Gotovo četiri stoljeća svjetsko gospodarstvo bilo je na putu sve veće integracije, koju čak ni dva svjetska rata nisu mogla potpuno zaustaviti. Taj dugi marš globalizacije pokretala je brzorastuća razina međunarodne trgovine i ulaganja, uz golema kretanja ljudi preko nacionalnih granica i dramatične promjene u prometnoj i komunikacijskoj tehnologiji - piše u prvom od nekoliko nastavaka za the conversation.com Steve Schifferes, počasni istraživački suradnik na City St George's Sveučilišta u Londonu, te, između ostalog, dodaje:

- Međutim, sada se taj veliki projekt povlači. Globalizacija još nije mrtva, ali umire. Je li ovo razlog za slavlje ili zabrinutost? I hoće li se slika ponovno promijeniti kada Donald Trump i njegove tarife za masovne poremećaje napuste Bijelu kuću? Vjerujem da postoje dobri povijesni razlozi za zabrinutost zbog naše deglobalizirane budućnosti - čak i nakon što Trump napusti Washintgon.

POVIJEST SE PONAVLJA

Schifferes dalje piše da iako je globalizacija oduvijek stvarala mnogo gubitnika, ali i pobjednika - od trgovine robljem u 18. stoljeću do raseljenih tvorničkih radnika na američkom Srednjem zapadu u 20. stoljeću - povijest pokazuje da deglobalizirani svijet može biti još opasnije i nestabilnije mjesto. U dva desetljeća od 1919. godine, svijet je utonuo u ekonomski i politički kaos. Globalni rast je zaustavljen. Stoljeće kasnije, naš deglobalizirajući svijet ponovno je ranjiv. Ali kako bismo utvrdili znači li to da smo predodređeni za slično kaotičnu i nestabilnu budućnost, prvo moramo istražiti nastanak, rast i razloge neizbježnog kraja ovog izvanrednog globalnog projekta.

Na kraju svog drugog nastavka, a elaborirajući i Trumpa, i carine, i merkantilizam, i financijske dubioze, te posebno tržište nekretnina u SAD-u (ponovo!), Schifferes u pesimističnom tonu zaključuje da možda ulazimo u novo doba trajnog financijskog kaosa, tijekom kojeg će sjeme posijano smrću globalizacije - i Trumpovim odgovorom na nju - konačno uništiti svjetski ekonomski i politički poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Izazovi koji su pred nama su golemi, a slabost međunarodnih institucija, ograničene vizije većine vlada i otuđenje mnogih njihovih građana nisu optimistični znakovi.

I mnogi drugi, redom ugledni, ekonomski stručnjaci jednako kao i Schifferes sumnjičavo gledaju na mogućnost opstanka globalizacije onakvom kakvom smo je dosad poznavali. Tako, primjerice, Bertrand Badré, član Upravnog odbora IRIS-a, bivši financijski direktor Svjetske banke, kaže da je globalizacija mrtva, ali da se planetarizacija još nije rodila. Referirajući se na sadašnje izazove, Badré za portal iris-france.org, piše: "Uz ruski rat u Ukrajini, rastu napetosti u istočnoj Aziji i na Bliskom istoku, kao i ranjivosti u kibernetičkom prostoru i svemiru. Ali, što je još važnije, ta eskalacija odražava slom globalizacije kakvu smo poznavali - što znači poretka temeljenog na pravilima usidrenog u multilateralizmu, otvorenoj trgovini i međunarodnoj suradnji. Lako je zaboraviti koliko je drukčije bilo raspoloženje prije samo deset godina. Godine 2015., na vrhuncu tadašnjeg vala globalizacije, svjetski čelnici postigli su tri značajna sporazuma: Akcijski program iz Adis Abebe o financiranju razvoja, Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda i Pariški klimatski sporazum. Kineski predsjednik Xi Jinping i američki predsjednik Barack Obama rukovali su se u Washingtonu, signalizirajući - bar mnogim promatračima - da je pred vratima novo doba održive, uključive i otporne globalizacije. No rezultirajući optimizam pokazao se kratkotrajnim. U roku od nekoliko godina trgovinski ratovi, nacionalističke i nativističke politike te geopolitička rivalstva potkopali su prethodni konsenzus. Danas carine, subvencije, industrijske politike, izbjegličke krize i nova utrka u naoružanju svjedoče o svijetu u kojem je suradnja izgubila svoj sjaj. Kao što tvrdi francuski povjesničar Arnaud Orain, teza o kraju povijesti ustupila je mjesto svijetu koji se ponovno shvaća kao konačan - kao pita koju treba podijeliti, a ne proširiti. Prema tom načinu razmišljanja, ono što je moje, moje je, a ono što je tvoje, predmet je pregovora."

