Premda crpi elemente punka i antikonzumerizma, estetika DIY scene pretežno je pod utjecajem naglaska na zajednici. Radi se o ljudima koji se međusobno podržavaju u svojim glazbenim nastojanjima, često na zabavan i ležeran način. Zbog svoje pomalo underground prirode, možda nećete čuti za DIY bendove toliko koliko za popularne glazbenike koji koriste velike diskografske kuće, ali pripazite na sljedeći house koncert u vašoj blizini kako biste poslušali sjajnu glazbu - zapisala je u svom prilogu What is the DIY Music Scene? (“Što je DIY glazbena scena?”) Anna Weber na portalu wearebe.wordpress.com.

Anna je u pravu, iako treba reći da estetika i etika prakse “Uradi sam” (Do it yourself) seže dublje u prošlost od vremena punka, prema sredini 1960-ih godina, kad su, zahvaljujući tzv. britanskoj invaziji na Ameriku, neovisno izdavaštvo, male izdavačke kuće, pa i prvi oblici tiskanih promomaterijala (svojevrsnih preteča punk fanzina!) postajali sastavni dio tadašnje underground rock-scene uključujući i kontrakulturu druge polovine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, punk i post-punk s kraja 70-ih i početka 80-ih sve su to izdignuli na višu i masovniju razinu, pa su “sva vrata postala otvorena” za raznovrsne originalne ideje, za kreativnu eksploziju “izvan struje” i “cvjetanje tisuću cvjetova” u podzemlju glazbene, umjetničke DIY prakse. Sve se to u manjoj ili većoj mjeri odrazilo i na scenu tadašnje Jugoslavije, a onda i na samostalnu i neovisnu Hrvatsku, u kojoj je takva scena doživjela svoj novi uzlet tijekom 90-ih da bi aktivnom nastavila postojati i danas, u drukčijim okolnostima, sa streaming platformama u prvom planu unutar globalnog komunikacijskog digitalnog umreženja 21. stoljeća.

Na tom tragu, dakle neovisnog izdavaštva, DIY subkulture, glazbene i općenito umjetničke prakse izvan mainstream okvira, razgovarali smo s Igorom Mihovilovićem, jednom od kultnih osoba domaće underground scene.

RADOST STVARANJA

Za one koji to još ne znaju, a željeli bi saznati nešto više, što je Guranje s litice? Nešto se može naravno pronaći i na Googleu, no podatci su skromni, pa nam za početak pojasni sve što treba znati o tom tvom izdavačkom projektu koji, koliko sam informiran, traje već više od 20 godina?

- GSL je isprva bila serija avangardnih underground koncerata u Kocki u Splitu od 2004. do 2011. godine. U međuvremenu je nastao label 2008., te YouTube kanal koji je aktivan od 2005.

Fizičkih izdanja ima 40-ak, neko vrijeme je label bio u hibernaciji, ali posljednjih godina se sve ponovno zahuktalo. YT kanal ima više od 800 videa, koji su zapravo i video, i audio, i vlog, i podcast materijali o nezavisnoj muzici ex Yu posljednjih 40-ak godina. Osim navedenog postoji i medijski projekt Tajni Split od 2019., koji je u formi podcasta i gostujućeg bloga na Stražarnom lopovu. Sve te stvari nadopunjuju se kroz godine i generiraju novi sadržaj, nove kontakte, nove projekte. Za talijanski FOAD Records urednik sam ex Yu reizdanja posljednjih desetak godina (Grč, Mrtvi kanal, Luna, La Strada, Buka i urlik kompilacija, Brainstorm, itd…).

Guranje s litice (GSL) odnedavno je i fanzin, promocija je održana14. prosinca prošle godine... Čime se fanzin bavi, što prati, kakav mu je koncept, je li to dugoručan projekt ili sporadično izdanje...?

- Fanzin je nastao spontano kao nastavak rada na labelu i funkcionira manje-više kao vizitka i promo za sam label i neke moje višegodišnje opsesije, kao što su fenomeni grupa SCH (intervju star 22 godine), SexA, Trobecove krušne peći i Pogon (svježi intervjui s dva neaktivna i jednim potpuno novim bendom). Uz to dragi kolege Zrinušić, Svaguša, Klepac, Stojanac (Rip) i Pogačar donirali su ekskluzivne radove da sve skupa bude šarenije, a opet u duhu teme fanzina, koja je domaći post-punk. Domaći u širem smislu od nacionalnih granica RH, naravno. Za sada ne planiram drugi broj, ali sumnjam da ću mu moći odoljeti kad sam vidio feedback koji je ovaj generirao i osjetio radost stvaranja opet nakon 25 godina kreativne fanzinske pauze.

