojeći ekonomski model, Vlada će agresivnije povećavati konkurentnost u turizmu opisanim procesom i s povećanim deficitom proračuna.
REALNI SCENARIJ
Financiranje proračuna nije problem. Zbog inflacije udio duga u BDP-u će pasti na oko 55 %, što nam ostavlja bar 20 milijardi eura prostora za zaduženje bez ikakvih problema ili ograničenja kako bismo mogli nastaviti financirati postojeću strukturu od 550 teritorijalnih jedinica i cjelokupni državni aparat. Kako nemamo ekonomski balon kao 2008., umjesto nagloga pada doći će do ekonomske stagnacije s povišenom inflacijom. To se u ekonomiji naziva stagflacija.
Opisani scenarij je pesimističan. Puno realnije je da ćemo se, ako dođe do gubitka radnih mjesta, jednostavno riješiti stranaca i na taj način ublažiti mogući porast nezaposlenosti. Plaće će, u svakome slučaju, u prosjeku biti povećane, makar većina toga povećanja došla zbog povećanja plaća u državnom sektoru.
Jedino do čega može doći jest dugoročno usporavanje ili potpuni nedostatak ekonomskoga rasta. Nešto slično onome što se događalo od 2010. do 2014. godine. Usporavanje ekonomskoga rasta nije nikakav problem. Rast nikada nismo temeljili na obrazovanju i proizvodnji, nego na socijalnoj pomoći. Prestanak socijalne pomoći značit će i prestanak rasta. Prema tome, nema potrebe za zabrinutost u 2026. godini. Ekonomski model jasno je odabran, cijena ekonomskoga modela mora se platiti i bit će plaćena. U tome kontekstu jednostavno treba nastaviti dalje istim putem.
