Trendovi koji postoje u međunarodnim odnosima već najmanje desetljeće jednostavno su eskalirali. Naime, proteklih 12 mjeseci obilježili su rastuće napetosti, nestabilnosti i sve izraženija fragmentacija međunarodnog poretka, uz vrlo malo stvarnih pozitivnih pomaka - kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:

ARHIVA/JP/GS

- Broj sukoba diljem svijeta je u zamahu, a jedan od najsurovijih primjera je brutalni građanski rat u Sudanu, koji traje već više od dvije i pol godine i u kojem je ubijeno više od 150.000 ljudi, a milijuni raseljeni, što ga čini jednim od najsmrtonosnijih sukoba u suvremenom svijetu. Ipak, Sudan nije u fokusu zapadnih medija, kao ni politike, time ni zapadne javnosti, koja je tijekom 2025. bila usmjerena uglavnom na dva glavna žarišta - rat na prostoru Ukrajine i Gaze.

Dolazak DonaldaTrumpa u Bijelu kuću početkom godine imao je dalekosežne posljedice, koje su zahvatile gotovo sva ključna područja javnih politika, od vanjskopolitičkih koncepata, migracija i sigurnosti do gospodarstva i međunarodne trgovine. Njegova doktrina "Amerika na prvom mjestu" prisilila je i američke saveznike i protivnike da ozbiljno preispitaju pouzdanost i samu narav američkog savezništva. U europskom kontekstu, pritom je neupitno da se kontinent u cjelini, a ne samo države članice Europske unije, suočava s izraženim zamorom javnosti i dubokim političkim podjelama.

PROCES RESETIRANJA

Kad se uzme u obzir širi i dublji kontekst, koliko je protekla godina bila po mnogočemu Trump show...?

- Nova Nacionalna strategija Sjedinjenih Država (National Security Strategy - NSS, US, 2025.) u mnogočemu je nalik na politički Trump showu te je istodobno ozbiljan šok za većinu čelnika Europske unije, koji se i dalje zavaravaju pasivnim čekanjem američkih međuizbora. U europskim političkim krugovima prevladava iluzija da će izbori za Kongres oslabiti Trumpovu moć, umanjiti mu izglede na sljedećim predsjedničkim izborima i, naposljetku, omogućiti povratak "normalnosti" u transatlantskim odnosima. Takvo razmišljanje počiva na uvjerenju da je dovoljno biti strpljiv i da će se, unutar tri godine, američka politika vratiti na poznate obrasce.

Američki međuizbori u studenome nesumnjivo će biti pomno praćeni jer će njihov ishod formalno pokazati ima li aktualna administracija kongresno pokriće za provedbu svojih ključnih ciljeva u domaćoj i vanjskoj politici ili je, bar na papiru, ograničena zakonodavnom vlašću. No bitni je problem u činjenici da se politička stvarnost SAD-a više ne kreće isključivo unutar institucionalnih okvira. Čak i u slučaju gubitka pune kontrole nad Kongresom Trumpova administracija neće biti stvarno obuzdana. Izvršna vlast, oslonjena na unilateralne odluke, politizaciju institucija i snažnu mobilizaciju biračke baze, zadržava dovoljan manevarski prostor za nastavak kursa koji je novom strategijom jasno zacrtan. Stoga je europsko oslanjanje na američke međuizbore kao potencijalni "korektiv" Trumpove politike prije svega strateška zabluda, koja odražava nesposobnost EU-a da se pravodobno prilagodi dubokoj i trajnoj transformaciji američkog političkog sustava i njegove uloge u svijetu.

Dakle, NSS dokumentom SAD napušta dugogodišnju paradigmu globalnog liberalnog hegemonizma, doživljavajući sebe kao kontinentalno carstvo zapadne hemisfere, ali u znatno tvrđem sigurnosnom, pa i militantnom, obliku.

Post-posthladnoratovski međunarodni poredak, kako bih ga nazvala, u stanju je duboke transformacije, s nejasnim konturama i neizvjesnim ishodima. Proces "resetiranja" odvija se novom raspodjelom globalne moći između legitimnih aktera - Rusije, Kine, Indije, čak i nekih drugih. U tom kontekstu, ovaj preustroj uključuje i redefiniranje regionalnih odnosa, s posebnim fokusom na Ukrajini, Bliskom istoku i Indopacifiku, što, naravno, produbljuje izazove velikog svjetskog sukoba. To je, na žalost, geopolitički okvir u kojem će se rješavati i budućnost Ukrajine.

Kako biste ocijenili ulogu europske/EU politike u širem kontekstu suočavanja s izazovima sigurnosti, odnosa sa SAD-om, NATO savezom, stalnim napetostima oko Rusije i rata u Ukrajini i dr. u proteklih 12 mjeseci?

- Sigurnosna arhitektura kontinenta trajno je narušena. Vratili smo se logici "tvrde moći", koju nekritički, zapravo, nerazumno odmjeravamo s Rusijom, najvećom svjetskom državom, ujedno i nuklearnom silom, s nerealnim geopolitičkim očekivanjima o slamanju Rusije i integraciji Ukrajine u EU i NATO. Unatoč opsežnoj vojnoj pomoći, sankcijama i političkim pritiscima, vojna realnost na terenu demantirala je te projekcije. Rusija, zadržava operativnu prednost i ubrzava ofenzivne operacije, što Ukrajinu dovodi u rizik od ozbiljnog vojnog i uopće društvenog sloma. Neke države članice Europske unije, koje još uvijek maštaju i pripremaju se za rat sa Rusijom, jednostavno ne mogu prihvatiti kapitulaciju Ukrajine jer je više nego jasno da će pad ukrajinskog režima pratiti pad europskih čelnika.

