Republika Slovenija formalno je postala neovisna 25. lipnja 1991. U jesen iste godine započeo je proces međunarodnog priznanja slovenske državnosti. Put Slovenije prema neovisnosti okrunjen je njezinim primanjem u Ujedinjene narode u svibnju 1992. Primljena je u NATO u ožujku 2004., u Europsku uniju u svibnju 2004., a u šengenski prostor u prosincu 2007. godine. Kao prva nova država članica EU-a predsjedala je Europskim vijećem 2008., a 2021. godine drugi put preuzela je predsjedanje Vijećem EU-a. U svojoj nedavnoj povijesti, u razdoblju 2024. - 2025., zemlja je drugi put sjedila i u Vijeću sigurnosti UN-a.

Zemljopisno gledajući, Slovenija se nalazi u srcu Europe - između srednje, istočne i južne Europe. Luka Kopar najveća je kontejnerska luka na Jadranskom moru, koja predstavlja najbližu vezu između srednje i istočne Europe i Sredozemnog mora, a brojne svjetske tvrtke poput KIA-e i Hyundaija koriste je za otpremu robe u svoje tvornice u Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj. Tvrtke poput POSCO-a, lanca tvornica čelika, kao i Hyundaija, Glovisa već posluju u slovenskom logističkom i brodarskom ekosustavu. Tako strateški položaj Slovenije investitorima pruža priliku za proširenje poslovanja izvan granica.

SLOVENIJA U UNIJI

Ekonomska unija najvažnije je ekonomsko, razvojno, političko i pravno okruženje za Sloveniju. Njezina vizija nije usmjerena samo na konkurentnost i gospodarski rast već ima za cilj i poboljšanje kvalitete života svojih građana. Vrijednosti koje promiče EU, poput vladavine prava, prava manjina, očuvanje kulturne raznolikosti i jezične jednakosti u njihovu su fokusu, vjerujući da jednaka prava država članica, velikih ili malih, uvijek trebaju poštovati, i težiti dijalogu i kompromisima koji vode k jedinstvu. Slovenija je posebno predana multilaterizmu i vladavini prava u međunarodnim odnosima, osobito sada kada su temeljna načela i jamstva europske sigurnosne strukture dovedena u pitanje ratom u Ukrajini.

Slovenija se nalazi na raskrižju različitih europskih kultura, tradicija i gastronomija. Slovenija je mala zemlja kada je riječ o veličini, ali velika kada je riječ o raznolikosti iskustava. Jedna je od rijetkih destinacija na svijetu gdje ujutro možete skijati u Alpama, poslijepodne plivati ​​u moru, a navečer istraživati ​​podzemni svijet špilja.

Prve nedjelje došašća susrela sam se u Ljubljani s prof. dr. sc. Simonom Kustec, slovenskom političarkom, bivšom ministricom obrazovanja, znanosti i sporta u vladi premijera Janeza Janše. U razdoblju od 2014. do 2018. bila je voditeljica Zastupničke skupine Stranke modernog centra (SMC). Osim što je vodila najveću zastupničku skupinu u povijesti slovenskog parlamenta, koordinirala je i rad između članova koalicije u Državnom zboru. Trenutačno radi kao sveučilišna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Ljubljani.

SIMONA KUSTEC I INA STAŠEVIĆ

PRIVATNA ARHIVA

Posljednjih godina svi smo vidjeli da EU nije adekvatno pripremljen za suočavanje s krizama velikih razmjera. Koji su najveći izazovi koje vidite pred Europom iduće godine i kako ih riješiti ?

- U proteklom desetljeću Europa je vrlo nesigurno reagirala na tri velika događaja koja su se odvijala unutar njezinih granica. Prvi od njih bila je migracija izvan Europe i u Europu, druga slabljenje njezine ekonomske, a posljedično i društvene moći među vlastitim stanovništvom, a treća neuvjerljiv odgovor na rat koji se odvija na njezinu pragu. Zajednička nit koja se provlači kroz sva tri ova događaja je potraga za jedinstvenim odgovorom temeljenim na europskom modelu i europskim civilizacijskim vrijednostima i zdravom razumu. Ako odgovorni političari danas ne pronađu taj odgovor, ostat će zapamćeni kao odgovorni za slom europskog identiteta i njezinih tisućljetnih vrijednosti.

