Neposredno nakon ulaska u Europsku uniju i postupnog otvaranja tržišta rada članica EU-a često smo bili obasipani informacijama o punim svakodnevnim prijevoznim linijama za inozemstvo (obično Njemačku, ali je i Irska bila na "dobru glasu"), implicitno podrazumijevajući da su jednosmjerne - kaže izv. prof. dr. sc. Željko Bogdan s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svoje analize za Magazin piše:

Novac iseljenika

- Razvoj prometnih usluga svakako je olakšavao tijekove ljudskih resursa, pa su i demografi često isticali iseljavanje kao hrvatsku konstantu. Istraživanje prof. Akrapa iz 2023. godine (Anđelko Akrap - 2023./Demografske promjene u Hrvatskoj kao zahtjev općega dobra, u: Opće dobro u crkvenom i društvenom životu u Hrvatskoj, str. 239-265) identificiralo je od 16. st. do danas šest demografskih lomova povezanih s iseljavanjem, od kojih su se čak tri dogodila nakon 1960. godine. No motivi za iseljavanje su razni, uključujući ekonomske, političke i druge čimbenike migracija. Svima nam je poznata izreka "trbuhom za kruhom" i očekivanje boljeg života koje se iz nje nazire. Vezu BDP-a i emigracija percipiramo negativnom, ali je uzročnost upitna: iseljavaju li do tada zaposleni u potrazi za boljim radnim uvjetima i primanjima, BDP će vjerojatno biti manji, ali postoje li u društvu razni "skriveni" čimbenici koji pridonose manjem BDP-u i otežanom otvaranju novih radnih mjesta, iseljavanje će biti veće. Naravno, sve će to dalje pridonositi i usporenom rastu, ako ne i padu, osobne potrošnje, što će imati i dodatne posljedice na BDP.

MAGAZIN ZELJKO BOGDAN EFZG

Opisana veza emigracije i BDP-a ipak je pojednostavljena. Najprije, sve ovisi i o trajanju emigracije. Tradicionalno emigracijsko područje teško će osjetiti snažniji gospodarski razvoj bez nekakve razvojne politike koja bi pridonijela i obratu populacijskih tijekova. Trajnije migracije sa sobom odnose i vještine ljudi, ali i buduće naraštaje. No nisu sve emigracije trajne - neke ljude uhvati nostalgija, neki se ne uspiju prilagoditi novoj okolini, promijene se ekonomski uvjeti u zemlji primateljici, pa postoje i povratni tijekovi, kojima se ne vraćaju samo ljudi, nego su oni u mogućnosti stečena znanja i vještine primijeniti u vlastitoj zemlji. Ali postoje i financijski tijekovi iseljenika prema domaćoj ekonomiji, koji su tema ovog teksta jer se i oni mogu odraziti na domaće gospodarstvo.

Od financijskih tijekova svakako su najpoznatije osobne doznake (R1), prema Priručniku za bilancu plaćanja najuži od tri obuhvata doznaka iz inozemstva, ali i jedine dostupne na Eurostatu. Baza im je nesavršena, ali za Hrvatsku omogućuje praćenje R1 doznaka između 2013. i 2023., koje su se u tih 11 godina povećale gotovo 2,7 puta - sa 2,1 (2013.) na 5,6 milijardi eura (2023.). Relativno značenje se može najbolje istaknuti udjelom u BDP-u - 4,65 % (2013.) i 7,09 % (2023.). Koliko su ti iznosi veliki, pokazuje i usporedba s drugim zemljama - prema podatcima za 2023., prednjače zemlje jugoistočne Europe. Relativno visoke razine omjera doznaka i BDP-a mogu se povezati i sa siromaštvom pojedinih zemalja, a za relativno niske vrijednosti za Bugarsku (2,3 %) i Makedoniju (2,9 %) uzroke treba tražiti i u drugim faktorima, primjerice veličini dijaspore, kulturološkim razlikama, gospodarskim prilikama u zemljama iz kojih doznake dolaze i sl.

No visina doznaka potiče i da se nešto više istraže njihove ekonomske posljedice. Najprije, doznake iz inozemstva nepobitno potiču domaću potražnju, a time i BDP u kratkom roku. Kako pretežito gledamo na transfere kućanstvima u domicilnoj ekonomiji, osobna potrošnja tu se nameće kao prvi izbor, koja je i tako najveća komponenta BDP-a.

Druga važna komponenta domaće potražnje jesu investicije, a utjecaj na njih je važan jer su proistekle iz odricanja od potrošnje, odnosno iz štednje, zbog gledanja u budućnost. Stoga se učinci doznaka mogu sagledavati i u kratkom i u dugom roku. Ako je štednja nedostatna za financiranje domaćih investicija, razlika se može nadomjestiti zaduživanjem u inozemstvu, ali i inozemnim transferima, od kojih valja istaknuti doznake iseljenika i europske fondove. U ekonomskoj teoriji već su konstruirani modeli kojima porast štednje može privremeno ili trajno gospodarski rast činiti većim. Moguće je stoga da stopa gospodarskog rasta zbog porasta doznaka bude viša, makar taj efekt iščezavao tijekom vremena. Doznake mogu poticati i ulaganja u obrazovanje i stimulirati ljudski kapital i tako poticati gospodarski rast. No moguće je da njihov efekt dugoročno bude i negativan. Jedan od razloga za to jest što doznake iz inozemstva više pomažu članovima obitelji da financiraju nužne životne potrebe nego što pridonose financiranju investicija koje bi trebale biti poluga za gospodarski rast.

