Rasprave o javnom isticanju totalitarnih simbola u postkomunističkim društvima često osciliraju između moralne osjetljivosti i pravne nužnosti razlikovanja povijesne odgovornosti od suvremenih standarda slobode izražavanja - kaže prof. dr. sc. Zlatko Kramarić, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Albaniji, te u nastavku svoga priloga piše:

- Upravo na tom razmeđu leži i problem interpretacije presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), posebno u predmetima Vajnai v. Hungary (2008) i Fratanoló v. Hungary (2011). U hrvatskoj javnosti čest je slučaj da se odluke Suda čitaju selektivno, kao implicitna rehabilitacija komunističke simbolike, pri čemu se zanemaruje temeljna logika tih presuda: Sud štiti slobodu izražavanja, a ne povijesnu memoriju totalitarnih režima.

Presude ESLJP-a počivaju na dva načela. Prvo, Sud naglašava da su određeni simboli - u ovom slučaju crvena zvijezda - semantički višeznačni. Oni u europskom kulturnom i političkom prostoru nose i tradiciju radničkog pokreta i antifašističkog otpora, ali i nasljeđe revolucionarnog nasilja i represivnih komunističkih poredaka.¹ Drugo, Sud inzistira na tome da sloboda izražavanja uključuje i pravo na simboličku komunikaciju, čak i onda kada ona ima provocirajući ili neugodan karakter za određeni dio društva.² Zato se država, upozorava Sud, ne može unaprijed postaviti kao interpretativni sudac tuđe namjere: samo isticanje crvene zvijezde ne znači automatski promicanje totalitarnog režima.³

Međutim, ono što je ključno, a što se u domaćim polemikama redovito prešućuje, jest činjenica da Sud ni u jednoj od tih presuda ne dovodi u pitanje povijesne zločine počinjene pod tim simbolom. ESLJP se ne bavi rehabilitacijom, nego testom proporcionalnosti - je li ograničavanje slobode izražavanja nužno u demokratskom društvu. Normativni status simbola time ostaje nepromijenjen: dopuštenost korištenja ne znači moralni ili povijesni alibi.

U tom kontekstu postaje relevantna i jednostavna, ali snažna analogija: križ kao simbol kršćanstva ostaje legitiman znak vjere, ali zločini počinjeni pod tim simbolom kroz povijest time nisu ni oprošteni ni opravdani.⁴ Simbolička kontinuitetna vrijednost simbola i povijesna odgovornost onih koji su ga zloupotrijebili dva su različita, međusobno neukidajuća pojma. Na isti način može se pristupiti i crvenoj zvijezdi: činjenica da se ona smije isticati u javnom prostoru (jer je to zaštićeno pravom na slobodu izražavanja) ni na koji način ne dovodi u pitanje zločinačku narav brojnih režima koji su se njome služili.⁵ I upravo taj dio nije po volji hrvatskim "antifašistima", koji nikako ne žele priznati i ovaj aspekt simbola "crvene zvijezde" i svih ostalih derivacija koji iz te činjenice proizlaze, kao što je i onaj nimalo "nježni" pozdrav SF/SN - "smrt fašizmu/sloboda narodu". Pripadam onoj vrsti ljudi koja se grozi same pomisli da nečija smrt rađa slobodu!

Važno je naglasiti da suvremeni europski pravni poredak inzistira upravo na toj diferencijaciji: sloboda izražavanja štiti osobu koja koristi simbol, ali ne i povijesne režime koji su se tim simbolom legitimirali. Hrvatska recepcija presuda ESLJP-a često izostavlja tu ključnu distinkciju, pa se zaštita individualnog prava interpretira kao političko-moralno opravdanje povijesne komunističke prakse. Takvo čitanje nije samo metodološki manjkavo nego i u koliziji s onim što Sud stvarno kaže.

Može se stoga reći da sudska praksa ESLJP-a možda čuva simbol, ali zasigurno ne čuva povijest - niti je želi preoblikovati. Zločini počinjeni pod crvenom zvijezdom potvrđeni su u historiografiji, pravnoj znanosti i kolektivnoj svijesti istočnoeuropskih naroda; odluke ESLJP-a ne zadiru u tu sferu. One samo sprečavaju da se simbolički izraz pojedinca podvrgne državnoj cenzuri ako ne postoji jasna i neposredna opasnost od promicanja totalitarizma.

Drugim riječima: simbol može biti dopušten, ali zločini počinjeni pod njim nikako nisu amnestirani. Upravo tako treba čitati europski standard koji istodobno štiti slobodu izražavanja i održava jasan stav o povijesnoj odgovornosti totalitarnih režima. Takvo čitanje omogućuje i Hrvatskoj da izbjegne zamke ideoloških simplifikacija, a da pritom ostane vjerna i demokratskoj tradiciji i povijesnoj istini. 

1. ESLJP, Vajnai v. Hungary, Presuda od 8. srpnja 2008., § 52–54.

2. Ibid., § 47; usp. Handyside v. UK, Presuda od 7. prosinca 1976., klasična formulacija o "idejama koje šokiraju, uznemiruju i vrijeđaju".

3. Fratanoló v. Hungary, Presuda od 3. studenoga 2011., § 21–24.

4. Opća historiografska literatura o križu i institucionalnom nasilju: MacCulloch, D., Christianity: The First ThreeThousandYears, 2010.

5. Usp. Snyder, T., Bloodlands, 2010; Courtois, S. (ur.), Crna knjiga komunizma, 1997.