Kina je uvela digitalni juan 2020., ali on je 2022. nalik tek na potpuno novu cestu s malo prometa. Zašto bi ultrabogati svijeta usmjeravali svoj novac na cestu popločenu juanima koju nadzire Narodna banka Kine kada se mogu koristiti postojećom, iako neravnom, superautocestom izgrađenom u dolarima. Dobar razlog pojavio se ubrzo nakon prvih eksplozija nad Kijevom, Harkivom, Mariupoljem i američke zapljene stotina milijardi dolara ruske središnje banke. Kako mu je dolarska autocesta bila blokirana, ruski je novac počeo upotrebljavati nedovoljno korištenu, blistavu kinesku alternativu. I nije samo ruski novac izabrao taj put - piše grčki ekonomist Janis Varufakis u svojoj novoj knjizi “Tehnofeudalizam - Što je ubilo kapitalizam” (Iris Illyrica, 2025., prijevod Marko Majerović).

Vezano uz to, apologet američkog Big Techa i predsjednik SAD-a Donald Trump i u novom mandatu politikom pritiska i represijom pokušava vratiti odbjegli novac na američku autocestu. Od zanimljivijih tehnika izdvajamo prijetnje aneksijom Grenlanda, bombardiranje Irana, ponižavanje japanske zastave usred Tokija, postrojavanje europskih činovnika i opetovano “šamaranje” Zelenskog. Putina je zastrašio na Aljasci, kada ga je proveo pet metara od nosova lovaca F-35 dok mu je iznad glave nadlijetao strateški bombarder B-2. Kinezima je pak nakon sastanka sa Xijem u korejskom lučkom gradu Busanu neizravno zaprijetio “nalogom” za obnavljanje američkih nuklearnih testova nakon 33 godine moratorija. Suprotno Trumpovu sistematičnom ludilu, RAND Corporation - utjecajni think tank, poznat po svojim političkim analizama koje su oblikovale odnose SAD-a i Rusije, objavio je analizu pod naslovom Stabilizacija kinesko-američkog rivalstva (Stabilizingthe U.S. - China Rivalry), u kojem skupina autora, suprotno ratobornom mainstreamu, poziva na promjenu smjera prema Kini, sličan onom prema SSSR-u u eri Hladnog rata.

Ukratko, RAND-ova ključna preporuka je da bi Kina i SAD trebali težiti postizanju modusa vivendi prihvaćanjem obostrane političke legitimnosti, ograničavanjem napora u međusobnom potkopavaju, klevetanju i tome slično. RAND posebno ističe američko odbacivanje ideje o “apsolutnoj pobjedi” nad Kinom, kao i prihvaćanje politike jedne Kine uz prestanak provociranja druge najmnogoljudnije države svijeta vojno orijentiranim posjetima Tajvanu, posebno dizajniranim kako bi se Kinu držalo u napetosti.

Kina umjesto SSSR-a

RAND-ova analiza počinje dugom povijesnom digresijom koja kontekstualizira način miroljubive koegzistencije suparničkih globalnih sila u prošlosti. Čak i Lenjinov SSSR prepoznaje kao nekoga tko je imao viziju stabilnih odnosa sa Zapadom unatoč priznatoj težnji permanentnoj revoluciji. Navode primjer detanta između SAD-a i SSSR-a od 1968. do 1979., kada su obje strane shvaćale da je neograničena eskalacija opasna i nedopustiva. Američki i sovjetski čelnici tijekom vrhunca detanta prihvatili su dva ključna aspekta stabilnog natjecanja, težili su statusu quo, uključujući režime kontrole naoružanja, te su uspostavljene osobne veze između dužnosnika, kao i mehanizmi i alati upravljanja krizama, što je pomoglo da se ukupni odnos vrati u ravnotežu. Realni RAND-ovi analitičari čak neizravno brane Brežnjeva zbog njegovih mirovnih napora. Sergej Radčenko, profesor povijesti na Sveučilištu “Johns Hopkins” o tome kaže: “Vrijeme je pokazalo da su oni koji su Brežnjeva vidjeli kao nekoga tko pokušava prevariti ili napakirati SAD-u potpuno krivo shvatili što je pokušavao učiniti. Vjeran svojoj iskrenoj predanosti svjetskom miru, Brežnjev je proglasio da mu je cilj ništa manje od spašavanja same civilizacije ili, preciznije, europske civilizacije.”

U dugom dijelu svoje analize RAND-ovi autori pomno prolaze kroz razne interne proglase i “tajne govore” Komunističke partije Kine (KPK), reinterpretirajući mnoge navodno “oštre” izjave Xija i njegovih sunarodnjaka s nijansiranijim prijevodima ključnih riječi, koje su prethodno bile pogrešno protumačene kao prjeteće ili ratoborne konotacije.

