Kraj je godine i vrijeme za kratku rekapitulaciju društvenih zbivanja. Na globalnom planu bila je ovo godina velikog preslagivanja društvene moći i utjecaja. Tradicionalna napetost između Istoka i Zapada produbila se uz uključivanje novih globalnih središta moći, Kine i Indije - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svog priloga piše:

PROF. DR. SC. DARKO ROPAC

- Izborom novog predsjednika SAD-a promijenila se politika odnosa prema tradicionalnom izvoru svjetske nestabilnosti - Ruskoj Federaciji. Donald Trump, kao najbolji trgovac među svjetskim liderima, uspio je preusmjeriti oštricu sukoba Rusije s Amerikom na EU. Pritom se nije odrekao izvoza oružja, ali sada uz ogromna ulaganja zemalja EU-a za kupnju upravo američkog oružja za potrebe obrane Ukrajine. Tako je stvarni teret obrane Ukrajine pao na pleća građana EU-a, uz nedovoljan utjecaj EU-a na mirovni proces u toj zemlji.

VOJSKA I ORUŽJE

Trump je učinio pritisak na članice NATO saveza da povećaju svoja izdvajanja za obranu. Konačni cilj je - 5 % BDP-a! Izdvajanja zemalja koje su geostrateški u nepovoljnijem položaju s obzirom na mogućnost širenja agresije s istoka već su povećana na nevjerojatnih 3 %. Prema izjavama ministra obrane RH, mi smo dosegnuli iznos od 2 %, a u planu je izdvajanje od 3 % do 2030. godine. Gotovo trećina ukupnih izdvajanja za obranu u RH namijenjena je za nabavu i modernizaciju naoružanja i opreme. Tu su prije svega višenamjenski borbeni zrakoplovi Rafale te borbena oklopna vozila Bradley, helikopteri Black Hawk, HIMARS sustavi, tenkovi Leopard 2A8 i dronovi Bayraktar. A ozbiljnija modernizacija mornarice tek je u planu. U kojoj mjeri smo u prednosti u odnosu prema potencijalnim izvorima nestabilnosti za našu zemlju, teško je procijeniti jer se i susjedi naoružavaju sličnim borbenim sustavima. Zapadu je svejedno kome prodaje oružje, bitna je zarada. Nema tu prijateljstva, postoji samo interes!

U kojoj mjeri našoj zemlji prijeti opasnost, procjenjuju vojni analitičari. Većinom se slažu u procjeni da nisu samo veliki zainteresirani za širenje prostora svoga neposrednog utjecaja, nego da i male zemlje imaju pretenzije na tuđi teritorij. A to je svakako dovoljno da se počne razmišljati o sigurnosti zemlje. Uvodi se vojna obaveza, koju smo tako olako dokinuli početkom 2008. godine. Svu strukturu smo zanemarili, vojarnama prenamijenili namjenu ili ih pustili da propadnu. A sada sve ispočetka. Za to su potrebna ogromna sredstva, tako da nije čudno što se politika odlučila za brzinski, dvomjesečni vojni rok. Mi koji smo služili vojni rok u nekim drugim vremenima znamo da dva mjeseca objektivno nisu dovoljna da mladi čovjek stekne potrebna vojna znanja iz opće i specijalističke vojne naobrazbe. Ipak, važno je krenuti, pa će se sustav dorađivati prema potrebama i stečenim iskustvima. U vezi s tim postoji problem velikog broja mladih koji izražavaju priziv savjesti. Država nastoji potaknuti aktivno služenje vojnog roka boljim mjesečnim primanjima, računanjem vojnog roka u radni staž i prednošću pri zapošljavanju u državnom i javnom sektoru.

PLUSEVI I MINUSI

A što je sa sigurnošću građana u Hrvatskoj? Dalo bi se naslutiti da se stanje pogoršalo. Donedavno smo se hvalili činjenicom da se u našim gradovima čovjek može slobodno i bez straha kretati ulicama i danju i noću. U posljednje vrijeme to više nije tako. Odnekud su se pojavili mladi ljudi prikrivenih lica koji napadaju neistomišljenike. Sasvim je jasno da se radi o organiziranim skupinama koje imaju za cilj destabilizirati unutarnju sigurnost. Začuđujuće je što policija i pravosudni sustav prema tim izgrednicima reagiraju blago. Privede se manji broj, uglavnom maloljetnih, osoba i ubrzo ih se pusti. A kako postupaju drugi u EU-u - sjetimo se naših izgrednika u Grčkoj i postupanja tamošnje policije i pravosudnog sustava. Nakon grčkog iskustva ne vjerujem da će ikome više pasti na pamet da tamo prosvjeduje i izaziva nerede, makar to bilo u vezi s nekom nogometnom utakmicom, a ne izraz društvenog nezadovoljstva i neslaganja s državnom politikom. Uvjeren sam da bi ozbiljnije postupanje represivnog aparata u samom začetku uspješno riješilo ovaj problem koji sve više eskalira na našim ulicama.

Naši političari hvale se postignutim rezultatima u porastu BDP-a. Nalazimo se pri vrhu zemalja EU-a s godišnjim rastom od gotovo 3 % (u drugom tromjesečju čak 3,4 %) s dobrim izgledima za iduće godine. Broj nezaposlenih nikada nije bio manji, samo 75.000 radno sposobnih. Javni dug je ispod prosjeka za EU i stalno se smanjuje, sa 80 % BDP-a 2015. na 58,4 % ove godine. A građani u bankama imaju 42 milijarde eura, što je više od državnog proračuna za iduću godinu. No je li sve tako sjajno i prosperitetno? Stanovništvo najviše muči inflacija, koja je dvostruko viša nego inače u EU-u (4,2 %: 2,1 %). A prosječna primanja su nam upola niža (1474 eura) negoli, primjerice, u Njemačkoj (2750) ili Austriji (3165). Cijene usluga i istih proizvoda kod nas su više nego u razvijenim zemljama EU-a. Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti još je jedan negativni pokazatelj ekonomskog "blagostanja" stanovništva. Prosjek za zemlje EU-a nešto je niži (ispod 20 %) od onog u RH (22 %). Zabrinjavajuća je razlika između pojedinih dijelova Hrvatske. Najsiromašnija regija EU-a je Panonska Hrvatska (u riziku je 30 %), a Zagreb je znatno ispod prosjeka EU-a (10 %). Navedeni pokazatelji lošiji su jedino u Bugarskoj i Rumunjskoj.

I na kraju, s pravom možemo postaviti pitanje jesmo li sigurni kao društvo zbog globalnog preslagivanja interesa, jesmo li sigurni u svojoj domovini od ispada pojedinih skupina i opasnosti od prevladavanja ekstremno desnih i ekstremno lijevih političkih opcija, te jesmo li egzistencijalno sigurni u ekonomskom smislu. Bojim se negativnog odgovora na sve spomenute aspekte.