Brojni suprotstavljeni interesi u svijetu rješavaju se nasilnim putem, često nedostaje demokratskog dijaloga. Jeste li zabrinuti, mislite li da je ovo početak još jednog mračnog razdoblja za svijet i za Europu?

- Živimo u vremenu kada se klasične definicije politike kao grubog izražavanja i borbe za dominaciju ponovno potvrđuju u praksi. Demokracija se pretvorila iz svojih idealnih načela u tek novi oblik oligarhije, a na nekim mjestima čak i anarhije, što je Aristotel predvidio u svojim djelima više od 300 godina prije naše ere. Određeni dijelovi svijeta zasigurno više ne doživljavaju svoje najslavnije razdoblje, no oni dijelovi koje je današnji demokratski svijet u posljednje vrijeme proglasio mračnima, sve više opet žive bolje.

Mnogi mladi ljudi u Europskoj uniji sele se studirati u druge zemlje. Događa li se to i u Sloveniji?

- Da, tako je, ali o tome kod nas ne govorimo. Sjećam se da sam tijekom pandemije bolesti COVID-19, dok sam bila ministrica obrazovanja, znanosti i sporta, vrlo često čula optužbe tadašnje oporbe da želim otvoriti vrata mladima koji su izdali zemlju jer su otišli u svijet, pa se sada žele vratiti. Da jednostavno ostanu tamo gdje jesu. Tako vam dio politike gleda na odlazak mladih ljudi koji žele otići u svijet jednostavno zato što kod kuće nemaju dovoljno prostora za disanje, ne nudi im se moderne i zanimljive studijske programe i potrebno novo znanje, preko kojih bi mogli ispuniti svoje želje i nacrte.

NAŠI I NJIHOVI

Svijet je u procesu globalizacije sve više polariziran i fragmentiran. Ljudi diljem svijeta žele promjene. Ovo je vrlo zanimljivo i izazovno vrijeme za sve ljude jer se suočavaju s nepoznatim. Ljudi traže jednostavne odgovore, ali oni više ne postoje. To naravno utječe na naš rad i naše živote. Iako smo se u prošlosti suočavali s velikim izazovima, hoćemo li izdržati test vremena i koliko je EU otporan na ovu najnoviju krizu?

- Danas je svijet podijeljen prema logici jesi li jedan od nas ili nisi. Jesi li za demokraciju, ljudska prava, slobodu govora i sve druge vrste sloboda ili nisi. Te uvjete postavljaju ljudi koji imaju moć izravno utjecati na javnost i koji se, kao pravilo, sami ne pridržavaju tih uvjeta. Dokle god se ova situacija bude nastavila, trenutni izazovi za obične ljude samo će rasti iz dana u dan, kao i njihovo razočaranje, bespomoćnost i bijes.

LJUBLJANA U PROSINCU

PRIVATNA ARHIVA

Danas se sve događa u jednom trenu. Jednostavnim pogledom na naše pametne telefone možemo saznati što se događa u Pekingu ili Washingtonu. Ali kada je riječ o izgradnji mostova i stvaranju povjerenja, i nije baš tako. Koliko se danas poštuje moć dobrih međuljudskih odnosa (suosjećanje, razumijevanje i poštovanje)?

- Ovo ostaje, i nadam se da će se sačuvati i ojačati na intimnoj, međuljudskoj razini, u krugovima ljudi s kojima se mogu dijeliti misli, osjećaji i vrijednosti o onome što se smatra ispravnim, pravednim, dobrim i lošim, bez ometanja ili straha. Trenutno nema visokog povjerenja ni u jedan sustav, bar u zapadnim kulturama i svijetu. Čini se da se “ljepilo” koje nas je držalo na okupu osušilo. Kao da smo devalvirali vlastitu kulturu i rituale te tražimo sebe u tuđim svjetovima, običajima, hrani, pa čak i uvjerenjima i vrijednostima u kojima nismo odrasli i kojima prirodno ne pripadamo.