U skladu s kineskim jezikom, odnosno njegovom specifičnom unutarnjom logikom i strukturom, analitičari RAND-a ističu da su neki izrazi nepotrebno prevođeni sirovijim engleskim alternativama nego što bi kineski jezični izvori mogli implicirati. Navode četiri primjera takvih prijevoda i iskrivljenih tumačenja. Prvi je upotreba pojma “alat diktature”, zatim tumačenje razlike između “oštre” i “nasilne” borbe protiv Zapada te suptilne razlike u prevođenju kineskih izraza “ofenzivan” i “čarobno oružje”.

Mnoge je iznenadilo što RAND brani ideju potencijalno miroljubive Kine, čije vodstvo nije usmjereno na svjetsku dominaciju i imperijalizam, nego na legitimni utjecaj nad vlastitim sferama djelovanja. Kineski stratezi, na primjer, svoju zemlju vide kao rastuću globalnu silu koja zaslužuje veći utjecaj i svoje napore ne smatraju imperijalističkim ili povijesno jedinstvenim te se predstavljaju kao mirna i legitimna svjetska sila.

RAND pokušava natjerati američke kreatore politike da napuste pogled na svijet usredotočen na ideju da svaki izazivač po naravi mora značiti istu vrstu hegemonijske iznimnosti koju SAD njeguje već više od stoljeća. Kineski napori da Kina postane proaktivnija na međunarodnoj sceni i razvije vojsku “svjetske klase” nisu nužno uvijek ofenzivni, navodi RAND-ova skupina autora.

Geopolitičko rivalstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Narodne Republike Kine stvara rizike otvorenog vojnog sukoba, ekonomskog rata i političke subverzije, kao i opasnost da napetosti između dviju vodećih svjetskih sila unište potencijal za postizanje globalnog konsenzusa o pitanjima poput klime i umjetne inteligencije. Ublažavanje tog rivalstva stoga se pojavljuje kao ključni cilj, kako za Sjedinjene Američke Države i Kinu tako i za cijeli svijet.

Dalje, autori izvješća smatraju da bi, čak i u kontekstu intenzivne konkurencije, trebalo biti moguće pronaći ograničene mehanizme stabilizacije u nekoliko bitnih problematičnih područja. Nude specifične preporuke i za opću stabilizaciju rivalstva, posebno za tri ključna problematična područja - Tajvan, Južno kinesko more te konkurenciju u znanosti i tehnologiji.

Što se tiče tajvanskog pitanja, RAND naglašava opće poznatu stvar, prema kojoj Peking tvrdi kako ima pravo na suverenitet nad otokom, a Washington je istodobno i dalje najveći zagovornik njegove samostalnosti. Vezano uz to, predsjednik SAD-a Donald Trump nakon povratka s azijske turneje u intervjuu emitiranom na CBS-u ustvrdio je da njegov kineski kolega Xi Jinping razumije “posljedice” eventualne kineske invazije na Tajvan, odbivši odgovoriti hoće li Sjedinjene Države braniti otok u slučaju napada. “Znat ćete ako se to dogodi, a on razumije odgovor na to pitanje”, odgovorio je Trump o intervenciji Amerike u slučaju potencijalnog vojnog napada Pekinga na Tajvan.

Za Južno kinesko more RAND-ovi stručnjaci misle da treba kombinirati odvraćanje vojne eskalacije s intenziviranom multilateralnom i bilateralnom diplomacijom kako bi se stvorio srednjoročni put do mirnog rješenja kao zadani međunarodni proces i očekivanje. To će biti teško izvedivo jer je u sklopu modernizacije Kina prošlog tjedna porinula nosač zrakoplova Fujian. Potpuno samostalno izgrađeni nosač s elektromagnetskim katapultima jasna je poruka da Kina iz regionalne sile prelazi na indopacifičku scenu kao izazivač SAD-u.

Sankcije i kontrole

U znanstveno-tehnološkom rivalstvu SAD-a i Kine, navodi RAND, treba pametno i odgovorno upravljati najgorim aspektima novih tehnologija radi uzajamne sigurnosti, te se odmaknuti od najekstremnijih oblika potkopavanja napretka suprotstavljene strane. Tu se prije svega misli na napredne poluvodiče (mikročipove), koje SAD ne želi ustupiti Kini. Naime, prošlo je više od pola desetljeća otkada je Trump uveo sankcije i kontrolu izvoza mikročipova u Kinu. Dokazano je da su kontrole uspjele u većini slučajeva, ali ne i u svim. Ograničenja prodaje alata za proizvodnju čipova znatno su usporila rast kineskih sposobnosti njihove proizvodnje. Međutim, ograničenja izvoza UI čipova u Kinu nisu spriječila kineske laboratorije da proizvode visoko konkurentne modele. Kontrole su ozbiljno ograničile kineski udio na globalnom tržištu infrastrukture umjetne inteligencije, jer bez konkurentnog hardvera kineske računalne tvrtke u oblaku nisu mogle uspostaviti nadzor infrastrukture umjetne inteligencije izvan matice.

