Koliko je ovo naše globalno umreženo 21. stoljeće obilježeno generacijom Z, tzv. zoomerima, koji su svoj uspon i razvoj dosegnuli kao prva potpuno digitalna generacija odrasla uz pametne telefone i društvene mreže, a u posljednje vrijeme i uz umjetnu inteligenciju - pitali smo prof. dr. sc. Ernesta Vlačića, sveučilišnog i veleučilišnog profesora, osnivača i direktora razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA, predsjednika Tematskog inovacijskog vijeća RH za energiju i održivi okoliš?

- Generacija Z obilježava ovo 21. stoljeće prije svega oblikujući i razvijajući globalne megatrendove, odnosno gigatrendove koji danas dominiraju čovječanstvom, proliferaciju tehnologije, zelenu i humanocentričnu transformaciju, demografske pomake i druge aspekte. Takav globalni scenarij pretpostavlja u isto vrijeme nove oblike rada, ali i radikalnu transformaciju industrija poput komunikacija, turizma, sporta uključujući gaming, zabave i kreativne industrije, itd. Oni nisu samo sudionici tih trendova, već njihovi kreatori i akceleratori, stoga je generacija Z prva generacija koja tehnologiju ne doživljava kao alat, već kao prirodno i inherentno operativno okruženje. Njihovo djetinjstvo i adolescencija nisu obilježeni pitanjem "kako se koristiti tehnologijom i mrežom", već "kako u njemu živjeti i tražiti svoj smisao i ostvarenje".

KARIJERNA POLAZIŠTA

No koje su i kakve razlike između starijih generacija i ovodobne generacije Z o kojoj se puno i nerijetko previše priča kao o kontroverznom društvenom fenomenu, između ostalog?

- Ključna razlika u odnosu prema prethodnim generacijama nije samo u načinu i intenzitetu korištenja tehnologijom nego u pristupu kako je koriste za vlastito individualno, ali i globalno pozicioniranje. Oni već u tinejdžerskoj dobi razmišljaju o tržištima koja ne poznaju nacionalne, vjerske, etničke i rasne granice, pri čemu TikTok, YouTube kanali, e-sport timovi, freelance platforme, digitalni nomadizam, online umjetničke galerije ili startupovi u turizmu postaju njihove prirodne karijerne polazišne točke.

Upravo tu vidimo kako se megatrendovi pretaču u konkretne tržišne niše: u turizmu stvaraju nove oblike iskustvenog i održivog putovanja, u gamingu profesionaliziraju cijele industrije, u sportu redefiniraju pojam treninga, zajednice i brendiranja, a u kreativnim industrijama brišu granicu između lokalnog i globalnog.

Kako generacija Z ulazi na tržište rada i što bi druge generacije trebale znati o svojim mlađim kolegama? Kakav je njihov odnos prema radu, poslovanju i troškovima života?

- Zoomeri dolaze na tržište rada bez romantičnih iluzija jer su između ostalog rasli i oblikovali se u vremenima polikriza - financijskoj, pandemijskoj, geopolitičkoj, klimatskoj, i stoga vrlo rano shvaćaju da sigurnost više nije trajna kategorija. Postaju svjesni da im je diploma koju stječu ili će je steći na fakultetima ili drugim školama ponajprije ulaznica, ali ne i jamstvo za siguran posao u svijetu rada. Takva formulacija sigurnog posla više de facto i ne postoji, jer te tržište više ne pita na prvom mjestu što taksativno znaš vođeno činjenicom da je znanje supremacijom umjetne inteligencije postalo tek commodity, već te pita koje probleme znaš rješavati. Škole nas za sada, ruku na srce, na taj način još ne podučavaju i ne pripremaju za takvu utrku.

Kad je u pitanju njihov kompletan karijerni put, ovdje nemojmo imati iluzije i u tom smislu kontinuirano upozoravam studente da njihova karijera neće biti linearna kao kod nas ili naših roditelja, odnosno nama dobro poznata trajektorija: odrastanje - škola - studij - rad - penzija. U tom smislu sve predikcije upozoravaju na to da će prosječni pripadnik generacije Z promijeniti svoje zanimanje od pet do osam puta, i to ne samo da neće cjeloživotno biti angažiran unutar iste struke već će te poslove mijenjati i horizontalno, primjerice isprva u IT, iz marketinga u održivi razvoj, iz ekonomije u kreativne industrije. Današnja vizija rada u budućnosti koju ja srčano evangeliziram glasi: planiraj više životnih poglavlja, i to obvezno međunarodno!

Na fakultetima, posebno kroz geopolitičku optiku, stalno naglašavam kako se moć danas više ne mjeri teritorijem, nego podacima, platformama i algoritmima. Generacija Z to intuitivno razumije, oni znaju da tko kontrolira tehnologiju, kontrolira i tokove kapitala, ideja i političkog utjecaja. Zato ih ne treba gledati samo kao digitalne potrošače, nego kao prvu generaciju koja će ozbiljno redefinirati odnose moći u globalno umreženom svijetu.

