Svako doba ima svoju generaciju mladih koja se prezentira u širem kontekstu pripadajućeg vremena, kao kulturna grupacija. Najčešće se spominju generacija baby boomera, generacija Y, ja milenijci i generacija Z. Što ih spaja, što razdvaja, koje su sličnosti, a koje razlike, po čemu ih prepoznajemo i kako ih percipiramo u širem društvenom kontekstu? O tim i nekim drugim pitanjima razgovarali smo s dr. sc. Dunjom Potočnik, višom znanstvenom suradnicom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

DR. SC. DUNJA POTOČNIK

- U sociologiji generacije ne promatramo samo kao dobne kohorte nego i kao skupine koje dijele slična životna iskustva, vrijednosti i stavove, kao i kulturne obrasce. Istovremeno, moramo napomenuti kako su pripadnici svake generacije heterogeni u odnosu prema svojim osobnim obilježjima, što znači i da postoje različite nijanse iskustava, vrijednosnih orijentacija i životnih stilova prema spolu, prebivanju u više urbanim ili više ruralnim naseljima, vlastitom stupnju obrazovanja i obrazovanju roditelja, kao i socioekonomskom statusu.

Baby boomere povezujemo s razdobljem poslijeratne ekspanzije, relativne ekonomske sigurnosti i izgradnje javnih institucija, a generacije X i Y (milenijci) socijalizirane su u uvjetima kasnog moderniteta, fleksibilizacije rada i postupnog slabljenja socijalne države. Generaciju Z dodatno obilježava digitalna transformacija svakodnevice. Istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) pokazuju kako se generacije razlikuju u vrijednosnim obrascima, prevladavanju pojedinih životnih stilova, odnosu prema radu, politici i obitelji, ali ih povezuje trajna orijentacija prema autonomiji i potrazi za stabilnošću u nestabilnim uvjetima.

Razlike među generacijama često se u javnom diskursu naglašavaju stereotipovima, a empirijski podatci pokazuju i kontinuitet nekih obilježja generacije. Na primjer, mladi u Hrvatskoj, bez obzira na generaciju, pokazuju relativno nisku razinu institucionalnog povjerenja i političke participacije, ali visoku važnost obitelji i bliskih odnosa, što je potvrđeno i u europskim komparativnim istraživanjima poput European Social Surveyja (ESS). Ono po čemu danas najlakše "prepoznajemo" generacije jest njihov odnos prema tehnologiji i kulturnim stilovima, no, kao što je već rečeno, istraživanja upozoravaju da su socioekonomske nejednakosti često važniji faktor diferencijacije od same generacijske pripadnosti. Socioekonomske nejednakosti, odnosno kulturni, socijalni i ekonomski kapital obitelji i pojedinca, u znatnoj mjeri određuju koliko će prilika za ostvarenje svojih aspiracija svaka osoba imati i u kojoj mjeri će te prilike uspjeti i ostvariti.

Koliko je i u kojoj mjeri ovo naše globalno umreženo 21. stoljeće obilježeno generacijom Z, tzv. zoomerima, koji su svoj uspon i razvoj dosegnuli kao prva potpuno digitalna generacija, odrasla uz pametne telefone i društvene mreže?

- Generacija Z doista je prva generacija koja je odrasla u potpuno digitaliziranom okruženju, no to ne znači da ona jednoznačno "obilježava" 21. stoljeće. Istraživanja IDIZ-a, poput istraživanja o dobrobiti mladih YO-VID22, ili YoQuLife, o kvaliteti mladih u Hrvatskoj, pokazuju da su digitalne tehnologije duboko integrirane u svakodnevicu mladih u Hrvatskoj, ali i da se digitalne kompetencije, obrasci korištenja digitalnih tehnologija i učinci angažmana mladih u digitalnoj sferi znatno razlikuju prema obrazovanju, spolu i socioekonomskom statusu. Slični su nalazi i na europskoj razini, gdje Eurostat i ESS bilježe digitalni jaz i unutar, a ne samo između generacija.

