Složio bih se kako je globalizacija u posljednjih nekoliko desetljeća postala dominantan proces, koji je obuhvatio cijeli svijet i kojem "nitko ne može pobjeći". Pritom još uvijek među ekonomskim teoretičarima ne postoji konsenzus o općenitom teorijskom pristupu tom pojmu - kaže izv. prof. dr. sc. Marko Tomljanović s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Katedre za međunarodnu ekonomiju Chair Jean Monnet in European Integration, te dodaje:

Ustupljeno

. Ipak, autori su suglasni kako je globalizacija povezana s liberalizacijom, uz nužnost ostvarivanja otvorenosti, suradnje te prelijevanja znanja i informacija kao najvažnijih suvremenih ekonomskih resursa. Nadalje, podatci WTO-a kazuju kako se u posljednjih 50-ak godina broj regionalnih trgovinskih sporazuma uvelike povećao (što traje i dalje), i ide u prilog općenitoj sklonosti povezivanja i suradnje na svjetskoj razini. Također, "tradicionalne" prepreke ostvarivanju slobodnog tržišta, prvenstveno carine, smanjene su na povijesno najniže razine, čime je omogućena znatna liberalizacija tržišta. Ipak, iako je proklamirani cilj svjetskog tržišta i vodećih organizacija (prvenstveno WTO-a) vezan uz liberalizaciju, u suvremenim gospodarskim uvjetima postoji pojava sve većeg broja necarinskih mjera trgovinske zaštite, a koje služe zaštiti nacionalnih tržišta od (negativnih) učinaka otvaranja tržišta. To nas dovodi do određenog paradoksa, u kojem su zemlje pozitivno raspoložene prema otvaranju tržišta do trenutka do kojeg ostvaruju pozitivne učinke. Kada globalizacija postane opasnost/izazov, nacionalna gospodarstva prestaju biti sklona globalizaciji te se zatvaraju s pomoću raspoloživih mjera i instrumenata. Također, globalno tržište se suočava s trgovinskim ratovima između zemalja i blokova, koji snažno determiniraju globalne trgovinske tokove. Postavlja se pitanja je li globalizacija pomalo skrenula sa svoje dugogodišnje putanje. Nalazi li se globalno tržište na raskrižju između globalizacije i deglobalizacije? Godine koje slijede trebale bi nam pokazati pravi/"novi" put.

Koliko je zapravo globalizacija kontroverzan proces, koji se mora gledati i tumačiti u njegovoj ukupnosti, cjelovitosti, sa svim uključenim aspektima? Koji su pokazatelji ključni...?

- Kao najzastupljeniji i najrelevantniji pokazatelj sudjelovanja neke države u globalizacijskom procesima moguće je istaknuti KOF indeks globalizacije, koji izdaje Švicarski ekonomski institut. KOF indeks pritom razmatra gospodarsku, društvenu i političku globalizaciju s odgovarajućim podtemama. Prema tom pokazatelju, najviše globalizirane zemlje svijeta su Nizozemska, Švicarska i Belgija. Upravo struktura tog pokazatelja upućuje na kompleksnost globalizacije, koju nije moguće analizirati i komentirati isključivo s jednog aspekta, nego se trebaju uzimati u obzir sve komponente i njihova međudjelovanja. Naime, sveopća globalizacija dovodi do globalizacije politike, kulture i jezika, globalizacije tržišta rada, globalizacije ekonomskih tijekova, kao i do globalizacije navika potrošača i pristupa proizvođača itd., rezultirajući promjenom slike nacionalnih gospodarstava te stvarajući nove izazove za pojedince i države.

Stoji li teza da je zlatno doba globalizacije i prosperiteta trajalo od 1980. do 2007.? Može li se kriznu 2008. godinu uzeti kao prijelomnicu otkad se globalizaciju gleda u novom kontekstu, kontekstu povećane nestabilnosti? Koji su još aspekti što upućuju na krizno doba globalizacije, onakve kakvu smo poznavali prethodnih desetljeća, pa i stoljeća?

