Prije devet godina Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) objavio je "Moralnost kapitalizma", prijevod američkog originala koji pokušava dokazati da je prevladavajući globalni ekonomski sustav, ne samo najbolji u ljudskoj povijesti, već i duboko moralan i pravedan.

Što se u međuvremenu, do danas, dogodilo s kapitalizmom kakav smo poznavali i onim kakvog danas pokušavamo shvatiti - pitali smo Daniela Hinšta, politologa iz Centra za javne politike i ekonomske analize?

- Za prosudbu kapitalizma najbolje je postaviti nekoliko praktičnih pitanja. Prvo, bismo li radije živjeli u Švicarskoj ili Venezueli, u Južnoj ili Sjevernoj Koreji? Drugo, zašto SAD i Irska privlače toliko radnika i ulagača, za razliku od Rusije i Irana? Treće, zašto je Izrael jedan od globalnih predvodnika u inovacijama i klasterima, pogotovo za razliku od bliskog susjedstva? Četvrto, bi li mnogo ljudi poslovno ili turistički putovalo u Dubai da slobodni kapitalizam nije prethodno odradio svoje? Umjesto niza praktičnih pitanja, često se stvaraju ideološki motivirane zabune između suštinskih različitih sustava kapitalizama. Imamo kapitalizam slobodnog tržišta i vladavine prava te monopolistički i kronistički kapitalizam. Obično se kroz dezinformacije kapitalizmu dodaju negativnosti bez razumijevanja bitne razlike.

Također, iako se mnogo priča o globalizaciji, kapitalizam slobodnog tržišta i vladavine prava nije prevladavajući globalni sustav. Naime, kada se gleda metodologija mjerenja ekonomske slobode, za kapitalizam su potrebne vrijednosti, institucije i javne politike koji su deficitarni čak i u kapitalističkim zemljama. Općenito gledano, zemlje OECD-a su kapitalističke, a načela ove prestižne organizacije su individualne slobode, slobodno tržište, vladavina prava i demokracija, kao i kod NATO saveza. Praktično gledano, kapitalizam znači jaki privatni sektor i privatno poduzetništvo. U pogledu najboljeg modela upravljanja institucijama, Novi javni menadžment stvara okvir za kapitalizam. Takav su model uvodili Margaret Thatcher i Ronald Reagan.

Ipak, umjesto argumentiranih i preciznih rasprava, racionalni pristup često je već u startu osuđen na poraz. Zato imamo populističke ideje koje često potiču socijalizam, danas motiviran i "progresivnom" ideologijom. Zato je važno cjelovito i dubinsko razumijevanje kapitalizma kroz moralnu filozofiju Adama Smitha, oca kapitalizma. U doba Adama Smitha ekonomija je nastajala iz moralne filozofije škotskog prosvjetiteljstva. Takva se tradicija nadovezuje na protestantizam i judeokršćansku baštinu. Poslije se ekonomija odvojila od moralne filozofije. Pogotovo nakon Marxa došlo je to utjecaja redukcionističkog i materijalističkog shvaćanja ekonomije. Iz toga proizlazi i vrlo ograničena percepcija o kapitalizmu. Takav je pristup nastojao prevladati Max Weber. Pozivajući se i na njega, Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) objavio je prijevod knjige "Moralnost kapitalizma" koja na jednostavan i praktičan način objašnjava moralni smisao duha zapadnog kapitalizma. U predgovoru knjige kao urednici ističemo kako kapitalizam oslobađa kreativni potencijal stvaranja vrijednosti koju ljudi žele. Logična posljedica stvaranja vrijednosti je profit. Također, kapitalist odnosno zapravo poduzetnik prepoznaje poziv i priliku za ostvarenje svoje ideje. Na taj način kapitalizam omogućuje pojedincu ispunjavanje talenata.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Ako je kapitalizam po mnogima najbolji od svih loših ekonomskih i društvenih sustava, koje i kakve promjene doživljava posljednjih recimo desetak godina, koliko u pozitivnom, toliko i u negativnom smislu? Drugim riječima, kakva je zapravo danas percepcija kapitalizma u svijetu?

- Percepcija kapitalizma često je proizvod populizma. Vezano uz promjene koje kapitalizam doživljava, rastući fiskalni transferi stvaraju inflaciju troškova i dugova koji će se plaćati u neizvjesnoj demografskoj budućnosti. Realno je pitanje financijske održivosti koncepta socijalne države blagostanja kada saznamo koliki su implicitni troškovi odnosno ukupna dugoročna zaduženja. To je velika tabu-tema koja i dalje drži masovne predodžbe o "univerzalnim" sustavima osiguranja. Istovremeno se pitanje povećanja individualne odgovornosti, uz opravdanu osnovnu razinu socijalne solidarnosti, olako percipira, primjerice da je riječ o "amerikanizaciji" i sl. Pogledajmo samo kakvi su rezultati nabujalih deficita i dugova u nizu zemalja, i to bez implicitnih dugoročnih projekcija svega što kad-tad stiže na naplatu. Unatoč činjenici da mnoge zemlje imaju državnu potrošnju iznad 40, čak i iznad 50 % BDP-a, javni dug blizu ili preko 100 % BDP-a i deficit od preko 5% BDP-a, svaki pokušaj i samo manjih i nedovoljnih fiskalnih rezova može potaknuti velike otpore. Mnoge demokracije nose taj politički rizik koji guši ekonomske slobode. Dakle, kapitalizam stradava zbog oportunitetnog troška manjka svoje prisutnosti.

