O tome koliko su električni romobili doista sigurni, kako ih građani doživljavaju i što je potrebno da se regulira vožnja električnim romobilima razgovaralo se u ovotjednoj Špici s Macanom. U emisiji je gostovala Marina Mandić, bivša glasnogovornica MUP-a, danas stručnjakinja za komunikacije u području sigurnosti, te Josip Mataija, voditelj policijske službe s dugogodišnjim iskustvom upravo u nadzoru cestovnog prometa.

Jedna od najčešćih dvojbi roditelja odnosi se na dob djeteta koje smije stati na električni romobil. Mandić i Mataija tu su potpuno jasni. Prije 14 godina - ne smije.

- Najveći problem koji smo primijetili jest da električne romobile voze i oni koji ih uopće ne bi smjeli voziti, odnosno djeca. Prema zakonu osobe mlađe od 14 godina ne smiju upravljati električnim romobilom, a upravo u toj skupini vidimo ozbiljan problem. I prema našim podacima i prema izvješćima iz bolnica, djeca vrlo često stradaju u prometu, iako uopće ne bi smjela biti vozači takvog vozila. To nam je bio jedan od ključnih alarma da moramo nešto poduzeti, kroz preventivne, ali i represivne aktivnosti, kako bismo educirali ne samo vozače nego i roditelje - istaknuo je Mataija, dodajući kako su posebnu pozornost roditeljima posvetili u kampanjama od kojih jedna nosi poruku "Dva kotača nisu igračka - sigurnost je prva zadaća", jer djeca romobil i dalje doživljavaju kao igračku, a ne kao vozilo koje nosi stvarne opasnosti.

Ove je godine vozeći električni romobil tragično stradalo dvoje odraslih. Ni jedno dijete, srećom, nije poginulo.

- Romobil se često uspoređuje s biciklom, ali to jednostavno nije točno. Romobil je mnogo, mnogo opasniji. Neka istraživanja pokazuju da je čak 13 puta rizičniji od bicikla. Kod bicikla sjedite, imate stabilan položaj, veće kotače i mogućnost lakšeg izbjegavanja prepreka. Kod romobila je situacija potpuno drukčija. Ima vrlo male kotače, postiže veće brzine od bicikla, pogotovo kad se vozi iznad 25 kilometara na sat, i znatno teže reagira na neravnine. Dovoljno je da malo skrenete ili naiđete na manju prepreku i lako možete pasti. Uz to, na romobilu stojite, što dodatno smanjuje stabilnost. Dakle, mnogo je elemenata koji utječu na pad, a naravno, tu je i brzina kao jedan od ključnih faktora rizika - objasnio je Matajia.

TEŠKE POSLJEDICE

Jedan od najvećih problema u pristupu električnim romobilima jest percepcija da se radi o bezazlenoj stvari, a ne o ozbiljnom prijevoznom sredstvu. Josip Mataija naglašava da je ponašanje vozača električnih bicikala potpuno drukčije jer je bicikl izum star gotovo dvjesto godina, na koji su ljudi naviknuli i razvili određene standarde sigurnosti.

- Zato se i dalje ponašamo prema romobilima kao prema igračkama. To mi potvrđuju i vlastita djeca - pitam ih zašto njihovi prijatelji romobile ne shvaćaju ozbiljno, a ona kažu: "Zato što samo kažeš mami da ti ga kupi i ona ga kupi." Dakle, odrasli često nenamjerno stvaraju dojam da je romobil bezazlena stvar, a ne ozbiljno prijevozno sredstvo. Tako ga doživljavaju djeca, ali često i roditelji - zabrinutost je izrazila Mandić.

Mandić navodi različite europske pristupe sigurnosti - Finci nošenje kacige ističu kao društveni standard, Nijemci naglašavaju prevenciju i pravila, naročito kada je riječ o roditeljskoj odgovornosti, a Nizozemci ulažu u infrastrukturu, smatrajući da cesta mora biti sigurna, te zato kacige nisu obvezne.

- Gdje smo mi, Hrvati u svemu tome? Negdje smo na sredini. Dobro stojimo kad je riječ o korištenju sigurnosnog pojasa, otkako je uveden, a sad i otkako kamere bilježe i pojas i mobitel, vidimo veliki napredak. Uspjeli smo i s kacigama za motocikliste. Ako se vratimo desetak godina unatrag, kaciga se doista rijetko nosila. Danas, moram reći, izuzetno smo zadovoljni. Doista je rijetko vidjeti motociklista koji nema kacigu - istaknula je Mandić.

Policija svakodnevno bilježi nevjerojatne situacije: djecu od devet ili deset godina na električnim romobilima, vožnju po državnim i brzim cestama, vožnju bez kaciga, sa slušalicama u oba uha. "To nije pogreška djeteta, već roditelja ili odrasle osobe koja mu je to omogućila", naglašava Mataija.

