Svaka epoha oblikuje vlastitu generaciju mladih, čije se vrijednosti, ponašanja i očekivanja mogu razumjeti samo u kontekstu tog vremena u kojem su odrastali - kaže Hrvoje Josip Balen sa Sveučilišta Algera Bernays, suosnivač i savjetnik uprave, te dodaje:

- Generacije poput baby boomera, Gen X, Gen Y, milenijaca i Gen Z nisu strogo odvojene skupine, nego analitički okvir koji pomaže razumjeti društvene promjene. Ono što ih povezuje, temeljne su ljudske potrebe, kao što su sigurnost, smisao, pripadnost, pa i činjenica, da su neke od njih oblikovane tehnološkim napretkom i širim društveno-ekonomskim okolnostima. Razlikuju se, međutim, po formativnim iskustvima. Baby boomeri odrastali su u razdoblju poslijeratnog optimizma, rasta industrije i jačanja institucija, što se odrazilo na naglasak traženja stabilnosti, dugoročne karijere i povjerenja u sustav. S druge strane, milenijci su sazrijevali u uvjetima globalizacije i digitalne transformacije, te su na tržište rada često ulazili tijekom ekonomskih kriza, zbog čega više cijene fleksibilnost, smisao onoga što rade te ravnotežu privatnog i poslovnog života.

HRVOJE JOSIP BALEN

Generacija Z prva je potpuno digitalno odgajana generacija, izrazito prilagodljiva, pragmatična i osjetljiva na teme mentalnog zdravlja, inkluzivnosti i održivosti. U društvenom kontekstu generacije se često percipiraju kroz stereotipove, no stvarne razlike češće proizlaze iz socioekonomskog statusa i obrazovanja nego iz same generacijske pripadnosti. Razumijevanje tih razlika ključno je za kvalitetno oblikovanje obrazovnih, radnih i javnih politika, pri čemu je cilj poticati međugeneracijsku suradnju, a ne sukob, te iskoristiti komplementarnost iskustva starijih i inovativnosti mlađih generacija.

POVEZANOST S UI-jem

Koliko je i u kojoj mjeri ovo naše globalno umreženo 21. stoljeće obilježeno generacijom Z, tzv. zoomerima, koji su svoj uspon i razvoj dosegnuli kao prva potpuno digitalna generacija odrasla uz pametne telefone i društvene mreže, a u posljednje vrijeme i uz umjetnu inteligenciju?

- Za razliku od prethodnih generacija, koje su se digitalnim tehnologijama prilagođavale postupno, generacija Z odrastala je uz pametne telefone, stalnu povezanost i društvene mreže, što je temeljno utjecalo na njezine obrasce komunikacije, učenja, rada i oblikovanja identiteta. Njihov utjecaj vidljiv je prije svega u načinu na koji se proizvodi i konzumira sadržaj - kratki formati, vizualna komunikacija, interaktivnost i algoritamski posredovana prezentnost postali su dominantni modeli. Generacija Z ne doživljava digitalni prostor kao dodatak stvarnosti nego kao njezin sastavni dio, zbog čega se brišu granice između online i offline svijeta, privatnog i javnog, lokalnog i globalnog. Takav kontekst potiče brzu razmjenu ideja, ali i jaču fragmentaciju pažnje te pojačanu izloženost informacijskom preopterećenju. U posljednje vrijeme njihov razvoj dodatno je obilježen sve snažnijom prisutnošću umjetne inteligencije, koju generacija Z vrlo brzo usvaja kao alat, a ne kao prijetnju. UI se integrira u obrazovanje, kreativne industrije i svakodnevni rad, mijenjajući očekivanja o znanju, produktivnosti i vještinama budućnosti. U tom smislu, 21. stoljeće nije samo tehnološki nego i generacijski obilježeno generacijom Z, čiji će odnos prema tehnologiji, radu i društvenoj odgovornosti dugoročno oblikovati globalne društvene i ekonomske trendove.

U jednoj raspravi u medijima prije nekih godinu dana u kojoj ste i vi sudjelovali pročitao sam navode da generacija Z sve više vjeruje UI-ju, dakle umjetnoj inteligenciji... Možete li nam to šire pojasniti? Govorili ste i o naprednim tražilicama poput Perplexityja, ChatGPT-ja, Geminija...

- Kad govorimo o tome da generacija Z sve više “vjeruje” umjetnoj inteligenciji, važno je odmah razjasniti da se ne radi o slijepom povjerenju, nego o promjeni u načinu na koji mladi traže i vrednuju informacije. U jednom od intervjua naglasio sam da je generaciji Z umjetna inteligencija prije svega alat koji pruža brz, strukturiran i personaliziran odgovor u trenutku kada im je potreban. U svijetu u kojem su informacije fragmentirane, a klasični autoriteti često spori ili nedostupni UI sustavi poput ChatGPT-ja, Perplexityja ili Geminija nude osjećaj dostupnosti i kontinuiteta. Podatke koji govore da npr. gotovo polovina pripadnika generacije Z traži karijerne savjete od umjetne inteligencije treba promatrati u tom kontekstu.