- Upravo je razdoblje nakon 2007. godine dovelo do znatne promjene "slike svijeta", koji je sada obilježen kontinuiranim gospodarskim krizama, prelijevanjem njihovih učinaka te razmatranjem implementacije novih gospodarskih paradigmi. Pritom je znatan utjecaj imala i COVID-19 kriza, od čijih se učinaka globalno gospodarstvo još uvijek oporavlja. Također, razdoblje nakon 2007. godine obilježeno je energetskim krizama i povećanjem pritisaka na zapadni svijet zbog rastućih migracija iz manje razvijenih zemalja i politički nestabilnih zemalja, što uvelike utječe na gospodarsku i kulturološku sliku svijeta. Nadalje, svjedoci smo kako su situacije u "problematičnim područjima", kao i višegodišnja otvorena politička pitanja, došle do svog plafona, te eskaliraju sve češćim ratnim sukobima na svim krajevima svijeta. U gospodarskom smislu, unatoč deklariranoj liberalizaciji, postoji trijadizacija (koncentracija tokova između istočne Azije, EU-a i SAD-a), koja također mijenja svoju sliku. Možemo zaključiti kako razdoblje nakon 2007. godine karakteriziraju promjene ekonomskih paradigmi i povećana nesigurnost u globalnom gospodarstvu. Također, u ovom razdoblju svijet je upoznao "mračnu stranu" globalizacije s ključnim pitanjem - je li vrijeme za zaokret?

Ukupno uzevši, je li danas narušeno povjerenje u globalizaciju? U svibnju 2022. Larry Fink, osnivač i dugogodišnji izvršni direktor tvrtke BlackRock, izjavio je da je "ruska invazija na Ukrajinu okončala globalizaciju koju smo imali priliku iskusiti u posljednja tri desetljeća". Ekonomistica Maruška Vizek pak upozorava da je Trumpov povratak označio kraj globalizacije kakvu poznajemo, te da se pravila globalizacije više ne pišu samo na Zapadu, pri čemu je Kina glavni igrač... Vaš komentar?

- Povezano s prethodnim, eskalacija rusko-ukrajinskog sukoba upozorila je na razjedinjenost i političku heterogenost svijeta, posebno kada se sagleda ponašanje globalnih aktera. Države i integracije sve više postaju svjesne krhkosti vlastite pozicije i sigurnosti u globalnim kanalima. Također, složio bih se da je djelovanje predsjednika Trumpa uvelike pridonijelo novom sagledavanju globalizacije i preustroju svjetskog gospodarskog poretka. Naime, već od svojeg prvog mandata 2016. godine Trump je "okrenuo leđa" globalizaciji te postavio temelje novog protekcionizma, s čijom afirmacijom nastavlja i danas. S druge strane, Kina, najveći svjetski izvoznik roba, nastavila je dodatno ojačavati i afirmirati vlastitu poziciju na globalnoj razini. Možemo zaključiti kako je današnji svijet "igralište" Trumpa, Xi-ja, Putina i povezanih aktera, što zorno pokazuje kako se pravila više ne pišu samo na Zapadu.

Kakav je bio i kakav je danas utjecaj globalizacije na Republiku Hrvatsku, koje su dobre, a koje loše strane globalizacijskih procesa kojima smo izloženi prihvaćajući globalizacijska "pravila igre", da se tako izrazim...?

- Republika Hrvatska je kao mala i otvorena ekonomija uvelike izložena globalizacijskim kretanjima, i od njih ne može pobjeći. Naime, kao gospodarstvo koje je ovisno o međunarodnoj razmjeni, Republika Hrvatska se mora kontinuirano prilagođavati globalnim kretanjima te provoditi aktivnosti usmjerene na ostvarivanje dugoročne globalne konkurentnosti. Koliko smo do sada napredovali? Ako se pogleda posljednjih 20-ak godina, Republika Hrvatska ostvarila je punopravno članstvo u EU-u te zaokružila europski integracijski put prihvaćenjem zajedničke valute eura i uključivanjem u Schengenski prostor. Upravo kroz te etape, kontinuiranom integracijom te kontroliranim i kontinuiranim otvaranjem gospodarstva, uključili smo se na europsko i globalno tržište te znatno ojačali gospodarsku poziciju i pregovaračku moć. Također, činjenice iz svakodnevnog života pokazuju kako je u Republici Hrvatskoj osjetna globalizacija tržišta rada, globalizacija financija i globalizacija kulture. Općenito, uključivanjem u globalizacijske procese Republici Hrvatskoj pruža se mogućnost ostvarivanja efikasnije proizvodnje, smanjenja troškova i ekonomije obujma, povećanja tržišta, efikasnijeg korištenja resursima te privlačenja inozemnih izravnih investicija.

S druge strane, kontinuirani izazov ostaje povećanje konkurencije, koje može činiti priliku, ali i opasnost ako domaća poduzeća nisu u stanju kvalitetno konkurirati poduzećima iz ostalih zemalja članica EU-a i svijeta. Zaključno, Republika Hrvatska treba se nastaviti koristiti svim prilikama globalnog tržišta, ali i osigurati instrumente zaštite i otpornosti na globalne (ekonomske, društvene i političke) šokove.