Hibridno ratovanje iznimno je širok pojam. U samom vođenju rata označava sve akcije usmjerene na protivnika izvan konvencionalnog smisla, dakle i diverzantske, gerilske, terorističke akcije, kao i operacije koje se koriste nekinetičkim sredstvima da se postigne željeno djelovanje na protivnika. To onda mogu biti i propagandne kampanje, medijsko djelovanje, cyber-napadi, obavještajne akcije, i bilo kakve druge akcije koje osim trupa na bojnom polju mogu ciljati i političko vodstvo ili opću populaciju. S obzirom na tako široku definiciju, ratovanje je možda nezgrapan izraz, zato što se može hibridno djelovati i bez objave rata. To su tzv. sive zone, u kojima se počinitelj ne može lako otkriti ili, kad je i poznat, intenzitet djelovanja nije toliki da bi izazvao izravnu protureakciju, primjerice objavu rata - navodi Matija Blaće, vojni analitičar s YouTube kanala Codex Militaria, te u nastavku svoga priloga piše:

Ustupljeno

- Digitalna domena otvorila je ogromne mogućnosti za manipulaciju prvenstveno informacija, a onda i pozadinskih sustava i infrastrukture preko kojih svijet funkcionira. Akteri koji imaju interes narušiti odnose i stvoriti paniku ili nezadovoljstvo mogu to napraviti uz manje vlastitog izlaganja nego ikad prije. Sve to se može iskoristiti za oblikovanje situacije u svoju korist, za državu koja je dovoljno beskrupulozna da iskoristi taj teren. Što se tiče primjera takvog djelovanja, nekih smo svjesni, a mnogih nismo. Mediji danas moraju djelovati iznimno brzo u digitalnoj domeni i to ih ostavlja ranjivima na točnost informacija koje se prenose. Manipulacije fotografija i videa su s razvojem tehnologije postale gotovo realne. Napadi na infrastrukturu mogu utjecati na javno mnijenje i podršku određenoj politici.

Rusija je najbolji i najbliži primjer jer je poznata po tome da djeluje diljem zapadnog svijeta. Primjera je mnogo, od pružanja utočišta Edwardu Snowdenu, pokušaja utjecanja na američke izbore i Brexita do napada na češka skladišta streljiva, palež trgovačkih centara po Poljskoj i Litvi, kidanja optičkih kabela u Baltičkom moru te dronova iznad danskih zračnih luka. Očit primjer je i djelovanje grupe Wagner i njezinih nasljednika po Africi. Europske zemlje, a naročito veliki donatori Ukrajini, jasna su meta ruskih obavještajaca i drugih aktera, s ciljem stvaranja kaosa, nesigurnosti i, posljedično, okretanja sebi i prekidanja podrške Ukrajini. Svi ti primjeri primjeri su u kojima su istrage potvrdile rusku umiješanost. Takvo hibridno djelovanje, koje ima fizičku posljedicu, lako je razumjeti - radi se dobrim dijelom o klasičnim obavještajnim akcijama. Puno je teže raspoznati i raščlaniti prijetnje u digitalno-informacijskoj domeni. One prvenstveno dolaze kao lažne vijesti koje služe veličanju vlastitih uspjeha, smanjenju protivničkih, što je jasno prepoznatljivo. Ali dio koji je teže uočiti lažne su vijesti i dezinformacije. To su, primjerice, lažne stranice na internetu koje izgledaju poput pravih, stručnjaci koji to nisu, botovi koji pozitivno komentiraju lažni sadržaj, umjetna inteligencija koja te sadržaje multiplicira stostruko bez znatnog troška. Ogromna većina tih vijesti bude odbačena od medija, ali dovoljno je da jedna od tisuću prođe da se postigne željeni efekt.

Još učinkovitije su društvene mreže, gdje lažni profili dijele dezinformacije koje prikazuju Ukrajince kao okrutne ubojice, nasilnike i slično. Dovoljna količina takvih i drugih informacija može okrenuti javnost protiv podrške Ukrajini. Zahvaljujući ipak razvijenoj medijskoj kulturi, sami mediji su generalno otporni na takve pokušaje. No daleko više uspjeha postignuto je na Telegramu, X-u i drugim društvenim mrežama. Kad se ista informacija proširi s više stotina ili tisuća lažnih računa, stvara se dojam legitimnosti tih informacija. Primjer toga je lažna vijest o otmici i silovanju 13-godišnje Lise u Njemačkoj od strane migranata, web-stranica War on Fakes, koja se lažno predstavlja kao legitimna stranica za provjeru činjenica, ili vijesti o tome da Macron, Merz i Starmer zajedno uzimaju kokain. Kad se traži potvrda za svoja stajališta, onda smo tipično manje kritični prema njihovu izvoru, i točno to je karta koju manipulacije pokušavaju iskoristiti.

Tu je i financijska podrška proruskim političkim strankama, poput Marine Le Pen ili još otvorenog slučaja Georgescua u Rumunjskoj, što narušava demokratsku utrku. Također se provode kampanje diskreditiranja protivnika željenog kandidata. Zajedno te akcije imaju za cilj stvoriti nesigurnost i nepovjerenje u vlast, defamirati, oslabiti i razbiti međunarodne saveze poput NATO-a, koji se prikazuju kao neučinkoviti, i fragmentirati Zapad, nakon čega bi Rusiji bilo lakše nametati svoja stajališta pojedinačnim državama. Porast je takvih akcija, fizičkih na terenu i laži u informacijskoj domeni, strelovit nakon nove faze rusko-ukrajinskog sukoba, koji je počeo 2022. godine.

Protiv takvih hibridnih akcija iznimno se teško boriti. Najranjiviji su oni koji najmanje medijski ili informatički pismeni. Potrebno je svakoj informaciji prilaziti kritički, tražiti više izvora i potvrda prije donošenja zaključaka. Nevezano uz ruske hibridne napore, lažne vijesti u digitalnoj i informacijskoj domeni širi su problem, za koji se najbolja rješenja tek nalaze. One omogućavaju malom broju osoba s ograničenim resursima da potencijalno postignu neproporcionalan učinak i to će postajati sve veći problem, naročito uz multiplikativni efekt umjetne inteligencije i sve lakše manipulacije slike, videa i glasa.

Što se tiče Hrvatske, postoje vektori napada na koje smo ranjivi u toj informacijskoj sferi. Već smo bili svjedoci lažnih informacija o zločinima stranih radnika protiv žena. Srećom, takve lažne vijesti bile su ograničene u svom dosegu. No pitanje je jesmo li se dosad susreli s ozbiljnom, dobro financiranom dezinformacijskom kampanjom, s tisućama lažnih profila, koordiniranim djelovanjem "stručnjaka" i političkom opcijom koja se koristi medijskim prostorom za tuđe ciljeve. Mislim da nismo, i da je dobro da promatramo što se događa u drugim državama, kako bismo bili otporniji na takvo djelovanje aktera loših namjera. Dostupnost i brzina širenja informacija u digitalnoj sferi znači da će ih gotovo sigurno netko pokušati zlorabiti.