IZVAN STRUJE

Osnivač si također projekta/benda The Karmakumulator, live snimke se mogu pronaći na YouTubeu... Negdje sam pročitao da ste najdugovječniji splitski eksperimentalni noise muzički projekt! Što nam o tome možeš reći? Jeste li i dalje koncertno aktivni?

- Projekt sam bio ja solo ili ja s prijateljima, od 2000. do 2020. godine. U međuvremenu je autorski rad na pauzi, zanimaju me neke druge stvari. Tijekom ranih godina puno sam izdanja uradio na internacionalnoj experimental-noise sceni. Tako da se projekt razvijao kako sam ja odrastao i stjecao iskustvo, mijenjao afinitete, učio o produkciji… Ono na što sam najviše ponosan jest Split 7” sa slovenskim Gen 26 iz 2018., na kojem je obrada “Tiho/Bajka” Satana Panonskog, a koju je radilo nas sedam u konačnici. Takav je i EP iz 2018. - “150 dana odmetništva”, nekakav miks gitarskog post-rocka s industrial feelingom. Iako ne živim u Splitu već 12 godina, TK je definitivno splitski projekt, po feelingu i po estetici. U dugoročnom je planu bar arhivski dugosvirajući LP, kada dođe na red. Koncerti ne, dok se ne dogodi novi kreativni ciklus.

Sve što radiš i kako radiš posve je izvan mainstream scene, kako bi Damir Tiljak rekao, “izvan struje”. Odakle taj i takav tvoj interes za underground, alternativu, subkulturu... ne samo u glazbenom nego i širem umjetničkom smislu?

- Odrastao sam na glasu i pojavi tog čovjeka i neke potpuno sulude bendove kao dijete vidio u njegovoj emisiji! To je za nas klince ranih 90-ih itekako kultna emisija. Interes za alternativu i underground tu je od moje desete godine kad sam dobio od majke kasete “Pljuni istini u oči”. S vremenom otkriješ svašta i svašta te počne zanimati. Po struci sam sociolog, pa se trudim fenomenološki ozbiljnije pokriti sve te bendove koji me zanimaju iz prošlosti ili sadašnjosti. Ne radim u struci, ali ovaj svoj “hobi” ne vidim daleko od toga. Širi umjetnički interes je logičan jer sva ta muzika nosi sa sobom i određenu estetiku, pa i ideologiju ako hoćemo. Svi ti aspekti su mi zanimljivi, često u arhivarskom smislu. Imao sam sreću da sam stvarima koje su me fascinirale kao klinca mogao dati finalni format, najčešće kroz vinile, ali i podcaste i druge formate koji trajno bilježe duh tih projekata.

Da nastavimo u sličnom tonu. Koji su ti i kakvi bili izvorni inspiracije, utjecaji i nekakvi orijentiri kad si se počinjao baviti time što se i kako baviš? Jesu li i u kojoj mjeri presudni bili punk i post-punk s početka 80-ih, onaj poznati stav “Uradi sam” (Do it yourself) iz zlatnog analognog doba (kasete, vinili, fanzini...)...?

- Svakako da jesu. Prva stvar koju sam radio, tijekom cijele srednje škole, bili su upravo fanzini. Oni su bili tadašnji internet i mnogo današnjih prijatelja i suradnika upoznao sam preko njih. Utjecaji “Guranja” svakako su bili pokojni Ivica Baričević i Mario Marzidovšek iz Slovenije, svaki sa svojom estetikom labela koje su imali u 80-im i 90-ima. Uz to i, naravno, cijela kasetna produkcija ex Yu od FV Založbe do Zdenka Franjića i Kornela Šepera. Imao sam sreću da se pojavim točno u nekakvoj sredini tih fenomena, da su još relativno svježi (80-e) ili u realnom vremenu (poput Heroine Nove, Lunatica, Žednog uha…). Gušt koji sam osjetio u cijeloj toj kulturi pokušao sam prenijeti na svoj promotorski rad u Kocki u tih deset godina koliko sam tamo radio i u sve ostalo do današnjeg vremena.

VRAĆANJE ENERGIJE

Za razliku od analognog 20. stoljeća, danas živimo u globalno umreženom i digitaliziranom 21. stoljeću u kojem dominiraju streaming servisi, YouTube, mnošto platformi i podcastova... Kako u tom i takvom svijetu i dalje biti neovisan, autentičan autor, izvođač, kako zadržati identitet i ostati dosljedan u svemu što radiš?

