Iz iskustva bivše države znamo da je vlastiti put, izvan tadašnjih velikih vojnih saveza Istoka (Varšavski pakt) i Zapada (NATO), neizvjestan i skup. Početkom 1991. došlo je do pada komunizma u istočnoj Europi, političkih promjena u SSSR-u te povlačenja članica iz saveza - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, umirovljeni brigadir HV-a, te u nastavku svog komentara piše:

PROF. DR. SC. DARKO ROPAC

- Iako je te godine počela agresija Srbije i ostataka JNA na prostoru tek osamostaljene Hrvatske, svijet je, generalno gledajući, postao jednostavniji i sigurniji. Broj članica NATO saveza počeo se povećavati jer su nove zemlje tražile sigurnost u vojnoj moći zapadnih sila. To je postao jedan od strateških ciljeva tek oslobođene Hrvatske, uz uvjerenje državnog vodstva i naroda da ćemo pod okriljem tog moćnog saveza biti posve sigurni, uz minimalna vojna ulaganja u razvoj vlastitih oružanih snaga. Cilj je postignut 2009. godine, s ulaskom Hrvatske u NATO savez. Godinu dana prije, računajući sa skorim ulaskom u taj savez, dokinuta je vojna obaveza. Obrana domovine zasnivat će se na učinkovitoj profesionalnoj vojsci od najviše 15.000 pripadnika i “kišobranu” NATO snaga. Svi su bili zadovoljni takvim razvojem situacije. Uz plaćanje godišnje pristojbe za članstvo u NATO savezu osigurana je sigurnost države, imajući u vidu članak 5. Ugovora, koji navodi da se napad na jednu članicu NATO definira kao napad na sve članice. Mladi nisu više morali ići na obavezno služenje vojnog roka.

ZANEMARIVANJE

Uljuljana u lažnu sigurnost, država je zanemarila razvoj vlastitih oružanih snaga. Ostali smo na starim vojnim obrambenim sustavima, preostalim nakon tek završenog Domovinskog rata i postignute slobode. Bili su to sustavi uglavnom istočne proizvodnje, ali već dobrano zastarjeli. Vlastitu proizvodnju borbenih sredstava posve smo zanemarili. Podsjetimo se brodogradnje, koja je osiguravala borbena plovila svih vrsta za potrebe bivše JNA i drugih država kojima su brodovi prodavani. Zadnji brodovi bili su dvije raketne topovnjače proizvedene u Brodogradilištu Kraljevica. RTOP Petar Krešimir IV. proizveden je 1991., a RTOP Kralj Dmitar Zvonimir 2001. godine. Obje su zapravo poboljšana inačica raketne topovnjače klase Rade Končar JRM, projektirane u zagrebačkom Brodarskom institutu. Potom, dokinuta je proizvodnja podmornica, po čemu smo bili jedna od nekolicine zemalja u svijetu. I napokon, uništili smo Brodarski institut kao intelektualno središte vojne brodogradnje. Umjesto za proizvodnju modernih tenkova u “Đuri Đakoviću” opredijelili smo se za remont zastarjelih specijalnih vozila Bradley “doniranih” sa Zapada.

Donedavno je razvoj zrakoplovstva i protuzračne obrane bio posve zanemaren. Održavali smo na životu stare tipove ruskih MiG-ova, koji su se s remonta vraćali u još lošijem stanju. Što se tiče protuzračne obrane (PZO), ostali smo na sustavima kratkog i vrlo kratkog dometa, uključujući rakete Mistral 3, Stinger, Strela - 2M te protuzrakoplovne topove Bofors. Sad je konačno u tijeku modernizacija raketnim sustavima francuske proizvodnje. Vojni stratezi postali su svjesni činjenice da naš zračni prostor neće nitko bolje čuvati od nas samih. Zbog toga je država izdvojila velika novčana sredstva za modernizaciju zrakoplovstva kupnjom 12 francuskih borbenih zrakoplova Rafale. Neefikasnost PZO sustava pokazala se nakon provokativno ispaljene bespilotne izviđačke letjelice koja je 2022. pala usred Zagreba, nedaleko od Studentskog doma, preletjevši nesmetano zračni prostor triju članica NATO saveza.

Što se tiče pješačkog naoružanja, tu je vrlo uspješna tvrtka HS Produkt, koja proizvodi oko pola milijuna pištolja i 50.000 jurišnih pušaka VHS - 2. Izvoze u pedesetak zemalja, a najviše u SAD. Međutim, kod nas se ne proizvodi streljivo za to oružje, kao ni granate za postojeće borbene sustave. Oslanjamo se na uvoz, a mogućnost se vlastite proizvodnje razmatra. No imamo vlastitu proizvodnju izvrsne opreme za osobnu borbenu zaštitu.

PREMALO ROČNIKA

Napokon, procjenjujući pogoršanje geopolitičkih odnosa i opasnosti za sigurnost zemlje, državni vrh odlučio se na ponovno uvođenje temeljne vojne naobrazbe, koja je olako dokinuta prije 18 godina. Brojne generacije naših ljudi, danas u srednjim godinama života, o ulozi pučanstva u obrani domovine ne znaju ništa. Propušteno je jako puno i teško je i skupo sada to nadoknaditi, osobito u kratkom roku. Čak 300.000 građana nije prošlo nikakvu obuku. Trenutačno je to najaktualnije pitanje u obrani. Država potiče mlade da se odazovu služenju vojnog roka skraćujući ga na nedostatna dva mjeseca, uz primjerenu plaću i radni staž te prednost pri zapošljavanju u državnoj i javnoj službi. Za sada je u planu tijekom godine osposobiti oko 4000 novaka u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi. MORH će za to izdvajati oko 24 milijuna eura godišnje. S obzirom na to da se u Hrvatskoj godišnje rodi nešto više od 16.000 muške djece, to je tek 25 % potencijalnih ročnika.

Očito je da će država morati proširiti mogućnosti temeljne vojne naobrazbe vojnih obveznika jer će inače većina dosegnuti dob od 30 godina, kada se više ne podliježe vojnoj obavezi. To je tek početak uspostave obrane utemeljene na malom broju profesionalnih vojnika te na velikom broju vojno educiranih i obrambeno osposobljenih vojnih obveznika. n