Generacija Z jest simbolično važna, jer artikulira nove oblike kulturne produkcije, političkog aktivizma i identitetskih praksi, često preko online platformi. Međutim, istraživanja upozoravaju da se njihov "utjecaj" često romantizira. Mladi su i dalje strukturno slabije pozicionirani na tržištu rada, suočeni s nesigurnim zapošljavanjem i odgođenom tranzicijom u odraslost, što je kontinuirani nalaz IDIZ-ovih studija još od početka 2000-ih. Drugim riječima, digitalna vidljivost ne znači nužno i društvenu moć. U tom smislu, a na tragu već navedenih istraživanja, potrebno je izgraditi strukture potpore u stvarnom svijetu, kako bi mladi u hibridnim oblicima mogli realizirati svoje aspiracije, izgraditi otpornost i pronaći smisleno mjesto u društvu. Jedan od modaliteta takve potpore odnosi se na centre za mlade, kao mjesta koja bi mladima nudila i savjete i usluge na youth friendly način, i pružala prostor da mladi razvijaju smislene oblike društvene, kulturne i političke participacije. Navedeni modalitet je u Hrvatskoj podrazvijen, a, primjerice, u susjednoj Sloveniji postoji razvijena mreža centara za mlade financiranih iz javnog proračuna.

Stoji li teza da generacija Z, zoomeri, poznaje i pamti samo sadašnjost kakvu im prezentiraju društvene mreže, influenceri i online platforme poput TikToka, Instagrama i YouTubea? Nije li to život u nekoj paralelnoj stvarnosti, uvjetno rečeno?

- Teza da generacija Z "poznaje samo sadašnjost" pojednostavljena je i empirijski teško održiva. Istraživanja IDIZ-a pokazuju da mladi u Hrvatskoj imaju razvijenu svijest o društvenim problemima, povijesnim traumama i budućim rizicima, uključujući ekonomske nesigurnosti i klimatske promjene. Ono što se mijenja jest način dohvata informacija i način na koji se znanje i iskustvo posreduju jer oni postaju fragmentirani i algoritamski filtrirani.

Život u digitalno posredovanom okruženju može stvoriti dojam "paralelne stvarnosti", ali europska istraživanja medijske pismenosti, poput istraživanja EU Kids Online, u kojem je IDIZ također sudjelovao, pokazuju da se mladi često paralelno koriste s više izvora informacija i razvijaju pragmatičan odnos prema online sadržajima. Analiza digitalnih praksi mladih pokazuje da u prosjeku društvene mreže nisu zamjena za stvarnost, nego njezin produžetak, u kojem mladi kombiniranjem različitih izvora informacija i platformi za razvoj sadržaja i aktivnosti,pregovaraju o društvenim normama, te izgrađuju pripadnost i identitet.

Ako je u sadašnjim modernim vremenima velika većina svakodnevnih društvenih aktivnosti posredovana medijima ili "općilima", jesu li zoomeri svojevrsni "digitalni domorodci" koji diktiraju stilove, stavove i trendove? Koje su dobre, a koje loše strane takve, posredovane, percepcije, što prevladava?

- Pojam digitalnih domorodaca koristan je kao metafora, ali je sociološki problematičan ako sugerira homogenu generaciju s istim kompetencijama, načinima ostvarivanja utjecaja i rezultatima utjecaja na blisku zajednicu i društvo u cjelini. Istraživanja IDIZ-a jasno pokazuju da unutar generacije Z postoje znatne razlike u digitalnim vještinama, kreativnom korištenju tehnologija i sposobnosti kritičke evaluacije sadržaja. U tom smislu, zoomeri ne "diktiraju" trendove jednako, nego sudjeluju u kulturnim procesima, koji su i dalje snažno oblikovani njihovim vrijednostima i stavovima, zajednicama kojima pripadaju te platformama preko kojih pokušavaju ostvariti utjecaj na stilove, stavove i trendove.

