Početak nove godine dobra je prigoda prisjetiti se jedne male, ali za nas itekako važne obljetnice! Jedan od najvećih društvenih događaja u Hrvatskoj s početkom 2023. godine zasigurno je uvođenje nove monete. Napustili smo gotovo 30 godina staru hrvatsku kunu i prihvatili međunarodnu europsku monetu - euro, navodi prof. dr. sc. Darko Ropac te u nastavku svoga priloga piše:

NOVA POVIJEST

- Nije nam ta moneta nepoznata. U upotrebi je od početka 21. stoljeća, a danas je službena valuta u 20 zemalja EU-a, plus Bugarska, koje je euro uvela od 1. siječnja 2026., dok su neke druge članice Unije (Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska) na čekanju. Na svjetskoj razini euro je druga najčešće korištena valuta, s više od 340 milijuna korisnika. Pridružili smo se velikoj euroobitelji.

Ustupljeno

Već i prije našeg ulaska u eurozonu eurom smo se služili u razmjeni roba i usluga. No, kao i kod svake novine, postoje oprečna mišljenja o dobrobiti. Čitav turistički sektor okrenut je prema toj moneti od njezina uvođenja u EU. Stoga je ovo dobrodošlo za daljnji razvoj i otvaranje našeg turističkog sektora međunarodnim trendovima. Taj nam je sektor velik gospodarski pokretač i najvažniji u našem bruto nacionalnom dohotku. Premda ekonomski analitičari upravo u tome vide veliku ranjivost naše ekonomije.

Što se tiče nas kao turista, koji putujemo svijetom, euro znači znatno olakšanje. Nije više potrebno mijenjati kune u eure, a potom eure u neku drugu valutu u zemlji u koju putujemo. Moguće je uspoređivati cijene roba i usluga te se lakše odlučiti je li nešto isplativo ili nije. No, također, sad jasnije možemo vidjeti koliko smo skupa zemlja.

Na samom početku uvođenja eura došlo je do enormnog podizanja cijena, premda su nas financijski stručnjaci, osobito oni iz HNB-a, uvjeravali da će poskupljenje biti minimalno, nikako više od 2 %. Navodno su to iskustva drugih zemalja koja su uvela euro. Međutim, kod nas uvijek postoji neki paradoks, pa tako i u ovom slučaju. Došlo je do znatnog poskupljenja gotovo svega. Neki artikli, poput kruha našeg svagdanjeg, poskupjeli su i do 50 %, a neke usluge (poput frizerskih) više od 100 %. Opravdava se to inflacijom, porastom ulaznih troškova, poskupljenjem energenata i drugim razlozima. No većina poskupljenja nije opravdana. To je lov u mutnom. Država nastoji represivnim metodama ograničiti nekorektna poskupljenja. Financijske inspekcije, koje su donedavno kontrolirale izdavanje fiskalnih računa, ili stanje u blagajni, sada uspoređuju cijene i kažnjavaju one koji su u njihovu dizanju pretjerali i ne mogu to opravdati. Međutim, time se neće previše postići. Teret inflacije i drugih razloga pada vrijednosti novca ionako će platiti narod. S narodom sve počinje i sve završava.

Nova valuta ima i svoju drugu stranu, onu psihološku. Sve dok se ne odviknemo preračunavati euro u bivšu valutu kunu, činit će nam se da je sve skupo. Stoga je bio dobar potez Vlade da su se cijene u početku neko vrijeme iskazivale u eurima i u kunama. Ljudi su se postupno naučili razmišljati o cijenama u eurima. S duge strane prisutan je psihološki fenomen manjeg iznosa u brojkama. Nešto što je stajalo 100 kuna, sada stoji 13 eura (ako nije podignuta cijena). Brojka 13 znatno je manja od brojke 100. Sve nam se može činiti jeftinijim. Međutim, ako se cijena stavi u kontekst naših plaća, ili još bolje naših mirovina, tek tada možemo shvatiti realnost situacije. Nominalno niža cijena u usporedbi s nominalno nižim primanjima može svakog kupca otrijezniti. Kupovna moć većine naših građana i dalje je mala, a s poskupljenjima i nezadrživom inflacijom postaje sve manja. Postajemo sve siromašniji.

DPA/GEISLER-FOTOP/PIXSELL

Vlada je vjerojatno predvidjela ovakav tijek događaja, pa je, za najugroženiju skupinu stanovništva (a to su umirovljenici) početkom 2023. uvela isplatu dijela obiteljske mirovine od čak 27 %. Nije to veliki novac jer se radi o dijelu obiteljske mirovine koja je do sada ionako bila 70 % mirovine pokojnog supružnika. Od prosinca prošle godine uveden je i dodatak na mirovinu od 6 eura po godini radnog staža. Time je donekle ublažen novi financijski udar na umirovljenike, kojih je 1,23 milijuna, što čini čak 32 % populacije.

Treba još konstatirati kako je trend sve nepovoljnijeg omjera zaposlenih (onih koji plaćaju mirovinski doprinos) i umirovljenika (koji ga koriste) posljednju godinu prekinut. Zamislite apsurda, to se nije dogodilo zbog povoljnih ekonomskih trendova, porasta zaposlenosti (premda se i to dogodilo) i drugih ekonomskih mehanizama, već zbog povećane smrtnosti starijeg dijela populacije, svojevremeno povezano s pandemijom koronavirusa. Tako troškovi zdravstva, povezani sa starijom populacijom, s jedne strane enormno opterećuju zdravstveni sustav, a s druge strane zbog povećane smrtnosti umirovljenika smanjuju financijski pritisak na mirovinski fond. Na kraju je vaga ponovno u nekoj novoj ravnoteži.

SRETNO S EUROM

Bilo kako bilo, neka je i u novoj, 2026. sretno našoj novoj valuti euru, i neka potraje znatno duže negoli ijedna druga koja je do sada bila u optjecaju na ovim našim prostorima. Ni jedna se nije predugo zadržala, uglavnom zbog promjene društvenopolitičkih okolnosti i našeg pripadanja nekoj većoj i moćnijoj državi. Sada smo svoji na svome, premda više nemamo svoju valutu kunu. Neki u tome vide gubitak vlastitog državnog identiteta. Ali to bi jednako tako mogle reći sve države ujedinjene u SAD-u ili one u Ruskoj Federaciji, koje ipak vide prednost zajedničke valute na zajedničkom tržištu uz veću otpornost prema utjecaju novih ekonomskih divova, poput Kine ili Indije.