- Nije mi bilo teško zakačiti se na taj val digitalije preko YouTube kanala i Bandcamp labela. Mnogi moj rad znaju isključivo preko YT-a, što je nekako svijet za sebe. Iako obožavam taktilnost ploča, kaseta, CD-ova i fanzina, mnogo toga konzumiram i digitalno. U vremenu smo gdje sve to ima smisla. Neovisan možeš biti ako imaš uvjete i financije za to i ako si vrlo tvrdoglav, a meni se čini da ja jesam. Logično mi je ostaviti takav trag, na nekakvoj paradigmi recimo Stevea Albinija, Johna Peela… svi su oni radili što su mogli u uvjetima koje su imali. Tako i ja pokušavam. Imam sreću da su mi egzistencijalni uvjeti OK i da imam i dalje volju i energiju i da me ove stvari duhovno hrane.

Kad se osvrneš na vlastiti minuli rad, koje bi trenutke izdvojio kao one koje pamtiš po dobrome, a koje možda želiš zaboraviti? Drugim riječima, u nekom uvjetno rečeno inventurnom pregledu vlastite karijere što bi izdvojio kao najveće uspjehe?

- Činjenicu da je 2026. godina te da i dalje postoji nešto blesavo, naivno i razigrano kao što je Guranje s litice ili Tajni St.. Želim zaboraviti da smo i dalje pod vlašću legalne mafijaške organizacije koja nam kolektivno siše krv 70 % mog života. Ne smatram “Guranje” karijerom iako pristupam radu na labelu kao pravom poslu. To je moje vraćanje energije natrag tamo odakle mi je stigla i mali spomenik svima onima koji više nisu s nama, poput Marka Brecelja ili Mladena Duplančića iz Splita. Ili onima koji jesu s nama - poput Ivana Svaguše ili Hrvoja Pelicarića.

U okvirima svega što radiš, moram te pitati i za sugrađane Zidar Betonsky, što je s njima, vidim da uskoro izlazi retrospektivni1995/1996 vinil ZB-a u kolaboraciji s još četiri labela? Kako je zapravo došlo do ideje, a onda i realizacije takvog projekta posvećenog jednoj od kultnih pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni?

- Neke pojave se metafizički namjeste i ne može drukčije. Zidar Betonsky snimio je demokasetu u ljeto 1995. točno u kući prekoputa moje, u kojoj sam odrastao. Naravno, kao klinac bio sam na ulici i čuo fragmente tog dema dok je nastajao. Danas, poslije 30 godina, te snimke tvore A stranu ploče “I gledam i sanjam i ne dam”. Nevjerojatno mi je uopće pisati ovo jer zvuči kao fikcija. Punih 15 godina želim tu ploču napraviti, i prekrasno je da se sve skupa poklopilo s njihovim spektakularnim reunionom u “mojoj” Kocki prije dva i pol mjeseca. Na ploči koju su izdali Tajni Split i GSL sudjelovali su još i Geenger Records, Dare The Divine, Debila Rec i Slušaj najglasnije! Tekstove na omotu pisali smo Ivan Ramljak i ja. Ploča je zapravo “nulti” album benda dok su još bili trio i pokriva prvih 11 mjeseci rada benda. Poslije su izdali sami svoj prvi CD kao petorka i radili na gomili drugih projekata do pauze koja je uslijedila 2000. godine. Na neki način ovo je napokon poetska pravda za bend, zaslužili su ovo s obzirom na svoj pionirski rad u kontekstu RH elektronske glazbe. Drago mi je da sam dobio takvu priliku, baš sad. Klinac od 14 u meni ne vjeruje!

BIT ĆE KAKO BUDE

Kakvi su ti planovi za ovu godinu, i kad se radi o Guranju s litice, i kad se radi o drugim projektima, aktivnostima, svemu što radiš i što još želiš napraviti u bliskoj i daljoj budućnosti?

- Planovi, ako sve bude OK, su promovirati aktualna izdanja, završiti arhivski LP za moj kolaborativni sludge-doom projekt “Živottinja” iz 2006., snimiti neki novi podcast, realizirati autorsku izložbu u Splitu, započeti rad na novom vinilnom reizdanju za FOAD i egzistencijalno ostati na levelu da mogu sve to hendlati bez većih poteškoća. Dalja budućnost će se nekako sama od sebe izdefinirati, kao i uvijek.

Kad se sve zbroji i ponešto oduzme, tko je i što je Igor Mihovilović - kako bi sam sebe “opisao” u tri-četri-pet-deset riječi?

- Entuzijastični post-punk tinejdžer zarobljen u tijelu i umu 44-godišnjaka!