Vremena se mijenjaju, pjevao je Bob Dylan početkom 60-ih prošlog stoljeća! Ta odavno otrcana fraza vrijedi i danas, koliko u širem društvenom kontekstu toliko i u kulturološkom, uključujući i onaj s književim znakom i predznakom, s bezbroj žanrova koji se mijenjaju ovisno o modi i trendovima, ali i onih koji se, Dylanu usprkos, ne mijenjaju. U tom smislu jedna vrsta poseban je fenomen, a jedan autor div nad divovima. Vrsta je fantasy, a div je John Ronald Reuel Tolkien, skraćeno i poznatije J. R. R. Tolkien. Upravo se Tolkienu i ovaj put vraćamo s razlogom i povodom, koji se svode na tri njegove knjige što su u nakladi Lumena (Zagreb) dobile novi prijevod i novu opremu. I sve tri su naravno fascinantne u svakom smislu. Da Tolkien nije samo trilogija “Gospodar prstenova” (The Lord of the Rings) znali smo odavno, a ova tri izdanja to na najbolji način potvrđuju. Svijet se mijenja, samo Tolkien ostaje isti! Pokojni doduše jest, ali zapravo i dalje živi u svojim genijalnim djelima!

PAD NÚMENORA

“Samo u Padu Númenora možete saznati baš sve o osnutku Númenora, kovanju Prstenova moći i Posljednjem savezu protiv Saurona, kojim se okončalo Drugo doba. Pad Númenora moćna je i veličanstvena zbirka svega što je Tolkien rekao o razdoblju u kojem se polažu temelji za Gospodara prstenova. Nakon Amazonove serije Prstenovi moći, Pad Númenora, kronika o Tolkienovu Drugom dobu Međuzemlja, dolazi kao savršeno osvježenje.” zapisao je John Garth.

Prvi put je gotovo sva ključna građa o Drugome dobu predstavljena u jednoj knjizi, u Padu Númenora, pa je mnogo lakše vidjeti koliko je Tolkien zbilja dao informacija općenito o Drugome dobu i konkretno o Númenoru. Možda vas zanima to pomalo zapostavljeno razdoblje povijesti Međuzemlja, možda želite doznati više o tome kako se materijal koji su izmislili scenaristi Prstenova moći uklapa (ili ne uklapa) u Tolkienove zamisli, možda želite pronaći informacije o nekom događaju iz Drugoga doba kako biste stvarali svoja djela nadahnuta Tolkienom - u svakom slučaju, Pad Númenora pruža jasno složenu kroniku i iznimno je vrijedan doprinos svakoj zbirci Tolkienovih zapisa.

Pad Númenora prvi je put objavljen 2022., a u sebi okuplja sve Tolkienove zapise o Drugome dobu Međuzemlja. Tolkien je jedanput opisao Drugo doba kao “mračno doba, o kojemu se zna (i treba znati) tek malo toga”. I doista, čitatelji su mnogo godina imali na raspolaganju jedino kratke naznake na stranicama Gospodara prstenova i njegovih dodataka, gdje se spominje kovanje Prstenova moći, izgradnja Barad-dura i Sauronov uspon. Potpunija se priča dobila tek kad je Christopher Tolkien nakon očeve smrti objavio Silmarillion. To je knjiga o Prvome dobu, ali na samome kraju ima dva ključna teksta koja otkrivaju burni uspon i pad otoka Númenora. Nakon što je podignut iz Velikoga mora i predan ljudima Međuzemlja kao nagrada jer su pomogli božanskim Valarima i vilenjacima da pobijede mračnog Morgotha, otok je postao bogato i utjecajno kraljevstvo. Ali kako je rasla moć Númenora, tako je posijano i sjeme njegove propasti: nakon što su u Međuzemlju porazili Saurona i doveli ga u Númenor kao zarobljenika, kraljevi su dopustili da ih iskvari njegova zloća i odlučili napasti Valinor, zemlju bogova. Božanska odmazda za taj napad bila je strašna...

Nakon Silmarilliona slijedila su izdanja koja su pružila nove uvide u Drugo doba: Nedovršene pripovijesti o Númenoru i Međuzemlju, kao i opsežna Povijest Međuzemlja Christophera Tolkiena, u koju je uvrstio mnoge očeve rukopise. Na sve to oslanja se i Pad Númenora, u kojoj na jednom mjestu saznajemo sve o osnutku Númenora, kovanju Prstenova moći i Posljednjem savezu protiv Saurona, kojim se okončalo Drugo doba. Urednik Brian Sibley dodao je uvode i komentare kako bi povezao različite Tolkienove zapise, a glede kronologije držao se ljetopisa iz dodataka Gospodaru prstenova. S engleskoga preveo Marko Maras.

PAD GONDOLINA

Pad Gondolina posljednja je Tolkienova knjiga o Međuzemlju. Između dva sukobljena moćna boga - zlog Morgotha, koji vlada nad vojnom silom u tvrđavi Angbandu, i vladara mora Ulma - nalazi se divni grad Gondolin.

Sagradili su ga Noldori, vilenjaci koji su nekad živjeli u božanskom Valinoru, ali su se pobunili i pobjegli u Međuzemlje. Morgoth mrzi Gondolin i njegova vladara Turgona, ali uzalud traži taj skriveni grad. Za to vrijeme bogovi u Valinoru ne žele se miješati usprkos Ulmovu nagovoru.