Naime, EU se u svojim aktivnostima prema Ukrajini, ali i Rusiji, uglavnom oslanja na osovinu Pariz-Berlin, što je nasljeđe nekih boljih vremena, kada su obje zemlje imale snažan utjecaj u međunarodnim odnosima - Francuska kao nuklearna sila i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, a Njemačka je bila ekonomski motor kontinenta i glavni financijer gotovo svih integracijskih projekata. Sjetimo se da su nakon Brexita Francuska i Njemačka ostale dvije najveće regionalne ekonomije i ključni stupovi europske politike. Međutim, stvari su se u posljednje tri godine bitno promijenile! U tom kontekstu, Berlin je očito pogrešno procijenio stvarne dosege vlastitog utjecaja unutar Europske unije. Kancelar Merz priprema se za konfrontaciju s Rusijom, a sve veći broj država članica Unije takav pristup više ne podržava. Primjerice, Italija je bila odbila podržati ideju zapljene ruskih sredstava, a sada se sličan stav nazire i u Francuskoj, uz implicitnu procjenu da je sukob s Rusijom strateški izgubljen. Najnoviji zaokret predsjednika Macrona prema ideji pregovora s Vladimirom Putinom dodatno potvrđuje duboke pukotine unutar europskog jedinstva i slabljenje dosad dominantne osovine Pariz-Berlin.

Što na geopolitičkom planu očekivati u 2026., kakva bi nam mogla biti godina koja slijedi... Vaš završni komentar?

- Iako mir trenutno ne djeluje izgledno, ostaje iskrena nada da će se diplomatske inicijative usmjerene na okončanje sukoba u Gazi i Ukrajini, kao i u drugim globalnim kriznim žarištima, nastaviti i dodatno ojačati. Zaista je potresno svjedočiti svakodnevnom gubitku ljudskih života, dok politički akteri pokazuju zabrinjavajuću ravnodušnost prema razmjerima ljudske patnje i stradanja. U međuvremenu, Pojas Gaze i Sirija ostaju žarišta krize. Čak i ako se izbjegnu veće eskalacije, krhkost postojećih primirja i uključenost regionalnih sila znače da je rizik od ponovnog sukoba iznimno visok. S druge strane, Ukrajina ostaje zarobljena u ratu koji sve više gubi smisao. Kijev se nastavlja opirati američkim rješenjima, ali pod sve težim uvjetima. Europska podrška, iako je u tijeku, manje je izvjesna nego u bilo kojem trenutku od početka rata.

Za trenutak ću se vratiti Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji SAD-a i porukama Europi, a koje su više nego vjerodostojne. Naime, u Strategiji se navodi da kontinentalna Europa postupno gubi svoj udio u globalnom BDP-u, s približno 25 posto 1990. na svamo 14 posto danas, dijelom kao posljedica nacionalnih i nadnacionalnih regulatornih okvira, koji, prema američkoj procjeni, guše kreativnost i poduzetništvo. Međutim, ovaj gospodarski pad tek je površinski simptom dubljeg problema. Strategija upozorava da EU čeka znatno sumornija perspektiva - ona civilizacijskog propadanja. Kao ključne izazove Strategija problematizira migracijske politike koje temeljito mijenjaju društveno tkivo kontinenta i generiraju nove napetosti, trajni demografski pad te postupni gubitak nacionalnih identiteta i društvenog samopouzdanja. U tom okviru, Europa se u američkom strateškom dokumentu više ne promatra isključivo kao ekonomski partner, nego kao kontinent suočen s dubokom strukturnom i identitetskom krizom, čije će posljedice imati šire geopolitičke implikacije.

ZABRANA ULASKA

Sadašnja američka administracija i Trump kao predsjednik SAD-a Europskoj uniji prijete sakcijama zbog nekih medijskih ograničenja, pa i cenzure... Kako to komentirate?

- Osobit izazov za američku administraciju jesr ograničavanje slobode govora i sužavanje prostora za političku oporbu. Kako navode, većina europskih građana želi mir, no ta se želja ne prevodi u politike, uvelike zbog subverzije demokratskih procesa sa strane tih vlada. Čini se da je strateški interes Sjedinjenih Država reformirati EU, trenutno zarobljen u političkoj krizi koju proizvodi duboka država sada preseljena u Europu. Kao što su prethodne administracije imale Georga Sorosa kao funkcionalnu mrežu kojom su intervenirale u izbore, osobito Istočne Europe, s ciljem mijenjanja režima (regime changes), postaje izgledno da i administracija Donalda Trumpa želi europske politike uskladiti sa svojim interesima. Primjerice, europska agenda digitalne politike - od upravljanja podatcima i pravila tržišnog natjecanja do regulacije umjetne inteligencije - izravno je u suprotnosti s interesima sadašnje američke administracije.

Washington je već signalizirao snažno protivljenje, a upravo tijekom ovog intervjua stigla je vijest da je uvedena zabrana ulaska za pet visokih europskih dužnosnika/ica u SAD zbog navodne cenzure američkih internetskih platformi. Dakle, SAD bi mogao pružiti potporu tzv. desnim europskim strankama s ciljem zamjene trenutnih političara i politika. Čini mi se da bi novi Soros mogao postati Ilon Musk, ili on to već jest. No, svemu usprkos, mir je ono što bismo trebali prigrliti u 2026. godini.