Kao na kraju svake godine, i ovaj put analiziramo globalnu geopolitičku situaciju u proteklih 12 mjeseci, pozitivne i negativne aspekte, uključujući i sigurnosnu problematiku, koja je, između ostalog, bila glavna tema 2025. godine. Naglasak je na SAD-u, Europi, Ukrajini i Rusiji, ali i na Aziji - prije svega Kini i Indiji - te na Bliskom istoku i širem prostoru Afrike, o kojem se često premalo govori u javnom diskursu. O svemu tome, uključujući i situaciju na području Zapadnog Balkana, razgovarali smo s doc. dr. sc. Ivanom Kraljevićem sa Studija politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Protekla 2025. bila je po mnogo čemu burna, napeta i krcata problemima. U nekon inventurnom smislu, što biste izdvojili, što naglasili kao najvažnije...?

DOC. DR. SC. IVAN KRALJEVIĆ

- Svjetsku geopolitičku situaciju u godini na izmaku obilježila je pojačana nesigurnost, rast napetosti i izostanak jasnih stabilizacijskih trendova. Iako postoje pojedini pozitivni pomaci, negativni aspekti jasno su prevladavali, stvarajući dojam svijeta koji ulazi u razdoblje dugotrajne neizvjesnosti. Na globalnoj razini jača multipolarnost, no ona ne donosi ravnotežu, nego povećava konkurenciju i fragmentaciju međunarodnih odnosa.

Europa, koja je desetljećima bila percipirana kao prostor stabilnosti i racionalne politike, prolazi kroz ozbiljnu krizu identiteta i strateškog usmjerenja. Sigurnosna situacija ostaje krhka, ponajprije zbog rata u Ukrajini, ali i zbog unutarnjih podjela unutar Europske unije. Unija se i dalje “traži” kao geopolitički akter, a njezine politike često djeluju reaktivno i nedovoljno koordinirano. Unatoč tomu, očuvana je određena razina političke kohezije prema Rusiji i osnovna ekonomska stabilnost, ali to nije bilo dovoljno da se povrati osjećaj dugoročne sigurnosti.

SAD ostaje ključna globalna sila s presudnom ulogom u sigurnosnim pitanjima vezanim uz Europu, Kinu i Bliski istok. Ipak, SAD se suočava s dubokim unutarnjim društvenim i političkim polarizacijama koje otežavaju dosljedno vođenje vanjske politike. Iako zadržava globalni utjecaj vojnom, ekonomskom i tehnološkom moći, jasno je kako ni on više nije imun na unutarnje slabosti, koje se prelijevaju na međunarodnu scenu.

Azija, posebno Kina i Indija, postaje sve važnije središte globalnih zbivanja. Kina iskorištava trenutne slabosti Zapada kako bi ojačala svoj geopolitički, ekonomski i tehnološki utjecaj, posebno sve aktivnijom ulogom u Africi i na Bliskom istoku, gdje se pozicionira kao alternativni partner zapadnim silama. Indija postupno jača svoju ulogu kao samostalan globalni akter, balansirajući između različitih centara moći, iako još uvijek bez pune globalne projekcije.

Bliski istok ostaje trajno žarište nestabilnosti, a sukobi i političke napetosti imaju izravne globalne posljedice, posebice u područjima sigurnosti, energetike i migracija. Regija šire Crne Afrike, iako često zanemarena u javnom diskursu, postaje sve važniji prostor geopolitičkog nadmetanja. Politička nestabilnost, vojni udari i ekonomska ovisnost čine tu regiju ranjivom, ali i strateški značajnom zbog resursa i demografskog potencijala.

Zaključno, na globalnoj razini prevladava snažan osjećaj nesigurnosti i geopolitičke napetosti. Svijet se kreće prema nestabilnom multipolarnom poretku u kojem je suradnja sve teža, a konkurencija sve izraženija. Vrlo je izgledno kako će i sljedeća godina biti obilježena sličnim izazovima, bez jasnih naznaka smirivanja ili povratka dugoročne stabilnosti.

Koliko je protekla godina, gledano u širem kontekstu, doista bila obilježena tzv. “Trump showom”? Nakon primirja u Gazi, kojim se Trump otvoreno hvali, rat u Ukrajini i dalje dominira globalnom agendom, a njegov mirovni plan, uz određene prilagodbe, ostaje u fokusu. Gdje je granica između političkog spektakla i stvarnog geopolitičkog utjecaja?