Mladi su svjesni da su takvi savjeti generički i da ne mogu zamijeniti mentora, profesora ili stvarno radno iskustvo, ali im služe kao polazišna točka za razmišljanje, usporedbu opcija i pripremu za konkretne razgovore. U njihovim očima umjetna inteligencija pritom ne nastupa kao autoritet, nego kao sugovornik koji pomaže strukturirati pitanja i dileme. Ključno je razumjeti da generacija Z UI doživljava pragmatično, kao produžetak digitalnog okruženja u kojem su odrasli. Izazov za obrazovni sustav i poslodavce nije u suzbijanju tog trenda, nego u učenju mladih kako da se umjetnom inteligencijom koriste odgovorno, kritički i u kombinaciji s ljudskim iskustvom. Upravo u toj kombinaciji je njezina stvarna vrijednost.

U kojoj su mjeri ovodobni zoomeri prva generacija “nositelja bolje budućnosti”, uključujući i ekonomski, razvojni aspekt? S tim u svezi, kakav je odnos poslodavaca prema generaciji Z, pozitivan ili s izvjesnim zazorom, pa i strahom?

- Generaciju Z, ili zoomere, često se opisuje kao prvu generaciju “nositelja bolje budućnosti”, no taj se opis ne odnosi na romantičnu predodžbu napretka, nego na njihovu sposobnost prilagodbe duboko promijenjenim društvenim i ekonomskim okolnostima. Zoomeri odrastaju u svijetu obilježenom tehnološkom ubrzanošću, klimatskim izazovima i geopolitičkom nesigurnošću, zbog čega su razvili izrazitu pragmatičnost, visoku digitalnu kompetentnost i svijest o potrebi održivog razvoja. Upravo te karakteristike čine ih važnim nositeljima budućeg ekonomskog i razvojnog potencijala, osobito u sektorima vezanima uz digitalne tehnologije, kreativne industrije i znanja temeljena na podatcima. S druge strane, odnos poslodavaca prema generaciji Z često je ambivalentan. S jedne strane postoji jasno prepoznavanje njihove tehnološke osviještenosti, brzine učenja i sposobnosti rada s novim alatima, uključujući umjetnu inteligenciju. S druge strane prisutan je određeni zazor, pa i strah, koji proizlazi iz generacijskih razlika u očekivanjima. Poslodavci često zamjeraju manjak strpljenja, slabiju toleranciju na hijerarhiju i snažno inzistiranje na ravnoteži privatnog i poslovnog života, što se ponekad pogrešno interpretira kao manjak radne etike. U stvarnosti, generacija Z ne odbacuje rad, nego odbacuje modele rada koji ne nude smisao, transparentnost i mogućnost razvoja. Poslodavci koji to razumiju i prilagode organizacijsku kulturu, kroz mentorstvo, fleksibilnost i jasnu svrhu, u zoomerima dobivaju iznimno vrijedan razvojni resurs. Oni koji to ne učine riskiraju produbljivanje jaza i propuštanje prilike da upravo ova generacija bude nositelj održivijeg i inovativnijeg gospodarskog rasta.

ALFE PRED VRATIMA

Imamo još jednu generaciju o kojoj se također puno raspravlja. Radi se o generaciji Alfa, onima koji su rođeni nakon 2012., za koje mnogi tvrde da će biti najobrazovanija generacija koja je ikad živjela... Vaš završni komentar?

- Generacija Alfa još je u velikoj mjeri projekcija naših očekivanja, jer govorimo o djeci koja tek ulaze u obrazovni sustav i čiji će se identiteti formirati u okolnostima koje se i dalje brzo mijenjaju. Ipak, već sada je jasno da će to biti generacija s dosad najranijim i najintenzivnijim doticajem s tehnologijom, umjetnom inteligencijom i personaliziranim izvorima znanja. U tom smislu, ima potencijal postati najinformiranija, ali ne nužno i najobrazovanija generacija u klasičnom značenju te riječi. Lakši pristup informacijama sam po sebi ne jamči dublje razumijevanje, kritičko mišljenje ni društvenu odgovornost.

Ključno pitanje nije količina znanja nego sposobnost njegove interpretacije, povezivanja i etičke primjene. Upravo će zato uloga učitelja, nastavnika, obrazovnih institucija, obitelji i šireg društva biti presudna: odgoj generacije Alfa morat će sustavno razvijati kognitivne, emocionalne i socijalne vještine, a ne se oslanjati isključivo na tehnološku podršku. Ako u tome uspijemo, generacija Alfa doista može biti generacija koja će ući u 22. stoljeće s većim kapacitetom za rješavanje složenih globalnih izazova nego ijedna prije nje. Ako ne, postoji rizik da obilje informacija dovede do površnosti i fragmentacije znanja. Završno, budućnost te generacije neće odrediti tehnologija sama po sebi, nego način na koji ćemo je mi danas oblikovati kroz obrazovanje, vrijednosti i odgovornost. (Portret snimio: Goran Stanzl/Pixsell) n