Hibridno ratovanje suvremeni je oblik sukoba koji spaja konvencionalne vojne metode - poput klasičnih napada tenkovima ili raketama - s nekonvencionalnim alatima - poput kibernetičkih napada, dezinformacija, ekonomskog pritiska, čak i kulturnih manipulacija - kaže Kristijan Ilovača, direktor tvrtke Sky Fort Systems i osnivač brenda DEFCROS - Međunarodnog sajma sigurnosti i obrane, te dodaje:

Ustupljeno

- Za razliku od tradicionalnog ratovanja, koje je uglavnom ograničeno na bojno polje i jasne granice između ratnika i civila, hibridno ratovanje briše te granice: ono se vodi u digitalnom prostoru, medijima, gospodarstvu i na društvenim mrežama, često bez otvorenog proglašenja rata. Naziv "hibridni" dolazi od hibridne naravi - mješavine različitih elemenata - što omogućuje agresorima da djeluju ispod praga otvorenog sukoba, izbjegavajući međunarodne sankcije ili NATO-ov odgovor. Primjerice, umjesto klasičnom invazijom agresor se može koristiti lažnim vijestima kako bi potaknuo nemire ili hakerske napade da paralizira infrastrukturu, čineći sukob nevidljivim, ali jednako razornim. To ga čini drukčijim jer ne ovisi samo o sili nego i o manipulaciji uma i sustava, što čini obranu složenijom i zahtjevnijom.

O GLOBALNOM SUKOBU...

- Teza Totha i Sweeta da je naša civilizacija već u trećem globalnom sukobu, prema njihovim analizama, ima solidnu osnovu jer ističu da je treći svjetski rat već počeo u veljači 2022. ruskom invazijom na Ukrajinu, ali ne u klasičnom smislu, nego kao hibridni globalni sukob. Oni argumentiraju da se rat vodi na više frontova: od ukrajinskih bojišnica do kibernetičkih napada na Zapad, dezinformacija koje polariziraju društva i savezništva poput Rusije s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom, koja šire ideološki sukob autoritarizma i demokracije. Stoji li to? Djelomično da, jer vidimo eskalaciju: ruski hakeri napadaju europske bolnice, kineske tvrtke šire propagandu na TikToku, a iranski dronovi koriste se u Ukrajini. Međutim, to nije klasični svjetski rat s nuklearnim prijetnjama, nego "hladni" hibridni sukob koji može prerasti u "vrući". Zanimljivo je što Toth i Sweet upozoravaju da Zapad gubi jer se bavi simptomima, a ne korijenima, poput jačanja savezništava i tehnološke superiornosti. Ta teza potiče na razmišljanje: Jesmo li već u ratu a da to ne primjećujemo?

O RUSKOM MODELU...

- Ruski hibridni rat funkcionira kao orkestrirana kampanja koja kombinira propagandu, kibernetičke napade, sabotaže i ekonomski pritisak, često koristeći se metodom poricanja - tj. Moskva negira umiješanost dok djelomično postiže ciljeve. U Ukrajini to uključuje dezinformacije na društvenim mrežama da potkopaju moral (npr. lažne priče o "nacizmu" u Kijevu), cyber-napade na energetsku infrastrukturu i upotrebu "malih zelenih muškaraca", tzv. neoznačenih vojnika - za aneksiju teritorija poput Krima. Metode su sofisticiranije te uključuju UI-generirane lažne vijesti, trol-farme i savezništva s kriminalnim grupama za sabotaže. U Njemačkoj kancelar Merz optužuje Putina za hibridni rat zbog dronova nad kritičnom infrastrukturom, kibernetičke napade na luke i dezinformacije koje potiču krajnju desnicu. Zanimljivo je što se Rusija koristi "aktivnim mjerama" iz sovjetskog doba, ali nadograđenima digitalno - primjerice, napadi na podmorske kabele ili širenje panike o nuklearnim prijetnjama. To nije samo rat protiv Ukrajine nego i protiv cijelog Zapada.

O SIGURNOSTI EU-a...

- Hibridno ratovanje ozbiljno ugrožava europsku sigurnost jer napada ključne ranjivosti, od energetske ovisnosti do digitalne infrastrukture, stvarajući stalnu nesigurnost bez otvorenog sukoba. EU procjenjuje da su prijetnje eskalirale, s napadima na podmorske kabele, aerodrome i bolnice, što može dovesti do ekonomskih gubitaka u milijardama eura i erozije povjerenja u institucije. Najizloženije su zemlje na istočnom krilu, poput Poljske, Baltika i Rumunjske, zbog blizine Rusiji, ali i Njemačka i Francuska, zbog svoje ekonomske moći. Prijetnje uključuju kibernetičke napade (npr. na energetske mreže), dezinformacije koje polariziraju izbore i sabotaže (npr. eksplozije u skladištima). Segmenti društva koji su najranjiviji uključuju mlade na društvenim mrežama (lako manipulirani lažnim vijestima), kritična infrastruktura (energetika, transport) i političke elite (ciljane ucjene). Zanimljivo je što hibridni napadi ciljaju i civilno društvo, stvarajući "psihozu straha", koja slabi koheziju EU-a.

O HRVATSKOJ, MEDIJIMA...

- U Hrvatskoj smo umjereno ugroženi hibridnim prijetnjama, ali rizik raste zbog naše pozicije u NATO-u i EU-u te povijesnih veza s regijom. Kao članica NATO-a, izloženi smo ruskim dezinformacijama o Ukrajini, koje se šire preko portala poput onih povezanih s ruskom propagandom. U medijskom prostoru dezinformacije su na društvenim mrežama i nekim portalima te se odnose na lažne priče o "zapadnoj agresiji" ili tzv. teorijama urote o EU-u, često pojačanima algoritmima koji šire polarizaciju društva. To utječe na sigurnost jer slabi povjerenje u institucije, potiče ekstremizam i može otežati mobilizaciju u krizi.

Zanimljivo je da su dezinformacije o ratu u Ukrajini dovele do podjela u javnosti stvarajući "ozračje nesigurnosti" - primjerice, strah od energetske krize ili migracija. Kao država, trebamo jačati medijsku pismenost i točnost informacija koje kolaju te kibernetičku obranu jer inače hibridni rat može nas učiniti ranjivijima od drugih država. Ukupno, ovo nije samo teorija nego i stvarnost, koja zahtijeva agilnost danas.