Usudio bih se reći da je, nažalost, pitanje migracija postalo jedno od ključnih političkih i sigurnosnih pitanja u mnogim zemljama članicama Europske unije, a što je velikim dijelom uvjetovano upravo migracijskom krizom iz 2015. godine i propustima koji su se tada dogodili - kaže dr. sc. Filip Dragović, predsjednik Instituta za sigurnosne politike iz Zagreba, autor knjige "Sigurnost europskih granica i migracije", te dodaje:

- Posebno se ističu političke retorike stranaka u mnogim zemljama koje promiču antiimigrantsku politiku, a koje posljednjih godina dobivaju sve više glasova građana gdje se postojeći problemi prebacuju na migrantsku populaciju. Nepobitna je činjenica da veliki broj građana u zemljama članicama EU-a nije zadovoljan trenutnim stanjem migracijskih politika ni vlastitih zemalja kao ni i Europske unije. Kao rezultat tog nezadovoljstva danas neke političke stranke koje su donedavno snažno podupirale migracije imaju znatno blažu retoriku. Također, u velikom broju zemalja koje su bile označavane kao vrlo sigurne zemlje došlo je do znatnog povećanja svih oblika kriminaliteta, posebno onih najtežih kaznenih djela, npr. u Švedskoj.

Jesu li za takvo stanje krivi migranti ili ne to je teško tvrditi, ali imam dojam da se od one fraze iz 2015. godine "dobro došli" potpuno odustaje. Europska unija se zatvara, pojačava kontrolu granica, ali golem broj nezakonitih migranata, kao i onih kojima nije odobren boravak u EU-u, još uvijek je na teritoriju Europske unije dok čeka udaljenje u matične države. Nemogućnost vraćanja nezakonitih migranata i zloupotreba sustava potpore ostaje temeljni i osnovni problem. Migranti koji imaju riješen status, bilo da imaju odobrenu zaštitu ili su na tržištu rada, uglavnom nisu sigurnosni problem. Nažalost, statistički pokazatelji Frontexa upozoravaju na to da se samo mali broj nezakonitih migranata uspije vratiti u matične zemlje i ako se ovo pitanje ne uspije riješiti, bojim se da će se sigurnosni izazovi samo povećavati.

Često se ističe kako je Europa podijeljena između potrebe za zaštitom granica, dakle sigurnosti, i demografske nužnosti uključivanja migranata, napose i zbog potrebe za radnicima. Kako taj problem riješiti?

- Na ovo pitanje nema jednostavnog ili laganog odgovora. Europska unija od svog je osnutka zagovarala slobodu kretanja osoba i roba preko državnih granica te unatoč javno deklariranim pravima o dolasku migranata nije imala jasnu migracijsku politiku (dijelom je ona u nadležnosti država) koja bi jasno definirala njihov dolazak i uključivanje migranata u tržište rada. Ne može se tržište rada popunjavati dopuštanjem nezakonitih migracija i zloupotrebom prava na azil ili drugi oblik međunarodne zaštite. Također, ulaganja u poslove sigurnosti granica su dugo bila zapostavljena te se tek u posljednje vrijeme znatno ulaže u opremanje graničnih policija i korištenje drugih tehnologija za nadzor granice. Budući da Europska unija nema kvalitetnih rješenja za današnja migracijska kretanja, zemlje članice pritisnute zbivanjima na unutarnjem planu poduzimaju neke mjere kao suspendiranje nekih članaka Schengena. Moje je mišljenje da te mjere nemaju nikakvog učinka jer one ne djeluju prema uzroku problema ni zaustavljaju nezakonite migracije.

