Za početak malo o činjenicama. Napose onima iz bliže prošlosti. Dakle, pojam hibridnog ratovanja nastao je 2007., a stvorio ga je umirovljeni američki marinski potpukovnik Frank G. Hoffman, koji se danas bavi analitikom nacionalne sigurnosti i o tome je objavio više od stotinu članaka i radova. Prvi put spomenuo ga je u knjizi Conflict in the 21st Century: The Rise of Hybrid Wars ("Sukob 21. stoljeća: Uspon hibridnih ratova").

Hoffman hibridno ratovanje definira kao istodobnu upotrebu više vrsta ratovanja, pri čemu u tome sudjeluju fleksibilni i sofisticirani protivnici koji razumiju da uspješan sukob zahtijeva različite oblike stvorene da odgovaraju ciljevima u danom trenutku. Poslije je taj pojam i nadograđivan upravo oblicima sukoba koji onda čine hibridno ratovanje. To bi bile neregularne taktike, decentralizirano planiranje i izvršenje te nedržavni akteri koji koriste jednostavne i sofisticirane tehnologije na inovativne načine. I onda još malo konkretnije, te metode uključuju političko ratovanje i miješaju konvencionalno ratovanje, neregularno ratovanje i kibernetičko ratovanje s drugim metodama utjecaja, kao što su lažne vijesti, diplomacija, pravo, promjena režima i strana izborna intervencija. Tako je dobivena široka definicija koja praktički obuhvaća sve - zapisao je Zoran Vitas u svom tematu za VL krajem prošle godine.

MODERNI MIKS

O hibridnom ratu, odnosno asimetričnim i specijalnim oblicima suvremenog ratovanja i izazovima sigurnosti u tom proširenom kontekstu puno su toga posljednjih godina izgovorili u raznim TV emisija, radijskim istupima, tiskanim i elektronskim medijima mnogi stručnjaci, komentatori, vojni i sigurnosni analitičari. U Hrvatskoj je između ostalih prije osam godina sigurnosni i obavještajni stručnjak Robert Kopal u jednoj emisiji na N1 naglasio postojanje nekoliko definicija hibridnog rata: "Po jednima to je korištenje propagande, dezinformacija, hakerskih napada i informacijskog ratovanja da bi se ostvario neki politički, ekonomski i drugi ciljevima. Po drugima to je osmišljen, nadziran i centraliziran skup aktivnosti, otvoren ili prikriven, s kombinacijom vojnog i nevojnog djelovanja. Treća definicija je da je to kombinacija specijalnog rata i korištenja interneta."

U istoj emisiji komunikolog Krešimir Macan spomenuo je operaciju Opera iz 1991. godine u kontekstu specijalnog rata, kada se sve činilo da se stvori priča o Hrvatskoj kao nasljedniku NDH. "Vladalo je ludilo i nitko nije znao što je, a što nije istina. Političari govore o hibridnom ratu jer je to pomodno", kazao je tada Macan.

Stručnjak za sigurnost Vlatko Cvrtila pritom je istaknuo i važan medijski aspekt - lažne vijesti, dezinformacije i slično. "Hibridno djelovanje uvijek ima strateške ciljeve stvaranja utjecaja ili preusmjeravanja političkih procesa. U Europskoj uniji došlo je do osvještavanja problema, a NATO i EU ujedinili su snage da prepoznaju one formate koji bi mogli utjecati na političke procese", kazao je Cvrtila te dodao da ne smijemo sve proglasiti hibridnim djelovanjem.

Svi netom izneseni stavovi i komentari posve su aktualni i danas, posebno u širem i dubljem kontekstu sadašnjeg ukrajinskog rata, ali i u širem i dubljem kontekstu globalne informacijske i dezinformacijske prakse, kao i ubrzanom tehnološkom i tehničkom razvoju kibernetike, umjetne inteligencije i dakao sveprisutnih dronova koji preplavljuju ne samo ratno ukrajinsko nebo nego i civilne zone mnogih europskih država.

Za bolje razumijevanje pojmova "hibridni rat/hibridno ratovanje" preporučljivo je pročitati i knjigu dr. sc. Gordana Akrapa "Hibridne prijetnje i izazovi" (2023.) u kojoj autor između ostalog naglašava kako danas nitko nije potpuno imun na operacije iz spektra hibridnih prijetnji. Svatko može postati cilj hibridnoga napadača. Stoga je potrebno ozbiljno pristupiti organiziranom i sveobuhvatnom djelovanju i integriranju sposobnosti društva, država i međunarodnih organizacija (npr. EU, NATO) kako bi se stvorili uvjeti kojima bi se zaštitila moderna zapadna demokracija te dostignuta razina prava i sloboda.

