Nicolás Maduro je prilikom svojeg posjeta Moskvi u povodu Dana pobjede 2025. godine zasuo Vladimira Putina pohvalama. Venezuelski predsjednik Rusiju je nazvao "ključnom silom čovječanstva". Šefovi dviju država tada su potpisali sporazum o "strateškom partnerstvu i suradnji" - piše Roman Goncharenko, čiji prilog za DW prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbe u opremi.

Nešto više od pola godine poslije, 3. siječnja 2026., Rusija je bila tek pasivni promatrač dok su Sjedinjene Države silom odvele Madura i njegovu suprugu u New York, gdje im se sada sudi zbog trgovine drogom.

OBRANA NEMOĆNA

Tri dana nakon svrgavanja venezuelskog predsjednika Putin i dalje šuti. Prije toga je rusko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo zabrinutost i zatražilo Madurovo oslobađanje, kao i pregovore SAD-a i Venezuele. Nakon telefonskog razgovora početkom prosinca, prema službenim izvješćima, posljednja poruka koju je Maduro dobio od ruskog predsjednika bila je novogodišnja čestitka. Maduro je bio jedan od rijetkih šefova država koji su podržali Rusiju u veljači 2022., kada je Moskva priznala separatističke republike Doneck i Luhansk uoči velikog napada na Ukrajinu. U prosincu 2018. Rusija je poslala dva strateška bombardera Tu-160 na vježbe u Venezuelu, što su stručnjaci protumačili kao znak potpore Maduru. Zrakoplovi su sletjeli u zračnu luku u Caracasu - istu onu s koje su Sjedinjene Države evakuirale venezuelskog vladara. Ruska protuzračna obrana nije ga mogla zaštititi, kako je sada izjavio američki ministar obrane Pete Hegseth. Kako je to bilo moguće?

“Ruska potpora Venezueli bila je više simbolična nego praktična", rekao je Neil Melvin, stručnjak Kraljevskog instituta za združene službe (RUSI), u razgovoru za DW. Prema njegovu mišljenju, Rusija nije u stanju dovesti u pitanje uporabu američkih oružanih snaga u susjednoj regiji. Njemački politolog i autor knjige o ruskoj vanjskoj politici Felix Riefer nije iznenađen.

Nakon što je Trumpov povratak u Bijelu kuću doveo do približavanja Moskve i Washingtona, Rusija je na "američke naznake u vezi s Venezuelom reagirala relativnom suzdržanošću", kaže Riefer. "Rusija je Madura u biti još prije pustila niz vodu." Jedan od razloga je rat Rusije protiv Ukrajine i promjena uloge SAD-a - od zapadnog partnera Kijeva do posrednika, vjeruju oba stručnjaka. Rusija izbjegava oštru kritiku Washingtona jer ga "ne želi odgurnuti", kaže Melvin. Prema njegovu mišljenju, moskovska retorika o događajima u Venezueli bila bi "znatno oštrija" da nema rata protiv Ukrajine, ali ne i više od toga.

Dužnosnici u Kijevu suzdržano komentiraju događaje u Venezueli. Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je: "Ako se diktatori mogu ovako tretirati, onda Sjedinjene Države znaju što sljedeće treba učiniti." Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova podsjetilo je da Madura ne priznaje kao predsjednika. Kijevski stručnjaci su oprezno optimistični. Tržišta očekuju da će u dogledno vrijeme doći do normalizacije odnosa SAD-a i Venezuele, što bi otvorilo Venezuelu za proizvodnju nafte i imalo znatan utjecaj na svjetsko gospodarstvo i cijene nafte, kaže politolog Petro Oleščuk s Nacionalnog sveučilišta u Kijevu. "Sve što snižava cijene nafte ide u korist Ukrajini i moglo bi pozitivno utjecati na pregovore. Jer što je nafta jeftinija, to Rusija ima manje novca, čime ideja da je Rusija spremna na beskonačni rat postaje sve manje uvjerljiva", kaže Oleščuk.

Osim toga, Venezuela je imala značajne kineske investicije u sektoru nafte i plina. Te su investicije sada otpale, što bi, prema riječima Serhija Krajeva, stručnjaka Ukrajinskog centra "Prizma", moglo biti dodatni instrument pritiska. Prema njegovu mišljenju, postavlja se pitanje hoće li Donald Trump to iskoristiti kao pregovarački adut u odnosima s ruskim predsjednikom Putinom i kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. "Postoji potencijal da se situacija aktivnije oblikuje", kaže analitičar.

Oleščuk vjeruje da bi situacija oko Madura mogla imati i neizravne posljedice na ravnotežu moći u ukrajinskom kontekstu, jer je predsjednik Putin bio pod utjecajem sudbine libijskog diktatora Muammara al-Gaddafija. "Mislim da bi Putin to mogao projicirati na sebe i da bi se u ovoj situaciji ozbiljno zabrinuo za vlastitu sigurnost. To bi moglo utjecati i na izglede za pregovore." Ipak, prema Oleščuku, malo je vjerojatno da je itko ozbiljno razmatrao mogućnost primjene sličnih mjera protiv ruskog predsjednika.

Još jedna točka u kojoj su mediji povukli paralele s Ukrajinom jest teza da bi SAD uhićenjem Madura mogao "oslabiti" svoju ulogu demokratskog pregovaračkog partnera. Međutim, stručnjaci s kojima je DW razgovarao skeptični su. Ove se akcije uklapaju u američku doktrinu zapadne hemisfere kao sfere interesa, kaže Oleščuk. Napominje da je nemoguće povlačiti paralele između uhićenja Madura i ruske agresije na Ukrajinu. "U slučaju Venezuele SAD ne anektira teritorij i ne tvrdi da je Venezuela fiktivna država."

SLABLJENJE POZICIJE

Njemački politolog Felix Riefer iznosi sličan argument. Rusija bi mogla pokušati iskoristiti slučaj Venezuele kako bi još jednom opravdala svoju agresiju na Ukrajinu. To je moguće, ali "izravna usporedba ne stoji". Riefer je uvjeren da je ugled Moskve u svijetu oslabljen: "Tko se osloni na Rusiju, ne treba se nadati da će biti zaštićen."

Neil Melvin naglašava da to nipošto nije prvi put. "Rusija je izgubila Armeniju, Siriju, a sada i Venezuelu", kaže sigurnosni stručnjak, te dodaje: "Međunarodna pozicija Rusije primjetno slabi jer eskalira rat protiv Ukrajine i više ne raspolaže resursima za održavanje takvih odnosa."

Čak i u slučaju Kube, najvažnijeg ruskog partnera u Latinskoj Americi i jednog od najbližih saveznika Venezuele, prosvjedi Moskve mogu biti glasniji, ali su ruske opcije "vrlo ograničene", smatra Melvin. Kuba spada među zemlje na koje je predsjednik Trump u posljednje vrijeme pojačao verbalni pritisak.