Čini mi se da još uvijek Europska komisija kao predlagač novog zakonodavstva nije spremna ozbiljno razmotriti pravni okvir koji zloupotrebljavaju nezakoniti migranti, ali i krijumčari ljudi. Trenutno zakonodavstvo omogućava mnogo zloupotreba i ako se ne uspostavi model migracija koji će odgovarati svakoj državi članici, bojim se da će se ovakvo stanje nastaviti, da će radikalizacija i domaćeg stanovništva i migranata biti sve prisutnija. Europska unija treba migrante ako želi zadržati razinu gospodarstva, ali njihov dolazak i uključivanje na tržište rada, kao i njihovo aktivno uključivanje u zajednicu, trebaju biti potpuno redefinirani. Pritom mislim na omogućavanje i jačanje legalnih migracija, zaustavljanje krijumčarenja migranata i pomoć migrantima oko njihova uključivanja u društvo.

Da se vratimo na "domaći" teren. Europski povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner upozorava kako je ruta preko BiH trenutačno najvažnija za ilegalne migracije, da je to zajednički izazov za EU i zapadni Balkan. Zašto je BiH podatna lokacija za ilegalne migrante, svojevrsna odskočna daska na putu prema EU-u, pa i kroz Hrvatsku?

- Zasigurno je ruta preko Bosne i Hercegovine vrlo aktivna, ali vidimo da je Republika Hrvatska poduzimanjem raznih aktivnosti uspjela smanjiti broj nezakonitih prelazaka granice gdje se to odnosi uglavnom na zajedničku granicu RH - BiH. BiH nije uskladila vizni režim s EU viznim režimom, tako da mnogi zloupotrebljavaju bezvizni dolazak u BiH, nakon čega nezakonito pokušavaju prijeći granicu prema EU/Schengenu, a s obzirom na oblik granice, to je uglavnom hrvatska granica. Pozitivno je da je Frontex pokrenuo misiju u BiH jer nadležna tijela za nadzor granice BiH nemaju dovoljne kapacitete da se suprotstave dobro organiziranim skupinama krijumčara ljudi koji djeluju na teritoriju BiH, a koje uglavnom vode stranci. Sve navedeno samo po sebi upozorava na razloge zašto krijumčari i nezakoniti migranti biraju ovaj pravac za pokušaj ulaska na teritorij EU-a, tako da je pomoć Frontexa i zemalja članica koje šalju svoje službenike ključna za podizanje razine sigurnosti na državnoj granici BiH.

I da završimo s Hrvatskom. Vlada Republike Hrvatske donijela je Plan upravljanja migracijama i azilom do 2030. godine. Što taj dokument predstavlja, što donosi, što znači, što od njega očekivati u predviđenom petogodišnjem razdoblju?

- Iznimno pozitivno ocjenjujem donošenje ovog Plana, koji prvi put pokušava na sveobuhvatan način pristupiti ovom izazovu. Također, akcijski plan koji prati ovaj Plan jasno određuje mjere i aktivnosti koje treba poduzeti, a ono što je posebno važno jest uključenost više ministarstava (pet ministarstava i jedan Zavod) jer ovo pitanje i treba međuresorsku suradnju ako se želi imati pozitivan rezultat. Naravno, potrebno je vrijeme da se donesu procjene rezultata, ali ovo je svakako veliki korak u pravom smjeru. Plan obuhvaća sva važna područja migracijske politike od poticanja zakonitog dolaska, identifikaciju ranjivih kategorija i osiguranje zaštite onima koji na to imaju pravo, jačanje sustava kontrole granica i suzbijanja nezakonitih migracija, udaljenje onih koji ne ispunjavaju uvjete za boravak u RH do mjera za integraciju stranih državljana.

Mislim da je Republika Hrvatska jedna od rijetkih zemalja Europske unije koja ima jedan ovakav sveobuhvatan Plan koji uključuje i akcijski plan za njegovo provođenje. Na temelju dosadašnjih rezultata na ovom području vjerujem da će i rezultati biti vidljivi u idućem razdoblju. Neovisno o mjerama koje poduzima RH, vjerujem da će doći i do promjena europskih politika na ovom području, što će se vidjeti u budućnosti.