Što se tiče ugroza koje oblici hibridnog ratovanja predstavljaju za Europu/Europsku uniju mogli bi krenuti zapravo od početka 21. stoljeća, kad je digitalno doba otvorilo vrata i za eskalaciju neklasičnih vrsta kontrasigurnosnih djelovanja na mnogim područjima (ekonomija, izbori, mediji, vojni i sigurnosni aspekti...) koliko u mirnodopskom posthladnoratovskom toliko i u ratnom kontekstu kakav je Putin nametnuo agresijom na svog susjeda Ukrajinu, a posljedično i na cijelu Europu. Tu je onda upravo Europa/Europska unija ona zona ugroženosti koja postaje sve izloženija pogubnim utjecajima ne samo ruskog hibridnog djelovanja (hakerski napadi su sve učestaliji) nego i niza drugih hibridnih prijetnji u širem značenju tog pojma (rat informacijama/dezinformacijama, laže vijesti...). Zato države članice EU-a sve intenzivnije surađuju na sprečavanju i suzbijanju hibridnih prijetnji i kampanja koje utječu na Europu i njezine građane i građanke te odgovoru na njih.

Konkretno, nakon donošenja Strateškog kompasa za sigurnost i obranu u ožujku 2022. EU je uspostavio svoj paket instrumenata protiv hibridnih prijetnji. Paket instrumenata obuhvaća preventivne mjere, mjere suradnje, mjere izgradnje stabilnosti, mjere ograničavanja i potporne mjere kako su navedene u Zaključcima Vijeća od 21. lipnja 2022. o okviru za koordinirani odgovor EU-a na hibridne kampanje. Nedavni incidenti s dronovima i druga kršenja zračnog prostora pokazuju da se Europa suočava s hibridnim ratovanjem na koje mora odgovoriti mjerama koje nadilaze tradicionalnu obranu, rekla je nedavno predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen: "Vrijeme je da to nazovemo pravim imenom. Ovo je hibridni rat", obznanila je svima u svom nedavnom govoru pred Europskim parlamentom u Strasbourgu.

Pritom je naravno ključan i NATO aspekt. Inicijative EU-a i NATO-a u području suzbijanja hibridnih prijetnji uključuju dakle zajedničke prijedloge za suradnju u vezi s hibridnim prijetnjama, na tragu strukturiranog dijaloga o otpornosti koji je pokrenut 2022. godine. EU i NATO također provode zajedničke vježbe u području upravljanja krizama koje se nazivaju paralelnim i usklađenim vježbama (PACE). Cilj vježbe iz 2024. bio je ojačati sposobnost EU-a da odgovori na potencijalne hibridne krize unutar i izvan EU-a.

VELIKI TROŠKOVI

U sve opasnijim vremenima u kakvima živimo, izloženi ratnim prijetnjama i opasnim incidentima koji narušavaju mir i stabilnost, hibridno ratovanje postaje jedan od najvećih sigurnosnih izazova posljednjih desetljeća. Napose za Europu/Europsku uniju, premda bi priču mogli proširiti i na svijet u širem smislu, od SAD-a preko Rusije do Kine i natrag do EU-a. Osim toga ubrzani razvoj novih tehnologija, s naglaskom na umjetnu inteligenciju, stvara sve više mogućnosti da različiti oblici hibridnog (asimetričnog, specijalnog) djelovanja u mirnodopskim i ratnim okvirima (Ukrajina, Bliski istok, drugi sukobi diljem svijeta) postanu "ravnopravan" alat nasilnog remećenja mira i stabilnosti pojedine ciljane država. Zato ne treba čuditi što Europska unija ulaže golema financijska sredstva u obranu i zaštitu od raznih (ili skupnih) udara (napada) s predznakom (ili znakom) hibridnih ugroza vlastite sigurnosti, a troškovi o tom pitanju postaju sve veći i za Hrvatsku, koja je apsolutno u trendu sa svim tim pitanjima i izazovima. Mir i stabilnost nemaju cijenu.