Način na koji generacija Z konzumira medije nije kulturna preferencija, nego razvojna posljedica odrastanja bez psihičkog prostora. Kontinuirana izloženost sadržajima, notifikacijama i algoritamskom poticanju pažnje dovela je do slabljenja kapaciteta za unutarnju reprezentaciju iskustva. Umjesto refleksije razvija se reaktivnost; umjesto narativa niz nepovezanih afektivnih impulsa - navodi dr. sc. Dubravka Šimunović, licencirana psihoterapeutkinja, te u nastavku svog priloga za Magazin piše:.

DR. SC. DUBRAVKA ŠIMUNOVIĆ

- Tri sata dnevno online ne znači "biti informiran", nego ne moći biti isključen. Psihička separacija - ključna za sazrijevanje identiteta - ostaje nepotpuna.

Digitalni "small talk" kao zamjena za odnos: Digitalna komunikacija u zoomera služi prvenstveno regulaciji tjeskobe, a ne uspostavi odnosa. Riječ je o komunikaciji bez rizika, bez stvarne izloženosti i bez mogućnosti emocionalne korekcije. To nije nova forma intimnosti, nego izbjegavanje bliskosti.

Klinički gledano, sve češće susrećemo mlade odrasle osobe koje su izrazito verbalno vješte u digitalnom prostoru, ali dezorijentirane, rigidne ili povučene u stvarnim odnosima. To nije introverzija, nego relacijska atrofija.

Ovisnost o uređajima - razvojna amputacija: Generacija Z nije postala ovisna o tehnologiji - ona je u nju ugrađena. Pametni telefon funkcionira kao vanjski regulator afekta, pažnje i samopoštovanja. Bez njega se javlja nelagoda koja nije dosada, nego egzistencijalna praznina.

FOMO nije strah da će nešto biti propušteno, nego da će subjekt nestati iz simboličnog prostora drugoga. To je duboko narcistička rana, poticana sustavima koji kvantificiraju vidljivost i vrijednost.

Poduzetništvo kao obrana, ne vizija: Narativ o "poduzetnoj generaciji Z" često maskira duboko nepovjerenje u dugoročne odnose, institucije i stabilne identitete. Želja za stalnim "stvaranjem nečeg novog" često nije kreativna, nego kompulzivna - odgovor na strah od irelevantnosti.

Psihoterapijski gledano, mnogi projekti ne služe svijetu, nego održavanju krhkog selfa u kulturi stalne usporedbe i izloženosti.

Generacija Alfa - informirana, ali emocionalno nepismena?: Ako se razvojni obrasci nastave, generacija Alfa riskira postati najinformiranija, ali i najmanje simbolično integrirana generacija. Bez sposobnosti podnošenja frustracije, tišine i neizvjesnosti znanje postaje podatak bez značenja.

Psihički razvoj ne ovisi o brzini pristupa informacijama, nego o kvaliteti ranih odnosa i prostoru za unutarnji život. Tehnologija taj prostor sustavno sužava.

Završna dijagnoza: Ne suočavamo se s tehnološkom revolucijom, nego s antropološkim pomakom. Društvo koje zamjenjuje odnos dostupnošću, smisao vidljivošću i regulaciju algoritmom, proizvodi funkcionalne, ali unutarnje dezorijentirane pojedince.

Ovo nije generacijski problem.

Ovo je kultura koja više ne zna čekati, slušati ni biti u odnosu.