- Ne bih išao toliko daleko da proteklu godinu u cjelini ocijenim kao “Trump show”. Trump i dalje snažno utječe na američku, ali i globalnu politiku, ponajprije inicijativama vezanim uz primirja i mirovne planove. Ipak, Trump je otprije izrazito vješt u korištenju medijskim prostorom i političkim narativom. U stvarnom geopolitičkom smislu većina ključnih američkih odluka ostala je u okvirima dugoročnih interesa i kontinuiteta vanjske politike SAD-a. Slično kao u prvom mandatu, Trump pokazuje sklonost mirovnim inicijativama u kriznim regijama, uz održavanje bliskih odnosa s Izraelom i Saudijskom Arabijom. Može se zaključiti kako je “Trump show” prije svega prisutan na razini komunikacije, simbolike i političkog stila, a konkretne promjene američke geopolitike znatno su ograničenije nego što to sugerira javna percepcija.

Kako biste ocijenili ulogu europske/EU politike u suočavanju s izazovima sigurnosti, odnosima sa SAD-om, NATO savezom, stalnim napetostima oko Rusije i rata u Ukrajini u 2025. godini? Koji su aspekti bili pozitivni, a koji negativni, što je prevladavalo? Migracije su i dalje kronični problem...

- Uloga EU politike može se ocijeniti kao stabilizirajuća, ali pretežito defenzivna. Unija je očuvala minimum jedinstva u okolnostima ozbiljnih sigurnosnih izazova, no pokazalo se kako još uvijek nema kapacitet brzo i odlučno djelovati kao punokrvni geopolitički akter. Pozitivan aspekt jest nastavak političke, financijske i sankcijske potpore Kijevu te relativna kohezija među državama članicama. Iako su razlike u stavovima bile očite, osobito između istočnih i srednjoeuropskih članica, EU nije doživio ozbiljniji raspad zajedničke politike. Suradnja sa SAD-om i NATO-om ostala je funkcionalna i nužna. NATO je potvrđen kao temelj europske sigurnosti, a EU je preuzela ulogu ekonomskog, institucionalnog i logističkog stupa.

Negativni aspekti uključuju reaktivno djelovanje EU-a, ograničenu sposobnost anticipiranja kriza i oblikovanja dugoročnih strategija te ovisnost o SAD-u u ključnim sigurnosnim pitanjima. Unutarnje političke blokade i različiti nacionalni interesi usporavali su donošenje odluka i smanjivali vjerodostojnost Unije kao globalnog aktera.

Migracije su i dalje kronični problem. No one su i realnost suvremenog doba. Teret je neravnomjerno raspoređen, a pitanje migracija dodatno potiče političku polarizaciju i jačanje populističkih opcija diljem Europe. To ograničava sposobnost EU-a da djeluje koherentno, kako interno tako i eksterno. Najpreciznije bi bilo reći kako je EU u posljednjih godinu dana bio nužan dio rješenja, ali rijetko njegov pokretač. EU ostaje snažan u normativnom, regulatornom i ekonomskom smislu, ali politički i sigurnosno djeluje ispod svog potencijala. Bez dublje integracije u vanjskoj i sigurnosnoj politici te jasnije strateške vizije ta ograničenja će se nastaviti reproducirati.

Kako biste ocijenili situaciju u regiji Zapadnog Balkana u godini na izmaku? Što se može očekivati u 2026., hoće li napetosti i dalje dominirati?

- Ako se promatra isključivo kroz europske integracije, regija Zapadnog Balkana ostala je u “blatu”. Utjecaj EU-a i dalje je ključan, ali nedostatan za rješavanje otvorenih problema. Povjerenje je potrošeno, članstvo u EU-u čini se sve daljim, a dinamika se vodi unutarnjim političkim interesima i vanjskim pritiscima SAD-a, EU-a, Rusije i Kine. Regija će, vrlo vjerojatno, i dalje biti osjetljiva zona s latentnim sukobima i blokadama. Zapadni Balkan danas nije prioritet europske politike, nego stalni problem koji se drži pod kontrolom. EU ima normativnu moć, ali mu nedostaje politička hrabrost, brzina i vjerodostojna ponuda.

Bez novog, politički uvjerljivog, okvira, koji bi nadilazio puko tehničko ispunjavanje uvjeta, ta će regija ostati zarobljena između unutarnjih kalkulacija i vanjskih pritisaka. U 2026. vrlo je izgledno kako će dominirati upravljanje krizama, a ne stvarno rješavanje problema, uz latentne, kontrolirane napetosti, ali bez otvorenih sukoba. n