PEXELS/LARA JAMESON

I Badré završava svoju analizu u nimalo optimistčnom tonu: "Za razliku od prethodnih povijesnih prekretnica, ova (misli na aktualnu situaciju u svijetu, nap. DJ) ne nudi druge šanse. Resursi su ograničeni, ugljični proračun se brzo smanjuje, a planetarne granice su napete. Izbor je oštar: globalizacija se može reorganizirati u militarizirani niz političkih blokova, gdje se resursi troše trgovinskim ratovima, kulturnim ratovima i pravim ratovima, ili možemo prihvatiti planetarizaciju i početi provoditi strategije za zajednički opstanak s dostojanstvom."

Naravno, ima i onih koji ipak gledaju optimistično na globalizaciju. Tako Guy Miller, glavni tržišni strateg i ekonomist u Zuerich Insurance Group, naglašava da je globalizacija tu da ostane, ali ne onakva kakvu smo poznavali. Prema Milleru, bombastično najavljivana propast globalizacije je mit. "Usporavanje i promjena - da, ali ipak evolucijsko i ohrabrujuće. Nove tehnologije, digitalna trgovina, promjenjiva demografija i širenje bogatstva i dalje podržavaju globalizaciju, omogućujući kućanstvima i tvrtkama da imaju koristi od šireg izbora proizvoda, nižih cijena i nižih troškova proizvodnje. Umjesto viših carina, moramo tražiti načine za smanjenje troškova poslovanja preko granica, a istovremeno ostati usredotočeni na rješavanje ekscesa i prevelike ovisnosti", zaključuje Guy Miller.

Za ekonomista Pierre-Oliviera Gourinchasa globalno gospodarstvo ulazi u novo doba te će, usred trgovinskih napetosti i visoke političke neizvjesnosti, put naprijed biti određen načinom suočavanja s izazovima i iskorištavanja prilika. Alex Hillyard, stručnjak za globalne ljudske resurse, kaže da globalizacija, makoliko bila u problemima, još uvijek nudi brojne prednosti, poput pristupa većem skupu talenata, omogućujući tvrtkama zapošljavanje raznolikih i kvalificiranih zaposlenika iz cijelog svijeta. Također omogućuje tvrtkama proširenje dosega na tržištu povećavajući potencijal prihoda prodajom međunarodnim kupcima. Outsourcingom u regije s nižim operativnim troškovima tvrtke mogu smanjiti troškove uz održavanje konkurentnih cijena. Osim toga, globalizacija potiče kulturnu razmjenu, pokreće inovacije i suradnju te povećava konkurenciju, potičući učinkovitost i kvalitetnije proizvode.

TEKTONSKE PROMJENE

“Globalizacija nije mrtva. Međutim, ona se znatno mijenja", kaže za forbes.lu Steve Watson, dugogodišnji menadžer portfelja dionica u Capital Groupu sa sjedištem u Hong Kongu, te dodaje: "Može li se napraviti korak unatrag? Da, mislim da hoće. Postoje valjani razlozi za osvježenje politike globalizacije - bar one vrste globalizacije na koju smo naviknuli od ranih 1970-ih, kada je trgovinska ekspanzija započela meteorski uspon. Zapravo, tektonske ploče svjetske trgovine pomiču se već neko vrijeme. Današnje promjene čine se seizmičkima, ali trgovina kao postotak svjetskog BDP-a pomaknula se otprilike bočno od globalne financijske krize između 2007. i 2009. godine." Watson još dodaje: "Globalizacija ne prestaje. Ona se prilagođava promjenjivim okolnostima. Možda se čini kao zastrašujući zadatak, ali postoje trgovinski pregovori koje treba održati. Postoje poslovi koje treba sklopiti. I postoje lanci opskrbe koje treba poduprijeti. Put pred nama može biti neravan, a financijska tržišta mogu se i dalje grčiti sa svakim naslovom u medijima koji najavljuje krizu. Možda će trebati nekoliko godina da se stigne do odredišta. Ali ključno pitanje je: Možemo li stići na bolje mjesto? Sve dok cilj ostane Globalizacija 2.0, a ne izolacionizam, mislim da možemo."

Bilo kako god, svim antiglobalistima i alterglobalistima usprkos, katastrofične prognoze ipak ne treba uzimati zdravo za gotovo. Oprez i zdrav razum su nužni u svakoj priči, pa i u ovoj globalizacijskoj, koja osim aspekta ekonomije/gospodarstva/trgovine, kojima smo u ovoj temi dali prioritet, također uključuje šire i dublje društvene, političke, kulturne, tehnološke i sigurnosne odnose u svijetu kakav je ovaj naš svagdašnji, s puno teorije, a još više prakse, ne uvijek ugodne i pozitivne, ali trajno poučne i upozoravajuće.