Jedan od iskonskih i autentičnih fenomena ljudske civilizacije migracije su stanovništva. Zahvaljujući njima ljudi su iz svojih prapostojbina naselili cijeli svijet, sve njegove kontinente i geografske širine, osim, dakako, onih krajeva koji zbog prirodnih danosti nisu bili i još uvijek nisu pogodni za trajni život i rad čovjeka (npr. polarna područja i područja s najvišim nadmorskim visinama) - kaže dr. sc. Dražen Živić, demograf i znanstveni savjetnik u trajnom izboru na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar", posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva.

Demografski faktor

Što nas povijest uči kad se radi o migracijama, one nisu fenomen samo ovog našeg vremena...?

- Migracije su od svojih drevnih početaka bile odgovor čovjeka na njegove potrebe, kao i na izazove, odnosno probleme s kojima je na nekom području bio suočen, a odgovor je nalazio u promjeni mjesta (naselja, regije, države, kontinenta) života i rada. Drugim riječima, u migracijama se uvijek može prepoznati utjecaj demografskih, društvenih i ekonomskih (ne)prilika u najširem smislu tih riječi. Stoga se svijet nekada, kao i svijet danas, ne može razumjeti bez poznavanja kratkoročnih, a osobito dugoročnih uzroka i posljedica migracija. S obzirom na uzroke migracije se najčešće dijele na dragovoljne i prisilne, pri čemu će neki reći da ni dragovoljne migracije nisu posve bez prisile, jer čim postoje neki razlozi, ma koliko oni benigni bili, zbog kojih se čovjek odluči da privremeno ili trajno promijeni mjesto svojega života, stanovitu prisilnost ne možemo isključiti. Dakako, migracije izazvane ratovima, političkim krizama i sukobima te progonima na vjerskoj, etničkoj ili rasnoj osnovi svakako smatramo prisilnim u punom smislu te riječi. Premda su u pojedinim povijesnim razdobljima migracije imale veću ili manju važnost, vjerojatno nikada nisu bile takav globalni fenomen kakav su danas. Tomu su pridonijeli, između ostaloga, tehnološki napredak, koji je olakšao i ubrzao prostornu pokretljivost ljudi, veliki napredak u komunikacijskoj infrastrukturi i brzo širenje informacija, jačanje dispariteta u demografskom, društvenom i ekonomskom razvoju između bogatog "sjevera" i siromašnog "juga", širenje područja s političkim krizama, ratnim sukobima i progonima, ubrzane klimatske promjene i pojava sve češćih ekoloških katastrofa prouzročenih kako prirodnim tako i ljudskim djelovanjem...

Osim u SAD-u, gdje Trump "ratuje" protiv migranata, i dobra stara Europa s migracijama odavno ima velikih problema, pri čemu je i demografski aspekt itekako izražen...?

- Globalnom fenomenu suvremenih migracija pomoglo je i njihovo bolje i preciznije statističko praćenje. Svakako je jedan od najvažnijih uzroka i suvremenih migracija demografski. On se odnosi na činjenicu da u dijelu svijeta (npr. u EU-u) jačaju depopulacijski trendovi i demografski minusi, koji ne samošto prijete održivosti ekonomskog sustava nego i ugrožavaju društvene stabilnosti (mirovine, zdravstvena i socijalna zaštita), dok je u drugom dijelu svijeta (npr. Supsaharska Afrika, dijelovi Azije) demografska ekspanzija u punom zamahu, te ona, praćena nižom razinom društveno-ekonomske razvijenosti, kao i općom nesigurnosti zbog brojnih oružanih sukoba, rezultira formiranjem potencijalno vrlo brojnog migracijskog kontingenta mlađeg stanovništva, koje, zato što ne može u svojim zemljama osigurati kvalitetan, siguran i miran život, pokušava na različite načine i različitim kanalima doći do, iz njihove perspektive gledano, "obećane zemlje", kakva je, primjerice, EU.

Tako je Europa, nakon više stoljeća pretežito emigracijskih obilježja, postala kontinent s jakom imigracijom, jer u nju na godišnjoj razini pristižu desetci tisuća migranata, kao i izbjeglica i tražitelja azila, od kojih se dio koristi regularnim i zakonitim kanalima ulaska (migracije radne snage), a sve je znatniji broj onih koji u EU pokušavaju ući na nezakonit način. Stoga je posve razumljivo što EU pokušava pronaći ravnotežu između vlastitih "demografskih potreba" (ostarjela populacija i niska razina fertiliteta, koja ne osigurava populacijsku revitalizaciju vlastitim demografskim potencijalima) i prijeko potrebne zaštite Schengena od narastajućeg plimnog vala ilegalnih migracija, koje je sa stajališta sigurnosti teško kontrolirati, a još teže njima upravljati. Koliko god se u političkom, kao i tehnološkom, smislu ulaže u zaštitu europskih granica, naročito onih koje su izložene velikim migrantskim rutama prema južnim, jugoistočnim i istočnim zemljama EU-a (uključujući i Hrvatsku), prava sigurnost moći će se osigurati tek smanjivanjem migrantskog pritiska, a to se može dugoročno postići samo uklanjanjem, ili bar ublažavanjem, uzroka koji dovode do njih, naročito onih koji se odnose na ekonomske i političke razloge migriranja na migracijski emitivnim područjima...

