Percepcija migracija i danas uvelike je oblikovana političkom retorikom, medijskim izvještavanjem i općim osjećajem nesigurnosti u društvu, često više nego stvarnim podacima - kaže prof. dr. sc. Goranka Lalić Novak, redovna profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- U odnosu prema stanju prije deset godina, rekla bih da je na globalnoj razini, a posebno na razini Europske unije, percepcija migracija negativnija, ali ne zato što su migracije nužno postale opasnije, nego zato što su postale još snažnije sredstvo populističkih narativa. Zbog velikog i naglog priljeva izbjeglica i migranata te 2015. i 2016. godine, migracije su percipirane kao izvanredna situacija, no danas, posebno u Hrvatskoj, migracije su postale stvarnost, posebno s povećanjem broja stranih radnika posljednjih nekoliko godina. Ovdje bih posebno istaknula i rat u Ukrajini, koji je donio najveći izbjeglički val u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ali i pokazao kako europska društva mogu reagirati solidarno, brzo i organizirano kada za to postoji jasna politička volja. Međutim, na tom su primjeru vidljivi i dvostruki standardi: dok su ukrajinske izbjeglice dočekane s podrškom, drugi izbjeglički valovi, iz Sirije, Afganistana, Iraka ili Afrike, i nadalje se predstavljaju kao prijetnja europskom društvu. Iskustvo zbrinjavanja osoba iz Ukrajine pokazalo je da izbjeglice mogu postati aktivni sudionici društva kada im se omogući brza integracija, pristup zapošljavanju i stabilno okruženje.

U javnom diskursu često se fokus stavlja na sigurnost i očuvanje identiteta, koje teme naravno nisu sasvim beznačajne. No izjave poput one kancelara Merza da se Europljani boje javnih prostora zbog čestih napada migrantskih ekstremista pridonose negativnim stavovima u javnosti te stigmatiziraju milijune ljudi koji žive, rade i pridonose europskim društvima. Znamo da neki politički akteri svjesno koriste strah, nesigurnost, frustraciju, pritom često iznoseći vrlo generalne i paušalne zaključke, a društvenim mrežama se pojedine vijesti ili incidenti, čak i oni koji se pokažu netočnima ili izvučenima iz konteksta, šire brže nego što se mogu demantirati. Time se stvara atmosfera straha, iako su migranti i žrtve, a ne nužno počinitelji kaznenih djela.

U europskom paktu...

- Europa se doista nalazi na svojevrsnoj razmeđi jer se s jedne strane naglašava potreba zaštite granica i sprječavanja neregularnih migracija, a s druge strane jednako važna demografska nužnost privlačenja stranih radnika, bez kojih europska gospodarstva više ne mogu funkcionirati. Novi Pakt o migracijama i azilu, zajedno s novim paketom europskog zakonodavstva, koji je EU usvojio nakon godina pregovora, pokušava pomiriti te dvije potrebe, no izaziva i podrške i kritike. Pakt predviđa strože kontrole na vanjskim granicama i brže postupke na granici, harmonizaciju azilnih procedura i sustavnije vraćanje osoba koje nemaju pravo na zaštitu, jačanje sustava solidarnosti među državama članicama te suradnju s trećim zemljama u pogledu zakonitih migracija i prevencije neregularnih kretanja. Istodobno, postoji zabrinutost oko određenih pitanja: ograničen pristup teritoriju nosi rizik od nezakonitih protjerivanja (pushbackova), dok pretjerana uporaba graničnih procedura s ograničenim zaštitnim mehanizmima dodatno umanjuje prava tražitelja međunarodne zaštite. Povećava se i rizik od detencije, postupci povratka mogu dovesti do kršenja načela zabrane vraćanja (non-refoulement), a nadzor nad poštovanjem ljudskih prava ostaje slab i nedostatan. Također, Pakt ne rješava u potpunosti pitanje zakonitih migracijskih puteva niti dugoročne integracije, što ostavlja prazninu koju države popunjavaju ad hoc mjerama. No, iako nije savršen i sam po sebi neće riješiti sve izazove s kojima se suočavaju izbjeglice i migranti, može doprinijeti većoj solidarnosti i pravednijoj raspodjeli odgovornosti među državama članicama EU-a. Njegov će učinak uvelike ovisiti o provedbi, političkoj volji, dostupnim resursima i dosljednom poštivanju standarda zaštite ljudskih prava.

Stroža vizna politika te povremene suspenzije Schengena od strane pojedinih država članica stvaraju dojam da se EU primarno fokusira na sigurnost. Iako se takve mjere predstavljaju kao nužne, često su rezultat unutarnjopolitičkih pritisaka i želje da domaći politički akteri pokažu odlučnost na domaćoj razini. Privremene suspenzije Schengena nisu dugoročno rješenje, one samo premještaju problem s vanjskih na unutarnje granice. S druge strane, zajednički europski sustav azila u praksi se i dalje suočava s otporima država članica koje imaju različite pristupe, kapacitete i političku realnost.

O hrvatskom planu...

- Plan upravljanja migracijama i azilom do 2030. godine prvi je pokušaj Hrvatske da dugoročno, strateški i sustavno uredi područje migracija, koje je dosad uglavnom bilo vođeno kratkoročnim mjerama ili reakcijama na krizne situacije. Riječ je o dokumentu koji treba uskladiti hrvatsku migracijsku politiku s novim europskim zakonodavnim okvirom, te istodobno odgovoriti na domaće potrebe, od zaštite granica do potrebe za stranom radnom snagom i njihovom integracijom u društvo. Plan definira smjernice koje bi trebale voditi migracijsku politiku u sljedećih pet godina. Obuhvaća nekoliko ključnih područja: kontrolu granica, azil, povratak, integraciju, legalne migracije i suradnju s trećim zemljama. Provedba će pak ovisiti o političkoj volji i kapacitetima institucija. Očekujem da će jačanje kontrole granica u najvećoj mjeri biti provedivo, jer se u sprječavanje neregularnih migracija ulažu veliki kapaciteti.

Provedba graničnih procedura bit će puno zahtjevnija jer traži velike dodatne personalne i organizacijske kapacitete. Na razvoju komplementarnih puteve migracija za ranjive skupine u trećim zemljama treba intenzivnije raditi, kao i na mjerama integracije, posebno za strane radnike. Siguran i human povratak osoba koje nemaju mogućnost reguliranja svog boravka u RH ostaje neuralgična točka jer ovisi o dogovorima s trećim zemljama. Ostaje vidjeti kako će se Hrvatska nositi s ovim izazovima u budućnosti.