Prolaze stoljeća. Za ostvarenje svojih nauma Ulmo bira Túrinova rođaka Tuora i u jednom od najveličanstvenijih trenutaka u povijesti Međuzemlja Tuor gleda kako se morski bog diže iz olujna oceana. Tuor pođe u Gondolin, postane glasovit i oženi se Turgonovom kćeri Idril. Ulmo već zna da će njihov sin Eärendel imati ključnu ulogu u budućnosti. Međutim, grad je izdan i Morgoth šalje vojsku balroga, zmajeva i orka. Nakon detaljno opisane bitke za Gondolin iz uništenoga grada bježe Túrin i Idril s malim Eärendelom. Trebali su otputovati u Priču o Eärendelu, koju Tolkien nije napisao, ali iz raznih njegovih izvora ona je rekonstruirana u ovoj knjizi.

Pad Gondolina “možda najživlje prikazuje svijet Međuzemlja od svih Tolkienovih djela, a k tomu najdublje izražava njegove filozofske teme” (Kane). Knjiga okuplja građu koja je već objavljivana, ali je uspješno zaokružuje, i podastire dojmljivu priču o Gondolinu s minimalnim uredničkim intervencijama. Od tri “velike priče” Drugoga doba Pad Gondolina je napisan prvi, a objavljen posljednji, nakon Húrinove djece i Berena i Lúthien. Čitatelja vodi natrag sve do početne točke cijelog Tolkienova “legendarija” - priče o Eärendelu. S engleskoga preveo Marko Maras.

PRIČE IZ POGIBELJNE ZEMLJE

Ova zbirka sadržava četiri Tolkienove pripovijetke (Blunjo, Seljak Giles iz Hama, Kovač iz Velikog Lesja i Čačkalov list) i jednu zbirku pjesama (Pustolovine Toma Bombadila), koje su objavljivane u raznim izdanjima između 1949. i 1998. Premda su ova djela manje poznata od Tolkienovih knjiga o Međuzemlju, u njima je dao najviše maha svojoj mašti, pa ćete ovdje zateći pješčane čarobnjake i zmajeve, ali i šume na Mjesecu i vlak za drugi svijet.

Blunjo (Roverandom) pripovijeda o pustolovinama psića Lunje. Prgavi čarobnjak pretvori ga u lutku, pa Lunjo, prolazeći razne peripetije na Mjesecu i pod morem, mora pronaći način da opet postane pas. Tolkien je napisao priču za sina Michaela, da ga utješi kad je dječak na žalu izgubio omiljenu igračku - malog olovnog psa. Ovo je prava priča za djecu, često i vrlo duhovita, ali ima i razne aluzije na druge pojave iz Tolkienova svijeta.

Aluzije su brojne i u Seljaku Gilesu iz Hama. Ta je priča o “napola legendarnoj Engleskoj” nastala zbog Tolkienova zanimanja za etimologiju imena engleskih naselja. Objavio ju je 1949., iste godine kad je završio Gospodara prstenova, i u toj veseloj pripovijesti Tolkien se dobrodušno ruga mnogim stvarima koje u Gospodaru uzima jako ozbiljno. Seljak Giles upada iz jedne nevolje u drugu - najprije se mora boriti protiv diva, zatim protiv zmaja, a na kraju čak i protiv svog kralja. Pritom mu pomažu sreća, zdrav razum i tuđa glupost.

Pjesmaricu Pustolovine Toma Bombadila počeo je jednom pjesmom koju je nadahnula drvena lutka Tolkienova sina Michaela. Kad je poslije sastavljao zbirku, Tolkien je u predgovoru objasnio da je on samo urednik koji je sabrao hobitske pjesme o vilenjacima, trolovima, elefantu i drugim bićima Međuzemlja. I zbilja, Tolkienovi vjerni čitatelji prepoznat će neke od tih pjesama jer ih u Gospodaru prstenova pjevaju i recitiraju hobiti, a u Prstenovoj družini pojavljuje se i naslovni lik, tajanstveni Tom Bombadil, koji spašava Froda od humnih duhova.

Pripovijetka Kovač iz Velikog Lesja započeta je kao predgovor tuđoj knjizi bajka, u njoj je pričom o kuharu i torti Tolkien htio objasniti što su bajke. Međutim, predgovor je narastao u priču i osim kuhara pojavio se kovač, pa selo, pa vilenjaci, a onda i vilinska zemlja. Kovač nije vezan uz Međuzemlje, osim motivom putnika koji ide u zemlju onkraj smrtnog svijeta, što nalazimo i kod Tolkienovih junaka Berena, Eärendila i Ælfwinea.

Čačkalov list (1945.) može se tumačiti kao autobiografska alegorija. Slikar Čačkalo cijelog života razrađuje sliku jednog velikog razgranatog i razlistanog stabla. Zbog raznih dužnosti mora zanemarivati sliku, a na kraju je prisiljen poći na putovanje i doživjeti mnoge mučne stvari, ali njegov će trud ipak biti nagrađen.

Esej O vilin-pričama izvorno je bio predavanje, a danas ga stručnjaci i hvale i kude jer je to “Tolkienov esej o kojemu se najviše vode rasprave iako mu je argumentacija na rubu hira” (Shippey), ali s druge strane iz njega se može iščitati “žanr i značenje trilogije Gospodara prstenova” (Reilly). S engleskoga preveo Marko Maras.