Kakav je odnos poslodavaca prema generaciji Z? Jesu li oni doista nositelji bolje budućnosti ili je to još uvijek prerano reći?

- Poslodavci su prema zoomerima ambivalentni, s jedne strane prepoznaju njihovu digitalnu pismenost, kreativnost i društvenu osjetljivost, a s druge ih doživljavaju kao zahtjevne, ponekad nelojalne i previše usmjerene na vlastite potrebe.

Zoomeri danas u odnosu prema poslu imaju izrazito pragmatičan pristup: traže fleksibilnost, rad na daljinu, smisao i osobni rast, ne vežu se uz tvrtke, već uz projekte. Ne ostaju ondje gdje ne vide razvoj, lojalnost organizaciji traje onoliko koliko traje osjećaj rasta, što starije generacije poslodavaca često pogrešno protumače kao lijenost ili nedostatak lojalnosti odnosno nestabilnost, ali je zapravo riječ o prilagodbi svijetu koji se mijenja brže nego ikad prije.

No tu treba biti iskren - generacija Z ne želi biti kotačić u sustavu koji ne nudi smisao. Oni žele suradnju, raznolikost i jasnu vrijednosnu orijentaciju tvrtke, i ne traže hijerarhiju, nego mentorstvo, ne traže sigurnost, nego relevantnost.

U tom smislu oni doista jesu potencijalni nositelji bolje budućnosti, ali samo ako im se dopusti da budu drukčiji. Ako ih pokušamo natjerati u modele rada iz 20. stoljeća, izgubit ćemo njihovu energiju.

Sve se više govori i o generaciji Alfa. Kakvo je vaše mišljenje o takvima koji su već ovdje, s nama i među nama...?

- Tipična generacija Alfa, a to su djeca rođena nakon 2012. godine, bit će prva koja će svoj život proživjeti i u 22. stoljeću, pa i dalje, jer se očekuje da će statistički 60 % njih i više doživjeti devedesete. Imat će pristup znanju kakav povijest ne pamti i bit će to vjerojatno najobrazovanija generacija na planetu dosad, međutim znanje samo po sebi neće biti dovoljno. Ovdje raspravljane generacije Z i Alfa, a posebno nadolazeća Beta, ulaze u turbulentan svijet u kojem se između ostalog klasični mirovinski sustavi već sada urušavaju, pri čemu se očekivani životni vijek produžuje brže nego ikada dosad u povijesti. To znači da će "srebrna dob" prestati biti sinonim za pasivnost jer će se raditi, stvarati i zarađivati u šezdesetima, sedamdesetima, pa i poslije. Silver i evergreen ekonomija pretvorit će njihove zrele godine u novu globalnu razvojnu fazu, potpomognutu biotehnologijom, personaliziranom medicinom, umjetnom inteligencijom, quantum računalima, kao i platformama za cjeloživotno učenje. Zoomeri, a još više pripadnici Alfa i Beta generacije, kako sam spominjao, neće planirati jedan karijerni ciklus, nego više njih, jer dugovječnost više neće biti pitanje preživljavanja, nego kvalitete, produktivnosti i smisla života.

Presudni će u tome biti karakter, empatija i sposobnost suradnje. Zelena tranzicija, održivi razvoj i društvena odgovornost za njih više neće biti izbor, nego krajnja nužnost.

ARHITEKTI BUDUĆNOSTI

Uzimajući sve u obzir, kakva bi bila vaša poruka, kakav je pogled na budućnost, optimističan ili pesimističan?

- Osim što sam ponosan otac znanstvenika koji upravo te tehnologije razvija, a rubno pripada generaciji Z, ujedno sam ponosan otac šesnaestogodišnje kćeri koja de facto pripada generaciji Alpha i koja je izuzetno uspješno posvećena umjetnosti. Ali u toj svojoj strasti izražava jasan otpor prema umjetnoj inteligenciji jer osjeća da bi mogla zamagliti granicu između autentičnog stvaralaštva i algoritamske produkcije. To je tipičan bihevioralni uzorak generacije Z, ali i one Alpha, koja tek dolazi na globalnu scenu, a to je da su tehnološki suvereni, ali ujedno vrijednosno vrlo senzibilni. Oni ipak ne prihvaćaju tehnologiju bez propitivanja, već razmišljaju o etici, granicama i društvenim posljedicama.

Zaključno, vrijedi se sjetiti misli koja se pripisuje Platonu, a odnosi se na paradigmu nas zrelijih: "Ne tjerajte djecu svojim putem, jer su stvorena za vrijeme drukčije od vašega." Moja je poruka zoomerima, alfama i betama jasna i nedvosmislena: Budite dio rješenja, a ne problema, jer ste vi arhitekti vaše, ali i naše budućnosti!