 

 

Zbog toga se radi na zakonskim izmjenama koje će odgovornost jasno staviti na odrasle, jer dijete ne može samostalno kupiti romobil koji postiže 50 km/h. Zakonom se planira uvesti kazna za odraslu osobu koja je omogućila upravljanje vozilom djetetu do 14 godina. Mataija smatra da je apsurdno da se mora uvoditi kazna za roditelja kako bi se spriječilo stradanje njegova djeteta, jer je roditelj dužan postupati u najboljem interesu djeteta.

- Ja sam mama dviju tinejdžerica i znam što znači pregovarati i popuštati, ali o životno važnim pravilima se ne pregovara. O kacigi se ne pregovara. O pojasu se ne pregovara. O tome da dijete ide na romobil bez ikakve zaštite nema razgovora. Naći ćemo kompromis u svemu, ali ne u stvarima koje ugrožavaju život. To je roditeljska odgovornost. Može imati "fora" kacigu, može je ukrasiti, ali mora je nositi - objašnjava Mandić.

Osim toga pravila su jasna: nema dijeljenja romobila udvoje i ne smije se ići u promet ako nemaš 14 godina.

Iako je motociklistička kultura usvojila kacigu, broj nesreća raste zbog dramatičnog porasta broja motocikala. Broj motocikala udvostručio se u deset godina, sa 60.000 na 120.000. Najveći je problem što ih voze sve generacije, uključujući one koji nikada nisu imali iskustva.

- Nama danas stradaju ljudi koji voze automobil cijeli život, međutim ne voze dva kotača. Ljudi sa 50 i 60 godina, a imali smo situaciju da nam je smrtno stradao i vozač motocikla stariji od 80 godina. Najveći je problem iskustvo. Vi nikad niste vozili motocikl, a kupite onaj najjači i najveći, i normalno da onda i dolazi do problema - objašnjava Mataija.

Statistika je alarmantna: za posljednjih nekoliko godina trećina svih smrtno stradalih u prometu su vozači i putnici na mopedima i motociklima, što u odnosu prema ukupnom broju vozila (dva milijuna automobila naspram 120.000 motocikala) upozorava na izrazito visok rizik.

KAMERE POMAŽU

Policija se u borbi protiv crne statistike fokusira na brzinu, koja je ključan faktor u oko 50 posto svih prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Broj kazni raste zbog postavljanja više funkcionalnih fiksnih kamera i kućišta.

- Kamere apsolutno imaju efekt. Sustav kamera funkcionira vrlo jednostavno – postoje kućišta i postoji sama kamera koja se može premještati. Iako kamera nije u svakom kućištu, sama činjenica da kućište postoji mijenja ponašanje vozača. Gdje god imamo kućište, tu se brzina spušta. Vozači koče. Vozači uspore. Dakle, i prazna kućica pomaže - tvrdi Mataija.

Drugi golemi problem, usporediv s brzinom, jest korištenje mobitela. Današnje kamere za brzinu mogu zabilježiti i korištenje mobitela i nevezanje. MUP to naziva "hat-trick": brzina + pojas + mobitel, sve se sankcionira na temelju jedne fotografije. Što se tiče naplate kazni, činjenica da se kazna može prepoloviti ako se plati u roku od tri dana, ljudima očito nije dovoljno odvraćajuća.

- Ako je nešto prejeftino, ljudi to počnu shvaćati kao normalnu cijenu "sitnog rizika". Zato ćemo, kroz radnu skupinu, podići kazne za određene prekršaje za koje vidimo da postojeći iznosi jednostavno više nemaju efekta - kazao je Mataija.

Kada je riječ o alkoholu, u posljednjih nekoliko godina bilježi se pozitivan trend u smanjenju nesreća s teškim posljedicama. Mataija to pripisuje širem društvenom pomaku, uključujući i veću dostupnost taksi-usluga. "Danas su taksiji dostupniji nego ikad prije. Mladi se organiziraju, dvoje-troje ih podijeli vožnju, nitko ne razmišlja - ajoj, skupo je! To je odličan pomak", ističe Mataija.

Mandić i Mataija upozoravaju da će nastavak trenda nesreća za koje su odgovorni roditelji, gdje su djeca stradala, u budućnosti utjecati i na cijenu polica osiguranja. Mandić naglašava da je MUP rano shvatio važnost komunikacije s javnošću, jer "policija izlazi iz naroda i pripada narodu". Zato policija mora biti otvorena i točna u davanju informacija o sigurnosti. Prometnu kulturu, međutim, potrebno je učiti godinama. Zato policija radi s fakultetima i strukom kako bi prometni odgoj ušao ranije u škole, pa čak i u vrtiće. "Ako dijete od početka uči da se veže u sjedalice i pojas, nikad neće biti problema. Problem nastaje kad jednom dopustimo, drugi put zabranimo - tu pravila prestaju biti pravila", zaključuje Mandić.

Završna poruka vozačima i roditeljima svodi se na jedno, kako poručuje Mataija: "Sigurnost nije slučajnost - sigurnost je odluka. Policija nije svemoguća, a mi ne možemo biti na svakom mjestu, na svakom križanju, u svakom trenutku."