Ne zaboravimo, eskalacija izvoznih kontrola započela je zabranom prodaje opreme bitne za proizvodnju čipova. SAD već desetljećima ima kontrolu izvoza poluvodiča i opreme za njihovu proizvodnju, ali trenutna faza kontrole nad izvozom u Kinu započela je 2018., kada je SAD počeo pritiskati Nizozemsku da ograniči prodaju najnaprednijih ekstremnih ultraljubičastih (EUV) litografskih alata vodećem kineskom proizvođaču čipova, kripto državnoj poluvodičkoj korporaciji SMIC.

AI Frontiers piše: “Kontrole izvoza učinile su Kinu marginalnim proizvođačem UI čipova. Naime, kontrola izvoza čipova i alata za njihovu proizvodnju od 2018. ograničila je i ozbiljno usporila kinesku industriju UI čipova. Prema riječima američkog ministra trgovine Howarda Lutnicka, Huawei će 2025. godine proizvesti samo 200.000 čipova umjetne inteligencije. Nasuprot tome, 2024. godine Kina je navodno legalno uvezla oko milijun čipova primitivnije arhitekture od Nvidije.”

Kineske se vlasti hvale da su nedavnom odlukom o zabrani kupnje Nvidijinih čipova napravile prekretnicu u globalnom tehnološkom rivalstvu, jer će tako ubrzati razvoj vlastite poluvodičke industrije. Rezultat bi mogao biti stvaranje paralelnog tehnološkog ekosustava, u kojem će se kineska i zapadna rješenja razvijati odvojeno, ali u žestokoj konkurenciji.

Dodajmo, dok se Pentagon usredotočuje na pripreme za potencijalni sukob SAD-a i Kine, istraživači RAND-a objašnjavaju i na koji se način kineska vojska postavlja prema zapovijedanju i kontroli u budućnosti. Usredotočeni su na odmak od svog tradicionalnog centraliziranog zapovijedanja i usvajanje modernog decentraliziranog upravljanje vojskom, koje se naširoko uvježbava u Ukrajini. Prema tom novom sustavu, Narodnooslobodilačka vojska Kine (PLA) omogućila bi podređenima fleksibilnije donošenje odluka unutar labavih smjernica koje postavljaju glavni stožeri. RAND-ovi autori pišu da bi ta promjena imala “dramatičan učinak na tijek budućeg sukoba SAD-a i Kine”. Na primjer, zapovijedanje misijom moglo bi dovesti do agresivnijeg, nekoordiniranog ponašanja PLA tijekom krize. Također bi moglo zakomplicirati američko vojno planiranje i dovesti u pitanje postojeće američke operativne koncepte i taktike.

Autori nude nekoliko preporuka američkim vojnim čelnicima za lakše snalaženje i upravljanje tim implikacijama. Na primjer, Pentagon treba osigurati da njegovi operativni koncepti budu što uspješniji u okršaju s fleksibilnijim kineskim zapovjednim lancem. Fleksibilniji, decentraliziraniji kineski sustav bio bi otporniji na američke taktike poput standardnih udara na zapovjedne i kontrolne centre. U sklopu reorganizacije vojske kineski predsjednik Xi Jinping proveo je više čistki visokih časnika, a devet generala i dužnosnika nedavno je izbačeno iz sustava u sklopu antikorupcijske kampanje.

Putevi i stranputice

Kojim putem srednjoročno ide Kina, jasno se vidjelo na četvrtom plenarnom zasjedanju Dvadesetog Centralnog komiteta Komunističke partije Kine, održanom nedavno u Pekingu. Razdoblje petnaestog petogodišnjeg plana (2026. - 2030.) bit će od ključnog značenja, jer će zemlja raditi na jačanju temelja i napretku u svim područjima radi osnovnog postizanja socijalističke modernizacije do 2035. godine, te će biti važna spona između prošlosti i budućnosti, navodi se u partijskom priopćenju. Konkretno se za vojsku navodi da je potrebno modernizirati nacionalni sigurnosni sustav i kapacitete te podići inicijativu “Mirna Kina” na viši stupanj u skladu sa stogodišnjim ciljem Narodnooslobodilačke armije.

I da završimo Varufakisom: “Kina je izvan američkog obrambenog kišobrana, pa ne osjeća nikakvu potrebu pokoravati se Washingtonu kao, recimo, Japan. Ključno, za razliku od Tokija, Peking ima vlastite velike tehnološke kompanije (Big Tech) koje su ojačale njezin položaj, posebno njezine impresivne mogućnosti financija u oblaku. Ne iznenađuje što se Kina, suočena s Trumpovim agresivnim potezom, dobro snašla u okviru Mračnog dogovora i nastavila reciklirati kinesku dobit u američku imovinu.”

A tko će sve još reciklirati dobit u kinesku imovinu, ovisi o mnogim čimbenicima, poput, recimo, Trumpa i njegovih prijatelja iz Big Techa koji zadržavaju digitalnu pažnju, podatke, algoritamski konstruirane preferencije i novac na cesti popločenoj digitalnim dolarom. Kojom će sporednom do glavne ceste voziti novac koji Europska unija namjerava zaplijeniti Rusiji, uskoro ćemo vidjeti.