Važna istraživanja

Negativna veza s rastom može se objasniti i preko tržišta rada, jer siguran priljev doznaka može smanjiti inicijativu za rad. Zgodan primjer za to je lik Galilea iz TV serijala "Naše malo misto", koji nije volio raditi (pa tako ni napraviti normalan zahod), nego je živio od pomoći braće iz inozemstva. A s obzirom na to da se jasno očitovao da "ne radi ni za se pa da neće ni za narod", nije bio svjestan činjenice da dugoročno pridonosi nižoj stopi gospodarskog rasta ako se i drugi primatelji doznaka povedu za njegovim primjerom. Lik jest fiktivan, ali primjer zorno prikazuje da rast gospodarstva može biti manji jer je u dugom roku dan kao zbroj stope tehnološkog napretka i stope rasta broja zaposlenih.

Još jedan negativan aspekt doznaka odnosi se na konkurentnost, a povezan je s priljevom strane valute. On, naime, prouzročuje poskupljenje domaće valute (aprecijaciju), što se nepovoljno odražava i na izvoznu konkurentnost (efekt znan i kao nizozemska bolest). Isti efekt postoji i kod snažne ovisnosti o turizmu, ali i inozemnog zaduživanja.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Dolazimo, dakle, do situacije u kojoj na teorijskoj razini nema jednoznačnog utjecaja doznaka na domaće gospodarstvo. One mogu pozitivno utjecati na domaću ekonomiju i moguće je da to vrijedi i u dugom roku. U uvjetima kada teorija ne može donijeti jednoznačne zaključke, mogu pomoći empirijska istraživanja, ali su i njihovi zaključci mješoviti. Jedan pregled istraživanja iz 2020. godine (Alina Cazachevici, Tomas Havranek, Roman Horvath /2020./Remittances and economic growth: A meta-analysis,World Development, Volume 134,105021) pokazao je da oko 40 % studija prikazuje pozitivnu stranu, drugih 40 % da ne postoji veza između doznaka iz inozemstva i gospodarskog rasta, a negativna je veza u preostalih 20 % istraživanja, ali i da postoje regionalne razlike. Tako su u istraživanju primijetili da se doznakama potiče gospodarski rast u Aziji, ali ne i u Africi.

Razumno je pitanje kakve rezultate očekivati u Hrvatskoj. Jedna od studija za Hrvatsku utvrdila je značenje inozemnih doznaka za hrvatsko gospodarstvo preko domaće potražnje, što je i razumljivo, jer je uglavnom riječ o transferima kojima se poboljšava materijalni položaj domaće rodbine i time potiče osobna potrošnja, najveća sastavnica domaće potražnje. Veza, međutim, nije bila potvrđena za razdoblje prije Velike krize (2000. - 2008.), ne zbog toga što nekima nisu pomagale u održavanju standarda, nego zato što je za financiranje domaće potražnje bilo puno važnije inozemno zaduživanje. Ona se tek počinje javljati u kriznom i postkriznom razdoblju, nagovješćujući da su doznake iseljenika iz inozemstva pomogle u ublažavanju posljedica krize. Bez tih transfera pad gospodarstva (2009. - 2014.), koji je bio drugi po redu nakon Grčke, vjerojatno bi bio i veći.

S obzirom na rekordan priljev, koji je 2022. i 2023., prema podatcima Eurostata, premašivao 5 mlrd. eura, nema sumnje da su doznake pridonijele održavanju gospodarske aktivnosti Hrvatske i u postpandemijskom razdoblju. No ti pozitivni rezultati ipak su kratkoročni, pa se opravdano postavlja pitanje može li naša dijaspora pomoći Hrvatskoj i na dugi rok.

Arsenova pjesma

Činjenica da za doznake iseljenika nije utvrđen pozitivan utjecaj na dugoročni rast u Hrvatskoj, ne znači da iseljenici nisu korisni hrvatskom gospodarstvu. Osim osobnim doznakama iseljenici pomažu našoj ekonomiji kupujući naše proizvode vani, stimulirajući robni izvoz, ali i provodeći odmor kao inozemni turisti na našoj obali i unutrašnjosti, potičući izvoz usluga, pa čak i kao lobisti za domaće kompanije. Premda su doznake najpoznatiji oblik financijskih tijekova između dijaspore i domaće ekonomije (opjevane 1970. g. u Omišu Arsenovom pjesmom "Čuvaj je majko moja" u izvedbi šibenske klape "Šubićevac", ali ju je poznatijom učinila klapa "Šibenik"), važna su i strana direktna ulaganja (znana i po kratici FDI - Foreign direct investments). To su ulaganja stranaca u postojeće kompanije sa stjecanjem više od 10 % vlasništva ili osnivanje novih, a stranci mogu biti i naši iseljenici. To više nisu osobne doznake, ali njima iseljenici mogu pridonijeti poboljšanoj tehnološkoj osnovici i unaprijeđenoj produktivnosti hrvatskog gospodarstva, a time i većem dugoročnom rastu. Iz službenih statistika nije poznato koliki udio FDI-a dolazi od naših iseljenika, ali svakako ih je bilo.

Naravno, pridonosi li FDI kod nas dugoročnom gospodarskom rastu, ovisi o njegovoj strukturi, ali to može biti tema nekog drugog članka. Uglavnom, njegov udio manji od petine u prerađivačkoj industriji i relativno malen udio poduzeća koji je fokusiran na izvoz (prema podatcima konvencija udruge Hrvatski izvoznici) ne jamči dugoročan rast. Stoga je zadatak naših vlasti da osmisle politike kojima bi se stimulirao priljev kapitala u proizvodnju proizvoda više razine složenosti, čemu svakako može pridonijeti i naše iseljeništvo.