Može li se zaključiti da kad je kapitalizam u krizi (sjetimo se primjerice 2008.!), da je onda ujedno i kriza demokracije? Prije nešto više od deset godina, Bernard Stiegler u svom je glasovitom djelu The Lost Spirit of Capitalism zauzeo sasvim drukčije gledište u odnosu prema stavovima koje je zagovarao Max Weber o usponu kapitalizma u ranoj modernoj Europi... Kako Vi na to sve gledate?

- Kapitalizam i demokracija institucionalno idu zajedno. Tu povezanost detaljno i dubinski obrazlažem u svojoj policy analizi "Institutions Behind Competitive Global Rankings". Navedena analiza koju je objavio Centar za javne politike i ekonomske analize pokazuje kako je Švicarska najbolje pozicionirana zemlja u prosjeku globalnih rankinga kapitalizma i demokracije. Osim anglosaksonskih zemalja, među europskim zemljama pri globalnom su vrhu Danska, Nizozemska, UK, Njemačka i skandinavske zemlje.

Ako se vratimo na tradicionalne postavke, koje je na razini socioloških obrazaca objasnio Max Weber u svojoj knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma", možemo vidjeti kako kapitalizam nije svrha samom sebi. Štoviše, kapitalizam nije stvar čistog ekonomskog i materijalističkog svjetonazora, već stvar cjelovitog shvaćanja društvenih znanosti i zapadne judeokršćanske baštine. U tom pogledu Biblija na više mjesta sadrži bitne poruke koje suštinski govore o radnoj etici i poduzetništvu. Primjerice, Mudre izreke, koje je pisao izraelski kralj Solomon, jasno govore i kako svaki naporan rad donosi profit (14,23), dok lijenost vodi u glad (19,15). Dobro je shvatiti i značenje Isusove prispodobe o talentima iz devetnaestog poglavlja Evanđelja po Luki (19,13-26). U pogledu radne etike važno je i Treće poglavlje Pavlove Druge poslanice Solunjanima (3,6-12) te druge starozavjetne i novozavjetne knjige. Uz navedeno, Biblija jasno štiti privatno vlasništvo već u Dekalogu, što je filozofski, institucionalni i praktični temelj kapitalizma.

Sukladno s takvim vjerskim nasljeđem zapadne civilizacije, koje se sa židovske tradicije prenosi na kršćanstvo, Weber prije svega ističe važnost prepoznavanja Božjeg poziva na naporan rad. U tom pogledu radna etika, uz istovremenu štedljivost i odsutnost uživanja u materijalnim dobrima, logično dovodi do racionalnih ekonomskih ishoda. To znači da akumulacija kapitala donosi veći profit, što je posljedica više prihoda od rada, a manje potrošnje. Ova posljednja riječ je pritom ključna jer suvremena ekonomija počiva na potrošnji, odnosno poznatom konzumerizmu.

Zašto mase ljudi u pojedinim zemljama zapadnjačkog sustava demokracije favoriziraju socijalizam, a mrze kapitalizam, da se tako izrazim? Tek nešto više od polovine Amerikanaca pozitivno gleda na kapitalizam, znatno manje nego u 2021. godini, ali velika većina i dalje podržava slobodno i malo poduzetništvo, pokazala je Gallupova anketa. Vaš komentar?

- U biti se uvijek radi o krizi društava koja često budu zavedena marksističkom ideologijom, odnosno suvremenim kulturnim marksizmom, popularno poznatim kao woke ideologija. Takvi su narativi često prazne riječi i popularne fraze, koje djeluju atraktivno masama. Primjerice, svjedočimo utopističkim parolama o "socijalnoj pravdi" koje naizgled ostavljaju malo prostora za drukčije i racionalno promišljanje. Zanimljivo je kako je većina u mnogim zemljama protiv kapitalizma, a istovremeno iskustveno podržava ključne elemente kapitalizma - slobodno poduzetništvo i privatno vlasništvo.

Zato obrazovni sustav ima ulogu poticati učenje radne etike i temeljima kapitalizma. Nažalost, diljem zapadnih zemalja svjedočimo otklonu nekih studija društvenih, pogotovo humanističkih, znanosti od svoje vrijednosne svrhe koja je u stvaranju klasičnog, odnosno doista liberalnog, obrazovanja. U nastojanju povratka dobrom učenju, mogu pomoći čitanja knjiga i članaka koje primjerice objavljuje Acton Institute.