Pozitivne strane medijski posredovane percepcije uključuju veću vidljivost marginaliziranih glasova, lakše umrežavanje i nove oblike političke i kulturne participacije. S druge strane, dolazi do rasta utjecaja "eho komora", a IDIZ-ova istraživanja, posebice ono o dobrobiti mladih, upozoravaju i na rizike poput povećane anksioznosti, usporedbe i pritiska samoprezentacije, osobito među mladim ženama. Europski nalazi potvrđuju ambivalentan utjecaj digitalnog okruženja na osobnu i društvenu razinu jer ono istodobno i osnažuje, jer pruža platformu za konzumiranje i kreiranje sadržaja, ali i opterećuje, jer tijekom te konzumacije i stvaralaštva nastaju i rizici koji mogu ostaviti znatan negativan trag na dobrobit i mentalno zdravlje osobe. Osim toga, digitalne platforme i sadržaji kreirani i konzumirani na njima mogu dovesti do prekida u socijalnom tkivu zbog utjecaja algoritama koji favoriziraju polarizirajući sadržaj, što produbljuje podjele unutar zajednica. Kreiranje i konzumiranje takvog sadržaja potiče stvaranje "eho komora", gdje se osnažuju predrasude, što slabi zajednički diskurs, odnosno vrijednosti i norme koje drže zajednice na okupu.

Uz spomenute, puno se govori i o generaciji Alfa, mladima rođenima nakon 2012. godine. Mnogi od njih doživjet će 22. stoljeće i u ne tako dalekoj budućnosti bit će brojniji od boomera i zoomera. S obzirom na sve lakši pristup informacijama, optimisti bi rekli da će to biti najobrazovanija generacija koja je ikad živjela... Vaš završni komentar?

- Obilježja generacije Alfa, te njezine vrijednosti, stavovi i obrasci ponašanja zasad su tek predmet istraživanja i još ne postoje jasni trendovi koji bi omogućili da jasno definiramo tu generaciju, prvenstveno stoga što većina njezinih pripadnika još prolazi primarnu socijalizaciju. S druge strane, optimistične prognoze o "najobrazovanijoj generaciji ikad" treba promatrati oprezno, jer istraživanja IDIZ-a o obrazovnim nejednakostima pokazuju da dostupnost informacija sama po sebi ne jamči jednake obrazovne ishode, jer obiteljski resursi, institucionalna podrška i javne politike ostaju ključni faktori, pogotovo kod mladih osoba, koje tek formiraju svoje preferencije i aspiracije. Također, ostaje vidjeti u kojoj će mjeri pripadnici generacije Alfa usvojiti vještinu kritičkog pristupa informacijama i koliko će digitalne medije i platforme iskoristiti za usvajanje znanja i kreativne aktivnosti, a koliko za puko konzumiranje sadržaja serviranog s pomoću algoritama.

Ako nešto možemo naučiti iz dosadašnjih istraživanja mladih u Hrvatskoj i Europi, to je da generacije ne treba promatrati kroz tehnološki determinizam. Budućnost generacije Alfa ovisit će manje o tabletima i umjetnoj inteligenciji, a više o društvenim ulaganjima u obrazovanje, socijalnu sigurnost i inkluzivne institucije, odnosno potporu djeci i mladima kako bi postali sretni i produktivni članovi društva uključeni u smislene aktivnosti koje pridonose njihovoj dobrobiti.

Društvene znanosti stalno nas podsjećaju da ostvarenje potencijala pripadnika svake generacije ovisi o njihovu kulturnom, socijalnom i ekonomskom kapitalu, ali i o ograničenjima koja proizlaze iz društvenog konteksta te političkih i ekonomskih prilika u kojima odrastaju.