Vidimo da Europska unija, nakon "otvorenih vrata" Angele Merkel, sada pokušava novim mjerama ograničiti, odnosno na najmanju mjeru svesti, ilegalne migrantske valove... Može li u tome uspjeti, smanjiti pritisak na granice?

- Do toga cilja dug je i neizvjestan put, popločen brojnim izazovima, od kojih su neki financijske, a neki možda i kulturološke i ideološke naravi. Ali zar je moguće očekivati da će se migrantski pritisak na Europu, naročito zemlje EU-a, smanjiti ako se ne zaustave sukobi i političke krize ili se ne ulaže dovoljno u ublažavanje ekonomskog dispariteta u zemljama ubrzanog populacijskog rasta i jake populacijske koncentracije? Dok se god budu vodili ratovi i proganjali ljudi i dok god siromašni budu još siromašniji, a bogati još bogatiji, to će biti okidač novim i još brojnijim migracijama, naročito ilegalnim, jer će kroz legalne kanale, neovisno o stvarnim potrebama, primjerice, unutar EU-a, uvijek biti ograničen broj onih kojima će se dopustiti da uđu na europski prostor i postanu dio europskog tržišta rada. To, dakako, potencijalno otvara nove kanale za ilegalne migracije kroz krijumčarsku mrežu, a ta činjenica nije opasnost samo za migrante nego i za domicilno stanovništvo koje živi na područjima atraktivnim za nezakoniti prelazak granica EU-a. Jačanjem kontrole granice u svrhu osiguranja njezine sigurnosti i, što je moguće veće, nepropusnosti za ilegalne migrante potencijalno se jača i kontrola nad domicilnim stanovništvom, što može rezultirati njegovim "bijegom" iz nesigurnih pograničnih područja dublje u sigurniju unutrašnjost. A to je samo po sebi negativan razvojni scenarij, jer se sigurnost nekog područja ne postiže samo uporabom napredne tehnologije praćenja i kontrole nego i zadovoljavajućom razinom demografske koncentracije. Jer demografski osiromašen prostor više je nego prikladan za nezakonite prelaske bilo koje državne granice.

Dvojak položaj

Da se vratimo na domaći teren... U kakvom je položaju Hrvatska kad se radi o migracijama, s obzirom na to da smo članica EU-a i graničimo s BiH, Srbijom i Crnom Gorom, odakle je i najveća ugroza od ilegalnih ulazaka?

- Sa stajališta suvremenih migracija Hrvatska je u dvojakom položaju. Zbog manjkova na vlastitom tržištu rada, prouzročenih dugoročnim negativnim demografskim trendovima i procesima (prirodna depopulacija, jaka emigracija, ostarjelost populacije, neravnomjerna prostorna napučenost i dr.), migracije sve više i češće dolaze u fokus interesa ne samo stručne nego i najšire javnosti, uključujući i nositelje vlasti i javnih politika, osobito na nacionalnoj razini. U tom kontekstu, povratak iz hrvatskoga iseljeništva i doseljavanje strane radne snage dio su nacionalne strategije demografske revitalizacije te se odnose na migracije koje se odvijaju legalnim putem, sukladno sa zakonskim propisima. No Hrvatska je zahvaćena i drugim migracijskim valovima, koji se odnose na sve rašireniji tip suvremenih migracija, a to su ilegalne migracije. Za sada još uvijek dominantno obilježje tih migracija određeno je tranzitnim karakterom naše zemlje, odnosno nastojanjem ilegalnih migranata da kroz Hrvatsku prođu što brže, bezbolnije i jednostavnije na putu prema zapadnoj Europi, svom željenom odredištu. Atraktivnost Hrvatske u tom kontekstu porasla je s njezinim ulaskom u EU 2013., a osobito ulaskom u Schengen 2023. godine. Do sada najveći migrantsko-izbjeglički val koji je prošao kroz Hrvatsku dogodio se 2015. i 2016., kada je Hrvatska u nepunih godinu dana primila i transferirala prema Zapadu gotovo 700 tisuća osoba, uglavnom iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Iraka i Irana. Od 2017. do danas nastavio se priljev ilegalnih migranata, ali u manjem broju. Tako je od 2017. do 2024. u nezakonitom prelasku hrvatske državne granice, prema službenim podatcima MUP-a, zatečeno nešto više od 200 tisuća osoba, više od polovine toga broja u dubini državnoga teritorija.