POLITIKA PODJELA

Dugogodišnji problem ilegalnih prelazaka granice je konstantan. Kakav je vaš stav u vezi s ukupnom europskom migrantskom i izbjegličkog krizom?

- Postoji temeljna, zapravo vitalna razlika između izbjeglica i migranata. Izbjeglice su ljudi koji nisu dobrovoljno napustili svoje zemlje, već su pobjegli od smrti, nasilja i užasa koji se događaju u njihovoj domovini. Osnovni civilizacijski princip našeg svijeta jest da tim skupinama ljudi pružimo utočište i pomognemo im preživjeti dok se situacija u njihovoj domovini ne stabilizira i dok većina ne poželi vratiti se kući što je prije moguće. Migranti, s druge strane, dolaze u druge zemlje iz vlastite slobodne volje, sa željom za boljim, ljepšim životom koji im nova zemlja može ponuditi, sa svim njezinim pravilima, pravima i obvezama, na koja bi se trebali prilagoditi i naučiti ih poštovati. Ako obje strane to ne shvate, samo je pitanje vremena kada će doći do zlouporaba i povezanih kriza. U slučajevima kada države počnu mijenjati svoja desetljećima stara pravila, kojih su se njihovi građani morali strogo pridržavati, vrlo brzo se može dogoditi da će takve zemlje, otvorenih ruku, svoje vlastite građane staviti na drugo mjesto i natjerati ih da se osjećaju podređeno u vlastitom domu. I tako završavaju radost i sreća, kao i ljubav prema vlastitoj domovini.

U krizama političko povjerenje najbrže opada, ali se brže vraća u državama s dugom demokratskom tradicijom. Što najviše utječe na povjerenje u politiku i koji su najvažniji čimbenici povjerenja?

- Da vaša djela govore više od riječi, plaćenog PR-a i podmićenih medija. Da ste jednako pravedni i principijelni prema svim skupinama, da ne polarizirate ljude, već znate kako ih ujediniti. Da provodite politike za koje ljudi vjeruju da rade u njihovu korist, a ne u interesu onih na vlasti. Da kao predstavnik naroda budete puni poštovanja, skromnosti, pristupačnosti, da znate biti strpljivi, ponekad napraviti korak unatrag kako biste potom mogli napraviti dva koraka naprijed. Zvuči kao naivna bajka za laku noć, zar ne?

U jednom vašem tekstu napisali ste kako stranke u Sloveniji kroz godine postaju programski sličnije, sve više koriste opće poruke i prilagođavaju se koalicijskim dogovorima. Programi postaju kraći. Zašto uvijek isti kandidati pobjeđuju na lokalnim izborima?

- Da, to se dogodilo u vrijeme kada su se stranke u Sloveniji jasno ideološki dijelile na pristaše i protivnike bivšeg komunističkog sustava, Jugoslavije i religije, pa nije bilo potrebe da se dijele po drugim pitanjima, poput stavova o gospodarskom razvoju, socijalnoj skrbi, zdravstvu, obrazovanju, kulturi i tako dalje. Svi su zagovarali javne sustave i snažnu državu blagostanja, iako su neki od njih teoretski podržavali ideje privatizacije, koje su njihovi protivnici potom u praksi, kada su bili na vlasti, provodili iza zatvorenih vrata. Ukratko, to je poslije dovelo do hrpe nesretnih života novih stranaka s jednim mandatom koje su nas svaka od njih vodile po jedan mandat posljednjih deset godina. Pa na krilima svog zajamčenog uspjeha te su stranke čak došle do točke da više nisu ni imale potrebe pisati svoje izborne programe. Dakle, možete zamisliti kako takvo upravljanje onda izgleda u praksi.

Trenutačni je kriterij slovenske nacionalne politike jeste li “jedan od nas” ili smrtonosno opasan predstavnik “onih koji nisu jedan od nas”. Na lokalnoj razini, u pravu ste, s iznimkom velikih gradova, situacija je sasvim drukčija. Tamo se ljudi puno bolje poznaju već na osobnoj razini, u dobru i zlu što nose u sebi, i jako dobro znaju tko “pije koje vino iz kojeg čaše”.