Kakvo je vaše mišljenje o Planu upravljanja migracijama i azilom do 2030. i Akcijskom planu 2025. - 2027. godine na razini Hrvatske?

- Sasvim je razumljivo stoga da je hrvatska Vlada, sukladno s obvezama iz Pakta o migracijama i azilu, koji je na razini EU-a donesen još 2024., a stupa na snagu u lipnju 2026. te koji "predstavlja sveobuhvatna pravila o upravljanju migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila i sastoji se od ukupno deset uredbi i jedne direktive", nedavno donijela nacionalnu strategiju, odnosno Plan upravljanja migracijama i azilom. Prema tom planu i činjenici da su istočne i jugoistočne granice Hrvatske ujedno i vanjske granice Schengena, odnosno EU-a, Hrvatska preuzima znatno veću odgovornost u njihovoj zaštiti, kao i u provedbi graničnih kontrola i provjera. S obzirom na to da Plan predviđa i brže procedure oko (ne)dobivanja azila, sigurno je da će to povećati administrativni i logistički opseg cijelog postupka, a to, između ostalog, znači i uspostavu centara za granične postupke. Treći bitan segment Plana je mehanizam solidarnosti, što znači da će Hrvatska morati primiti određeni broj tražitelja azila iz zemalja koje su preopterećene ili uplatiti određeni financijski iznos u Fond solidarnosti.

Među osobito važnim elementima Plana je suradnja s trećim zemljama oko upravljanja migracijama, napose vraćanja onih kojima je odbijeno pokretanje procedure stjecanja azila ili im azil nije odobren. Za Hrvatsku je to iznimno važno pitanje jer ima vrlo dugu kopnenu granicu, naročito prema BiH, koja ima specifična prirodna obilježja i koju je teško kontrolirati i potpuno zatvoriti za nezakonite prelaske. Konačno, pitanje ilegalnih migracija važno je i za lokalnu zajednicu, pri čemu EU predviđa i financijsku potporu onima koji više ulažu u integraciju i upravljanje migracijama. S obzirom na to da se očekuje nastavak priljeva migranata, moguće je da će i pritisak na lokalne zajednice rasti. U tom kontekstu, odgovornost će se Hrvatske, kako na unutarnjopolitičkom tako i na vanjskopolitičkom planu, povećavati, a to će značiti, između ostaloga, još bolju organizaciju, veću tehničku opremljenost i još učinkovitiji administrativni aparat, uz paralelnu senzibilizaciju lokalne i šire javnosti za navedene izazove i moguće probleme.

Tranzitna zemlja

Za kraj ovog razgovora, kakva bi bila vaša poruka, završni komentar na temu koju smo upravo elaborirali?

- Današnja Hrvatska baštini višetisućljetno migracijsko iskustvo - od indoeuropskih migracija prije pet tisuća godina sve do danas i suvremenih migracija, koje su možda kao nikada u svojoj povijesti prvorazredan globalni fenomen, sa složenim uzrocima i još složenijim posljedicama. Dio tih migracija odvijao se regularnim putevima, u skladu sa zakonima i potrebama, manje ili više organizirano, pa su mnoga doseljavanja imala obilježja kolonizacija, a dio, osobito u novije vrijeme, ima dominantne značajke neregularnosti i ilegalnosti. Upravo aktualne neregularne i ilegalne migracije koje imaju globalne uzroke, ali i lokalne posljedice, osobita su migracijska karakteristika Hrvatske, jer pretpostavljaju jedan izuzetno kompleksan društveni, ekonomski, politički i naročito sigurnosni izazov. One mogu vrlo brzo prerasti i u ozbiljan problem u kontekstu ukupnoga razvoja i napretka, napose opće i nacionalne sigurnosti hrvatskoga državnog prostora.

Odgovori na te izazove nisu jednoznačni i ne svode se samo na bolju kontrolu i zaštitu granične crte, nego podrazumijevaju i niz društvenih, napose integracijskih, elemenata koji trebaju pomoći izbjegavanju konfliktnih situacija. S obzirom na to da je za najveći broj ilegalnih migranata Hrvatska još uvijek samo tranzitna zemlja, problemi za sada izgledaju znatno manji nego što realno jesu, ali potencijalno mogu vrlo brzo narasti do mjere koje će ozbiljnije ugroziti mir i sigurnost pojedinca i cijele zajednice, napose na lokalnoj razini.